prva strana

Petak, 26. April 2024.

Revija KOLUBARA - Decembar 2002 > izbor

prijava | registracija

revija

stav

prilike

ljudi

mediji

izbor

kultura

pisma

kalendar

dodatak

revija +

arhiva

impresum

pretraga

NEKAKVO TREPERENJE „RĐAVE NAMERE NEZNANOG HRONIČARA”

Radovan Beli Marković: Knez Miškin u Belom Valjevu, Narodna knjiga, Beograd 2002.

Slađana Ilić (Književni list, 1. novembar 2002)

Ako pročitamo novi roman R. B. Markovića i zamislimo se nad njim, bićemo u jednoj velikoj nedoumici. U koji književni žanr svrstati delo koje je R. B. Marković napisao? Kako nazvati sve listine koje je na danje svetlo izneo? U tim listovima pulsira fragmentarna postmodernistička priča, mnoštvo mistifikacija, fantastika, mnoštvo citiranih igara. U delima R. B. Markovića nema teksta bez interteksta. Njegovu prozu karakteriše istoriografska metafikcija, a tekst vrvi od paradoksa i parodija i od parodoksa parodije koji su u funkciji signalizovanja ironijske razlike u središtu sličnosti i autorizovanog pristupanja konvenciji. Njegova proza je duboko samorefleksivna i parodijska, a ipak sebe ukorenjuje u ovome što se sa refleksivnošću i parodijom nalazi u tesnoj vezi - u realnom svetu i realnom vremenu, ali nalazi se istovremeno i u svetu i vremenu metafizike, spiritizma i filozofije.

Okosnicu romana "Knez Miškin u belom Valjevu" čini filozofska fantastika i priča o vremenu osem vremena u okviru koga, ako okviri uopšte postoje, hteli mi to ili ne, igramo nekakve role. Pojam vremena osem vremena podrazumeva nadvreme, tj. sve vreme ovoga (realnoga) i svih drugih svetova ili kako bismo ga još mogli nazvati - razvreme.
Razvreme predstavlja čitav jedan vrtlog čiji je princip postojanja i delovanja-interakcija. Nastajući kao rezultat interakcije u nadvremenu, roman o razvremenu "Knez Miškin u Belom Valjevu" i dalje egzistirajući po principu interakcije biva jedna vrsta enciklopedije knjižestva.

Ovaj roman sastoji se iz niza mistično, fantastičarski i metaforički prikrivenih ogleda iz posmodernističke poetike, niza ogleda iz srpske i hrvatske realističke proze (stalne aluzije na Glišića, Veselinovića, Lazarevića, Đalskog), niza ogleda iz savremenije srpske i hrvatske književnosti (stalne aluzije na Andrića, Crnjanskog, Krležu), niz aluzija na velikane svetske književnosti Dostojevskog, Tolstoja, Servantesa, Flobera itd.

U ovoj knjizi možete saznati mnogo toga o pojedinim književnim izmima - nadrealizmu, dadizmu itd. Ovaj roman kao izuzetan primer interakcije proze upoznaje nas sa potpuno novim pojavama već poznatih književnih likova koji svoju svevremenost obezbeđuju uzimajući učešće i u savremenoj književnosti.