prva strana

Četvrtak, 25. April 2024.

Revija KOLUBARA - Januar 2003 > kultura

prijava | registracija

revija

stav

prilike

prošlost

mediji

izbor

kultura

pisma

kalendar

dodatak

revija +

arhiva

impresum

pretraga

knjige

Svedočanstvo za istoriju

O knjizi Velibora Berka Savića „Solunci na lomači”

Bora M. Karapandžić

Knjiga Velibora Berka Savića podeljena je na tri dela. Na 118 strana su biografije sa fotografijama Solunaca - nosilaca Albanske spomenice, s nekoliko prigodnih ratnih slika i faksimila, tako da je i faksimil jedne naredbe Kralja Aleksandra Prvog i na naslovnoj strani knjige. Od 119. do 158. strane je poglavlje „Solunci na lomači”, a od 1959. do 204. su dokumenta. Na kraju je registar imena.
U prvom delu knjige profesor Savić je dao opširne biografije Solunaca sa slikama iz Valjevskog kraja koje je brižljivo godinama prikupljao. Tu je ovekovečio za sva vremena Solunce - nosioce Albanske spomenice iz junačke Valjevske nahije. Nije pravio nikavu razliku među Soluncima, smatrajući ih sve junacima i dostojnim sinovima srpskoga naroda. Vredno je zabeležiti da je ovekovečio i očeve dveju istaknutih dobrovoljačkih porodica iz Valjeva - učitelja Čedu Miloševića i kapetana prve klase Svetozara Cokića. Učitelj Čeda je otac Brane-Gedže, Nedićevog šefa propagande za Okrug kraljevački i dobrovoljca-junaka Ljubiše-Pekule Miloševića, koji danas živi u Engleskoj. A kapetan Cokić je otac dobrovoljaca, pok. prote Dragoljuba Cokića i još živih potporučnika Dušana i Jovana Cokića, čija imena pisac takođe spominje.

(Foto: Ljuba Rankovic)

U prvom delu knjige Savić je najpre dao objašnjenje kako je u dane Brozove vladavine, bila 1972. godine zabranjena knjiga, „Srbija u ratovima 1912-1918. sa osvrtom na Valjevski kraj” koju je priredio istaknuti prosvetni radnik Mladen Petronić. To je bilo vreme progona svega što se nije slagalo sa brozovštinom i partizanštinom. Posle toga daje opširne biografije sa fotografijama dvadesetak tada još živih solunaca i nosilaca Albanske spomenice, koji su činili čuda od hrabrosti za vreme ratova za narodno oslobođenje i ujedinjenje. Sve njih je autor ovekovčio za sva i večita vremena. Što je važno istaći, uz pojedine biografije su date pesme posvećene najhrabrijim među ovim hrabrim soluncima. To su lepa poetska ostvarenja, puna osećajnosti i ljubavi za ove ratnike. Pojedini su pisali i dnevnike, kao na primer Živojin Lazić iz Sankovića, jedan od tada najpoznatijih živih solunaca. Savić citira najinteresantnije odlomke iz dnevnika gde su divni opisi ratnika - saboraca, krajeva gde su bitke vođene i opisi samih bitaka. To su svedočanstva za istoriju!