Poštovana gospodo,
Povod za ovo naše pismo i obraćanje čitaocima Revije „Kolubara” su vaši tekstovi „Oj opštinski komiteti” i „Više od igre” u kojima sa nipodaštavanjem i podsmehom govorite o našem angažmanu u muškom rukometnom klubu „Metalac” iz Valjeva.
Kao aktivni učesnici petooktobarskih događanja, ne sporeći ni u jednom trenutku njihov istorijski značaj, podsećamo vas da se u Valjevu rukomet igrao i gledao i pre 5. oktobra 2000. godine. Otuda začuđuje komentar novinara Krstića da se na rukometnim utakmicama pojavljuju Mića Janković i Vojislav Andrić. Pa zar ima išta normalnije nego da činimo ono što smo činili skoro celog svog života!? A to što gospodin Krstić o tome nije informisan, znači samo jedno: da na rukometne utakmice nikada pre 5. oktobra nije ni dolazio. (A gde je za to vreme stajao ili sedeo to samo on zna).
A da jeste znao bi da smo obojica, to s ponosom ističemo, već preko 40 godina aktivni u valjevskom rukometu (Mića Janković je u klubu od 1960, a Vojislav Andrić od 1967. godine, uključujući zanemarljive pauze). U tom periodu Mića Janković je 12 godina bio igrač, odmah potom i trener (skoro 10 godina), a u protekloj deceniji predsednik Upravnog odbora kluba i direktor klupske Škole rukometa koja je poslednjih godina ponos našeg grada. Vojislav Andrić je punih 16 sezona nosio crveni dres (od toga osam godina i kapitensku traku), a po završetku sportske karijere bio generalni sekretar i predsednik Skupštine kluba (u teškim prvoligaškim vremenima od 1992. do 1994. i još težim ekonomskim vremenima 1994-1996. godine). Klupska istorija će nas sigurno zabeležiti kao igračke perjanice Kluba u jednom periodu, igrače koji verovatno spadaju u pet najuspešnijih strelaca i deset igrača sa najvećim brojem nastupa za „Metalac” i ljude koji su svojim ponašanjem na terenu i van njega imponovali i nikada nisu obrukali svoj klub. U poslednjih nekoliko godina obavljali smo i značajne funkcije u rukometnim i sportskim forumima Srbije i Jugoslavije (Mića Janković je trenutno delegat u Skupštini RS Srbije, a Vojislav Andrić je dve godine bio predsednik Skupštine RS Jugoslavije, kasnije savezni ministar sporta i savezni sekretar za sport i omladinu).