prva strana

Subota, 20. April 2024.

Revija KOLUBARA - Februar 2003 > pisma

prijava | registracija

revija

stav

prilike

ljudi

prošlost

mediji

izbor

kultura

pisma

kalendar

dodatak

revija +

arhiva

impresum

pretraga

Ljubav u kontinuitetu

Odgovor Vojislavu Andriću i Milanu Jankoviću

Željko Krstić

Zaprepašćen sam da vas je toliko pogodilo i ganulo moje bezazleno pisanije u Reviji „Kolubara”, gde je u političkoj satiri „Više od igre” akcenat bio na vašem stajanju, a ne, kako ste protumačili, na pojavljivanju u valjevskoj Hali sportova. Vi temu proširujete i konstatujete, da je uz vaše aktivno učešće 5. oktobar bio istorijski. Zatim, takođe skromno, posle packi „novinaru” Krstiću, prelazite na poduži lični marketing, koji ste, ne sumnjam, sami napisali.

Ali, nije mi prosto jasno, i kada stojim i kada sedim, kako to da ste pre 5. oktobra sedeli u „socijalističkoj” skupštini, kao njen potpredsednik, a posle petooktobarskih dešavanja, u kontinuitetu, nastavili da stojite pored predsednika Koštunice. Sigurno ćete i na to kazati da „ljubav pobeđuje mržnju”. Vi, takođe informisano, konstatujete kako to „samo ja znam” gde sam za to vreme (5. oktobra) sedeo i stajao. Kao da se radi o nekom prevrtljivcu ili mišu koji se negde skrivao. Na vašu žalost/radost/ljubav/mržnju ja se tako ne osećam niti sebe doživljavam, kako vi to želite da predočite čitaocima Revije, kojima se, u stvari, obraćate.

Jer, ni pre ni posle 5. oktobra nisam sedeo ni stajao ni u jednoj političkoj stranci - partiji. Dakle to što nemam niti sam imao člansku kartu političke partije smatram za svoj najveći lični i moralni uspeh u životu. Od svih ideoloških obeležja, do sada sam jedino nosio plavu pionirsku kapu i crvenu maramu, koje su mi drugi naturili. Trudio sam se da budem svoj i da stojim na sopstvenim nogama. Odnosno da uvek budem svoj čovek, a ne: Zoranov, Koštunicin, Miloševićev, Dačićev, Minićev, Vučelićev, Šešeljev, Batićev, Acin, Čovićev, Mićunov, Čankov, Veljin, Svilanovićev, Dulov, Vukov/Danin, Mirin, Radin, Natašin, Banov, Koraćev, Pelevićev... Pa ni Tomin, Kovačev, Vojin, Milicin, Mićin, Mađarov, Blekijev, Matićev, Jokićev... poltron, kojih nažalost ima i posle 5. oktobra. Za sve njih, stranke koje menjaju svoje nazive su najbolje rešenje. Ili, što reče jedan stari Valjevac, misleći na trenutnu političku scenu Srbije - „Sve je to, da prostite, landara pišore”.