Valjevski šetač
Ljiljana Ljiljak
|
|
Dućan Vasiljevića
Dugo je trajalo prekopavanje, prekrajanje, betoniranje, rušenje i bušenje kuće - lokala u nizu kućeraka prema tešnjarskom mermernom mostu. Ovih dana postavljena metalna vrata, na dva buduća ulaza u ne zna se koliko lokala u razrovarenoj utrobi, dala su za pravo sumnjičavima da će i ta novotarija biti valjevski recept kako i ono što ne treba, valja pokvariti i uništiti. Prostor na kom je, davao je toj ni po čemu posebnoj kući, vrednost koja se morala potvrditi na izlogu, ulazima u lokale, bojom fasade. U detalju. Na onom što bi joj davalo i draž i potvrđivalo uglednost i skupocenost mesta, na Vojvodinom trgu, na ulazu u Tešnjar. Sve to je izostalo.
Preuređena kuća - lokal samo je potvrdila da nam se buvljak više ne mora dešavati krišom preko noći, kao kafić ozidan sistemom „ručnog rada”, pred samim mostom. Sad nam se dešava tamo gde mu nije mesto sasvim normalno, po danu i javno. Sve se radi sa papirima, saglasnostima. Koncepta brige o gradu, o vrednostima, a ni volje, nema više. Ni adrese koga da pozovete da učini nešto.
Na daleko čuven dućan Vasiljevića odavno ne postoji. Ovo što se iznedrilo pod krovom nekadašnjeg dućana, sad je ko mrlja na sve što se učinilo na prostoru Vojvodinog trga.