Gospoda se jesu zavadila, Srbija se trese od prepucavanja ministra pravosuđa Vladana Batića i čelnika Vrhovnog suda Srbije Leposave Karamarković i Zorana Ivoševića. Oglasio se i kolegijum Četvrtog opštinskog suda u Beogradu.
Povod je nesrećni Bagzi, nesuđeni atentator na srpskog premijera Zorana Đinđića. Čovek se “nije snašao” na autoputu kroz Beograd, policija mu pronašla nelegalne papire o spornom kombiju (troosovinskom kamionetu), istražni sudija ga posle uzimanja iskaza pustio iz zatvora, političari udarili u talambase o “ubici na slobodi”.
Opet se sudijama i tužiocima preti lustracijom, ali i onima, valjda iz Vrhovnog i Ustavnog suda Srbije, koji su, veli ministar Batić, bili u (nekom) Centralnom komitetu SK i sa Miloševićem kafu pili. Prozvani uzvraćaju da na “uličarske izjave ministra ne daju ni pet para”.
Pre toga je i DSS dr Vojislava Koštunice obelodanila optužbe o tome da mesecima ništa nije preduzeto da se rasvetli „neuspeli atentat” na poslednjeg predsednika SRJ. Pojedine beogradske novine pišu da je atentat izbegao i Zoran Lilić, takođe bivši predsednik bivše SRJ, na putu Gornji Milanovac – Beograd. Službeni blindirani “audi” bio je jači od gromada stena gurnutih sa okolnih brda. A i vozač je, kao i Đinđićev, školovan u RDB, bio “spretan i priseban”.
U Srbiji preduzeća uglavnom ne rade. Opet, međutim, rade službe za proizvodnju atentata.