prva strana

Četvrtak, 28. Mart 2024.

Revija KOLUBARA - Mart 2003 > dodatak

prijava | registracija

revija

stav

prilike

ljudi

prošlost

mediji

izbor

kultura

pisma

kalendar

dodatak

revija +

arhiva

impresum

pretraga

Kida se tamo gde je tanko

Miroslav Jovanović ("Nezavisna Svetlost")

Kada bi na istu zadatu temu "Odnos lokalnih političara i lokalnih medija" pisali sami akteri zbivanja, dakle posednici gradskih funkcija i novinari, krajnji utisak bio bi da jedni "posmatraju" s Himalaja a drugi iz doline Amazona. I, naravno, sve vide totalno različito, iako su im, zbilja, mesta prebivališta i "osmatračnice" u istom gradu. U ovom slučaju u Kragujevcu i u ovoj priči - na iskustvima "Nezavisne Svetlosti".

A šta iskustva kažu?

Kragujevac (Foto: Ljuba Rankovic)

Otkad je umakla komitetskim kandžama, a bilo je to znatno pre početka "miloševićevske ere", redakcija se držala taktike "s političarima samo službeno" i na pristojnom odstojanju, jer se ni iz jedne druge pozicije ne može graditi kritički odnos prema javnim institucijama i njihovim šefovima. Tako je i sa aktuelnom političkom garniturom u gradu, i o relacijama s njom biće reči u ovom prilogu.

"Nezavisna Svetlost", treba to na početku objasniti, u svakom pogledu je nezavisna od lokalne politike, prvo u finansijskom, pa onda i u upravljačkom, kadrovskom i programskom smislu. Jasno je da je to uslov svih uslova za odnos partnerstva, umesto političke dominacije, koja je, nažalost, još uvek preovlađujući oblik "opštenja" između vlasti i medija u Srbiji.

Da li je takva pozicija lista, ili i to i još što-šta uticalo da temperatura između "Nezavisne Svetlosti" i gradskih funkcionera ide između amplituda "ledeno hladno" i "vruće" do ključanja, tek, "zategnuti" odnosi traju već skoro dve godine. Prvo je nekoliko čelnih ljudi Skupštine grada, s gradonačelnikom na čelu, jednostrano prekinula komunikaciju sa redakcijom, a potom je "prvi čovek grada" odlučio da sporove razrešava pisanjem privatnih tužbi protiv novinara i urednika lista.

Iz toga bi se možda moglo zaključiti da je reč o personalnim, pojedinačnim, pa samim tim i sporadičnim kurcšlusima između političara i novinara. Ali, nije tako, pošto su kod nas institucije još uvek oličene u ličnostima koje njima rukovode, a i novinari se, sasvim prirodno, za informacije obraćaju ljudima s funkcija i šefovima pojedinih resora, pa na tim relacijama nesporazumi i nastaju. Teško je čak i zamisliti da se, na primer, u klinču nađu cela lokalna skupština sa devedeset odbornika i cela redakcija lista! Tu bi već morali da posreduju "plavi šlemovi".

Šalu na stranu, ali nema ničeg ni ružnog ni neprirodnog što političari i novinari nisu "složna braća". Naprotiv. Čak je dobro, poželjno i potrebno da oni budu ljuti rivali, to im nalažu same profesionalne pozicije. Međutim, loše je kada, kao u slučaju "Nezavisne Svetlosti" i kragujevačkih političara, nastane prekid na vezama.