prva strana

Petak, 26. April 2024.

Revija KOLUBARA - Mart 2003 > prilike

prijava | registracija

revija

stav

prilike

ljudi

prošlost

mediji

izbor

kultura

pisma

kalendar

dodatak

revija +

arhiva

impresum

pretraga

Budućnost Valjeva zavisi od političkog konsenzusa

Mini intervju sa Tomislavom Milanovićem, predsednikom Skupštine opštine Valjevo

Darija Ranković

Tomislav Milanović, predsednik Skupštine opštine Valjevo (Foto: Ljuba Rankovic)



S obzirom na to da se politički život u Valjevu, bar kada je komunikacija čelnika opštinskih odbora pojedinih stranaka sa javnošću u pitanju, uglavnom svodi na „tumačenje” visoke politike beogradskih stranačkih centrala i na „već viđena” međusobna prepucvanja opozicije i DSS sa DOS-om, činilo nam se zanimljivim da odgovore na neka pitanja, postavljana u „drugom taboru”, potražimo od Tomislava Milanovića (DS), predsednika Skupštine opštine Valjevo. U ovom broju Revije „Kolubara” prenećemo suštinu serijala „Jedno pitanje, jedan odgovor” emitovanog u programu Radio Patka. Uz to, podsećanje da smo u prošlom broju istraživali temu rekonstrukcije fasade na zgradi SO Valjevo i zamenu prozora na opštinskom soliteru vredne oko 300.000 evra, posle sličnog duela dr Slobodana Gvozdenovića (SPO) i Žarka Kovača, predsednika Izvršnog odbora Skupštine opštine Valjevo.

Najčešće primedbe građana odnose se na to da nova vlast ništa ne radi kako bi oživela posrnulu valjevsku privredu bez koje nema života ni jednog grada, pa ni Valjeva. Tu se, pre svega, misli na tešku situaciju u „Krušiku”, „Srbijanki” i „Stefilu”, preduzećima koja su zapošljavala, i još zapošljavaju, najveći broj radnika.

- Slažem se sa tim da nema funkcionisanja lokalne samouprave bez ekonomske podloge. Moram da kažem da se opštinski budžet za sada relativno dobro puni, pre svega zahvaljujući privatnom sektoru. Ali, nama nema ekonosmkog oporavka bez rešavanja problema u privredi, pre svega u ove tri vodeće valjevske firme koje trenutno upošljavaju preko 6.000 ljudi. Tu se ne radi o učinku ove ili one vlasti nego o životu i budućnosti grada. Kada je „Krušik” u pitanju, u osnovi su rešeni problemi u odnosima ove firme sa Saveznim ministarstvom odbrane tako da najveća valjevska fabrika ipak radi i ima neke programe, a radnici primaju plate. Očekuje se restrukturiranje „Krušika”. U „Srbijanki” i „Stefilu” problemi su mnogo veći. Opštinsko rukovodstvo ne sedi skrštenih ruku. Nekoliko puta, pa i u drugoj polovini februara, u Beogradu smo razgovarali sa republičkim ministrima Aleksandrom Vlahovićem i Draganom Milovanovićem. Pokušali smo da zajedno nađemo rešenja za izlazak iz krize ova dva preduzeća. Postignut je dogovor, pa će „Srbijanka” ući u socijalni program Vlade Srbije za rešavanje viška zaposlnih, a dugovi, pre svega obaveze prema državi, biće rešeni kroz konverziju javnog duga ili će delom biti otpisani. Kada se smanje ta dugovanja, kada se zbrine višak zaposlenih od oko 600 radnika, „Srbijanka” će na aukciji lakše naći kupca. Država je spremna, uveravao nas je ministar za privredu i privatizaciju Aleksandar Vlahović, da povoljnim kreditima pomogne „Srbijanki” u novoj kampanji preuzimanja voća, maline i šljive pre svega. Iskreno verujem da će ovi problemi biti rešeni u narednih nekoliko meseci. Za razliku od „Srbijanke”, „Stefil” nema velikih dugovanja što je značajno u procesu privatizacije, tako da su pojedine firme zainteresovane za kupovinu ovog preduzeća. I u Ministarstvu za privredu i privatizaciju već su razgovorali sa „Klupom” iz Švajcarske, koji je veliki proizvođač nameštaja.

Bivši gradonačelnik Milorad Ilić (SPS) zamerio Vam je da ste odustali od doskora kapitalne investicije, pruge Valjevo - Loznica koja je bila aktuelna još 1908. godine a sada su je, uz valjevsku Opštinu, gradili Vlada Srbije i ŽTP „Beograd”, a za koju se Regionalna privredna komora, valjda kao „za neprofitabilan projekat”, zalagala punih 40 godina, „otimajući” je pritom od Obrenovčana. Zatim, da ste dozvolili da se u razgovorima u Đinđićevoj vladi o projektu budućeg auto-puta Beograd - Južni Jadran ova saobraćajnica „odmakne” od Valjevskog kraja i „primakne” Šumadiji i Kragujevcu, te da niste ništa učinili na dovršetku započetih radova na novoj Hali sportova kod Poljoprivredne škole nego je na njenim temeljima nikla divlja deponija smeća.

- Nema nepotrebnog puta i nepotrebne pruge. Svaka komunikacija je važna ali pruga Valjevo - Loznica u ovom trenutku zaista nema smisla niti je prioritet. Iskreno, nije bila ni u vreme bivše vlasti. Mislim da je početo, ako smem politički da procenjujem, da bi po onom starom principu da se započne neka investicija kako bi se nešto uzelo i za grad. To je nekada bio način funkcionisanja vlasti, koji je na sreću danas prevaziđen. Bolje je bilo da su sredstva i onda uložena u revitalizaciju pruge Beograd - Bar, koja je daleko značajnija a u katastrofalnom je stanju. O budućem autoputu Beograd - Južni Jadran još uvek se razgovara, nije usvojen ni jedan projekat, koliko ja znam. To je i pitanje buduće regionalizacije: kako će ona izgledati, kako će izgledati odnosi među regijama. Kada bude poznata sudbina ovog puta, opštinsko rukovodstvo će zauzeti stav, ali mislim da ni to sada nije nešto što bi trebalo da bude u žiži našeg interesovanja. Zaista je potpuno neprimereno da danas gradimo novu halu sportova, a posebno je neprimerena veličina planiranog objekta - kao da smo u Njujorku a ne u Srbiji! Na našim utakmicama u valjevskoj Hali sportova danas imamo tek po stotinak posetilaca. Apsurdno je graditi novu halu a pritom 20-30 godina ne investirati u postojeću. Mi smo prošle godine uložili šest-sedam miliona dinara i koliko-toliko je upristojili. Položiti kamen temeljac reda radi, što je uradila bivša vlast, neracionalno je. Sa druge strane, potpuno je neracionalno izgraditi halu pa je dati nekom na besplatno korišćenje. Naprotiv, to su profitabilne investicije i svi veliki klubovi, pa i oni u košarkaškoj NBA ligi, plaćaju zakup ili participiraju u njenoj izgranji.