Globtroter, inovator i stvaralac

Ako Valjevce, starije ili one srednjih godina, pitate znaju li Bebicu ili Bebulu, odgovoriće da je to Dragoljub Milošević, sin učitelja Čede, nekadašnji fudbaler i trener "Budućnosti". Sportski fanatik i entuzijast, koji je bio ustanju da po ceo dan radi na terenu. Mnogi, međutim, ne znaju da je Bebica aktivno igrao u šest klubova oko 18 godina i da je preko 20 godina trenirao 13 klubova visokog ranga širom nekadašnje Jugoslavije i Španije. Govori španski i engleski. Svuda gde je radio, ostavio je dubok trag u visoko profesionalnom pristupu treninzima, stalnom obogaćivanju i inovacijama ovog posla. Stvarao je generacije i generacije odličnih fudbalera, pospešujući njihov talenat. Mnogi su pošli putem svog učitelja i postali veliki treneri. Radomir Antić, nekad igrač "Slobode" i "Partizana", sada je prvi čovek "Barcelone".

Zajedno sa bratom Novakom - Nocom počeo je za vreme okupacije u VSK-u, prvi trener mu je Mikica Guberevac. Nosio je dres sa brojem jedan. Posle rata je u OFK "Napred", pa u "Budućnosti". Mada je fudbal najviše voleo, imao je puno smisla i za boks, smučanje (na prvenstvu Valjeva 1946. drugi je u trci na 3000 m), rukomet, plivanje. U Srednjoj fiskulturnoj školi u Zemunu ne gubi vreme. Brani mrežu domaćeg "Jedinstva", najbolji je golman Srpske lige. Prelazi u "Crvenu zvezdu", gde je treći vratar, iza reprezentativaca Mrkušića i Lovrića. Nastupao je oko 20 puta, ali i kao centarfor.

Valjevska Škola fudbala - "Bebicine bebe" - U svojoj dugoj igračkoj i trenerskoj karijeri Bebica kaže da je imao tri velike sportske ljubavi: rodno Valjevo, "Slobodu" (Užice) i španski "Kadiz". Kada se u "Budućnost" vratio iz "Crvene zvezde", nastavio je kao golman a završio 1962. u navalnom redu.

FK Vojvodina 1971, Novi Sad - Sa Vujadinom Boškovim i dr Popovićem (Foto: Ljuba Rankovic)

Taj period od deset godina bio je zanimljiv. U kvalifikacijama za Treću zonu i dve sezone u ovom rangu dokazao se kao rasan strelac. Od 1957. je istovremeno igrač i trener "Budućnosti". Radi puno. Te godine, seća se, u jednom danu je odigrao dve prvenstvene utakmice na Pećini, pre podne u velikom rukometu za valjevskog prvoligaša "Radnički", a po podne u fudbalskom timu "Budućnosti". Od jeseni 1958. i dalje je trener matičnog kluba, a i centarfor "Mačve" (Šabac), iako se ova dva kluba takmiče u istoj ligi. Sa "Mačvom" je uspešniji. Postiže pet golova na kvalifikacionim utakmicama protiv "Jedinstva" (Zemun) i Šapčani su od 1959. ponovo u II saveznoj ligi.
U jesen 1960. vraća se u Valjevo kao igrač, ali je opet i trener "Metalca" (novo ime "Budućnosti"). Nastavlja delo svog prethodnika Škobe Filipovića. Vodi prvi tim, ali mu priprema i mladu zamenu. Sa Đuricom je prvi strelac - dali su po 11 golova. Posle neuspeha u kvalifikacijama sa OFK "Subotica", kada je promašio odlučujući penal (1962), razočaran, ostavlja fudbal i posvećuje se samo trenerskom poslu. Stvara novu generaciju. Na scenu stupa njegovo novo delo - "Bebicine bebe". Predvodi ih Santrač, uz njega su Ranković, Tomić, Janković, Lazić, Prodanović... Na internacionalnom omladinskom turniru "Palilulac" u Beogradu (1963), osvajajući prvo mesto. Igraju atraktivan, lepršav i efikasan fudbal. Nisu imali iskustva i sreće u Srpskoj ligi (drugi su). A kada su "veliki" bacili oko na ove talentovane momke i tim počeo da se "osipa", bez šanse da ga sačuva, u jesen 1964. odlazi u Niš u "Radnički", najmlađi je trener u Prvoj ligi.

Za vreme boravka u Valjevu, još od pedesetih godina stalno je inovirao standardne metode treninga. Napravio je tzv. "Holmerovu stazu" na Pećini, dugu 110 sa dva metra, posutu finom strugotinom debljine 10 cm. Predstavljala je tehnološko rešenje za skočne vežbe, sprintove, sve vrste trčanja. Na njoj je usavršio rad sa preponicama za sprint. Sada se to zove holandski specijalitet, umesto valjevski, u primeni od pre 30 godina. Napravio je i odbojkašu šuting mrežu, razapetu od zemlje do vrha stubova elastičnim gumenim trakama, a služi za vežbanje svih vrsta volej i drop udaraca.