prva strana

Petak, 19. April 2024.

Revija KOLUBARA - April 2003 > dodatak

prijava | registracija

revija

stav

prilike

ljudi

prošlost

mediji

izbor

kultura

kalendar

dodatak

revija +

arhiva

impresum

pretraga

Slobodna reč u „prokletoj avliji”

Zoran Panić, „Sloboda”, Pirot

"Poštujući novinarsku etiku i načela profesije , obaveštavamo cenjene čitaoce „Slobode” da se ne slažemo sa objavljivanjem „proglasa” o mitingu koji će biti održan danas i pisma Okružnog odbora SPS-a objavljenog u listu, upućenog predsedniku Miloševiću. Sličnim „Pozivima” i „Obaveštenjima” novinari nisu posle 17. novembra 1996. godine obaveštavali građane da izađu na mitinge i marševe mira koalicije „Zajedno”, glasio je deo saopštenja za javnost koje je 21. decembra 1996. godine potpisalo svih deset novinara jedinog pirotskog nedeljnika „Sloboda”, izuzev v.d. glavnog i odgovornog urednika, čelnika pirotskog SPS-a. Saopštenje je ponuđeno matičnom listu, u kojem, naravno, nije objavljeno, za razliku od proglasa i pisma podrške predsedniku Srbije koje je u tom broju „Slobode” objavljeno na prvoj strani.

Pirot (Foto: Ljuba Rankovic)

Taj čin novinara „Slobode” u tom trenutku merio se velikom hrabrošću, jer su ne pristajući da stoje iza jednostrane uređivačke politike lista koji je sve više ličio na bilten SPS-a, ustali u odbranu profesije i to u trenutku kada je odnos snaga u lokalnom parlamentu, posle poništavanja izborne volje građana između poraženog SPS-a i Koalicije „Zajedno” bio izjednačen 24:24 i kada su svakog trenutka mogli da dobiju radne knjižice. Na čelu Informativnog javnog preduzeća „Sloboda”, koje je pored istoimenog nedeljnika imalo i Radio Pirot, bio je predsednik OO SPS-a i član Izvršnog odbora SO Pirot, čija je partija izgubila lokalne izbore a on ni u svojoj izbornoj jedinici nije dobio mandat. Potpisnik ovih redova, u to vreme novinar političke rubrike, izveštaje sa protesta građana zbog izborne krađe nije mogao da objavi, jer u njima nije hteo da piše po nalogu „o rulji koja uznemirava poštene građane Pirota”, na čemu je insistirao v.d. urednika i direktor ove informativne kuće.

To isto saopštenje čitano je iste večeri na Trgu slobode u Pirotu pred nekoliko hiljada Piroćanaca koji su iz večeri u veće protestovali zbog izborne krađe, a prostorije „Slobode” u centru grada ispod kojih je svake večeri prolazila kolona šetača, više nisu gađane jajima. Da se tog saopštenja na žalost ponovo setim, inicirala me je nedavna propala sednica opštinske Skupštine na kojoj je aktuelni predsednik SO Pirot Aleksandar Manojlović, iz DS-a, imao nameru da formira novu gradsku vladu i to ni manje ni više nego sa SPS-om i JUL-om. Sve je već bilo dogovoreno na „tajnoj večeri” u dimitrovgradskom motelu, daleko od očiju javnosti.

Na famoznoj sednici, koju mnogi u Pirotu već zovu „pirotskom Osmom sednicom”, pored izbora nove koalicione gradske vlade, pod tačkom „izbor i imenovanja”, ne slučajno, trebalo je smeniti direktore Fonda za gradsko građevinsko zemljište i IJP „Sloboda , koje u svom sastavu, pored nedeljnika „Sloboda” i Radio Pirota od 1999. godine ima i TV Pirot. Time se još jednom potvrdila jasna namera, da ovim medijima, čiji je osnivač SO Pirot, odavno otrgnutim od kontrole vlasti, treba „skresati krila” i pošto-poto staviti šapu nad njima. Za direktora ove medijske kuće novi koalicioni partneri već su imali u vidu osobu koja radi u fabričkoj Službi za informisanje i koja je potpuno nepoznata u novinarskim krugovima u gradu, ali je zato član DS-a. Na čelo Upravnog odbora ove medijske kuće, koja je još od poraza SPS-a na izborima 1996. i 2000. godine stalno bila trn u oku bivšem režimu i lokalnim SPS kadrovima, trebalo je vratiti bivšeg direktora ove kuće, sada penzionera, od 1997. godine dopisnika Tanjuga i naravno člana SPS-a.

To je bio samo šlag na torti, jer od prvog dana nove DOS-ove vlasti traje pravi „rat” između pojedinaca u lokalnoj vlasti i medija koji se većim delom finansiraju iz opštinskog budžeta i koji su zbog svog objektivnog informisanja mnogima u toj „demokratskoj” vlasti trn u oku. Prošlog leta lokalna vlast je htela, baš kao i socijalisti da na čelo ove informativne kuće dovede svoj kadar, odnosno komesara koji će sprovoditi partijske direktive a medijima diktirati kako i šta da pišu. Pojedinim lokalnim čelnicima, u prvom redu predsedniku SO se ni jednog trenutka nije dopao novi format lokalnih medija, posebno lista „Sloboda” i njihovo objektivno, nepristrasno i otvoreno pisanje. Lokalnoj vlasti se nije dopala ni izjava predsednika Vlade Srbije Zorana Đinđića prilikom posete Pirotu u proleće prošle godine kada je ovaj grad i ceo okrug nazvao Prokletom avlijom, koju su preneli lokalni mediji. Mediji iz sastava IJP „Sloboda” su i tada dobili bitku sa svojim osnivačem, jasno mu poručivši da će nezavisnost i profesionalizam, stečene polovinom devedesetih, braniti i dalje.

Do 1996. godine direktore i glavne urednike „Slobode” imenovao je tada vladajući SPS i oni su po „svoje mišljenje” odlazili u Cekićevu kuću (nacionalizovanu porodičnu kuću Cekića u kojoj je bilo prvo sedište SK a sada sedište SPS-a). I Nova vlast, prvo koalicija „Zajedno za Pirot” a potom i DOS nipošto nisu želeli da se odreknu svog uticaja na medije. On je postojao, a postoji i danas, nekad jači, nekad slabiji, otvoren ili prikriven. Samo, mediji su se u međuvremenu promenili. Novinari su se oslobodili straha, danas urednici nisu „činovnici partije”. Za medije „Slobode” nema tabu tema, guranja „pod tepih” i zataškavanja. Ipak i novinari su morali da preleže sve „bolesti demokratije” i pređu dug put, od pomenutog saopštenja za javnost 21. decembra 1996. godione. Tada su dobili jakog saveznika - građane Pirota. Građani su prvo prestali da gađaju jajima ovu informativnu kuću, a potom su, u dva navrata, prilikom zatvaranja TV Pirot i otimanja opreme u vreme Miloševićevog režima, oštro protestovali na trgu u centru grada. Branili su informativnu kuću kojoj su verovali, novinare, objektivno novinarstvo. Pre i posle izbora 2000. godine, zahvaljujući, pre svega, elektronskim medijima, građani Pirota su često bili bolje informisani od građana prestonice. Hrabrost novinara, Piroćanci su prepoznali a potom i branili.

I danas novinari ratuju sa lokalnim političarima, koji kao i uvek, žele da kontrolišu medije. A oni su se izgleda „otrgli kontroli” i pored toga što se većim delom finansiraju iz budžeta. Pirotski mediji iz sastava IJP „Sloboda” i dalje imaju uz sebe jakog saveznika građane. Jednom „otrgnute” medije više niko ne vrati na staro. Ali, borba između lokalnih „moćnih” političara i medija se nastavlja. Prvi žele da nametnu svoju volju, a mediji bi da se otrgnu od nje.