"Kažeš li o nekoj stvari moja je, to je najviše što kazati možeš”, napisao je Valtazar Bogišić u čl. 1015. Opšteg imovinskog Zakonika za Kneževinu Crnu Goru, želeći da slikovito predstavi svome narodu da je pravo svojine najviša pravna vlast koja se može imati nad stvari. U svojini se sjedinjuju, na jednom mestu, ovlašćenje držanja, korišćenja i raspolaganja, koja, tako spojena, pravni poredak priznaje samo vlasniku. Ona je apsolutno pravo. Takvo pravo ima Srpska pravoslavna crkva na hramu Svetog Arhanđela Mihaila - crkvi Gračanici. Kao res ecclesiae on je patrimonium ecclesiae naše Crkve. Hram, druge objekte u porti i samu portu Crkva ima pravo da drži, koristi i njima raspolaže.
Ovim dobrima u ime Crkve upravlja Crkveno-opštinski upravni odbor Crkvene opštine u Tubraviću. To je njegova dužnost koja proizilazi iz člana 194. st. 1. t. 8. važećeg Ustava SPC od 3. septembra 1931. Na osnovu dužnosti upravljanja crkvenom imovinom Crkveno-opštinski upravni odbor u Tubraviću, kao i svaki drugi crkveno-opštinski upravni odbor donosi odluke o načinu njene upotrebe, o njenom održavanju, očuvanju, unapređenju itd. Upravljanje obuhvata vrlo širok krug najraznovrsnijih faktičkih i pravnih poslova u vezi sa hramom i drugom imovinom, počev, na primer, od opravke zgrade (krečenje, zamena crepa i slično) ili prepravke nekih njenih delova (doziđivanje i slično), pa do poslova koji su, kada je u pitanju crkvena imovina, istina teško zamislivi u praksi, ali teorijski ipak mogući. Takvi su na primer promena dotadašnje namene, izdavanje u zakup, stavljanje hipoteke i otuđenje.