Jun 2003
broj 110
rubrika prilike


Ljudi posebnog kova

Vreme je da se raspiše tender, za nekog (o) kome se može suditi!

Radovan Marjanović

Valjevo na moru

Od vojske to Valjevo bi imalo samo policajke, birane po pameti i po lepoti

Milenko Radović

Istruli mi tužba u fioci

U Ljigu nova vlast izgubila kalendar pa još nije stigla do 5. oktobra 2000.

Dragiša Božić

Novi festival

Za naredni 29. novembar, u vreme najvećeg svinjokolja, valjevski mesari najavljuju - Dan duvan čvaraka. Planiraju da uz Kolubaru, ispred Doma kulture, u tridesetak kazana tope mast i tako prave čvarke, ali i da se tu u priličnim količinama kuva rakija. Obećavaju i muziku duvačkih orkestara iz užičke oblasti. Misle da je to, a ne Tešnjarske večeri, podesnija prilika za izbor najbolje valjevske prepečenice. Veruju da bi radi svega toga u Valjevo za tu priliku došle hiljade (poneki kažu: desetine hiljada) ljudi sklonih duvan čvarcima. I ponečem još od jela, pića i zabave što najbolje godi uz taj valjevski specijalitet.

Peti valjevski vladika

Episkop australijsko-novozelandski Milutin (Knežević)

Branko Vićentijević

Imzirofa

(Foto: Ljuba Rankovic)

Bivši su najbolji dokaz da ni sadašnji nemaju
čega da se plaše.

Nije čudo što ovoliko smrdi, demokratija
je još uvek u pelenama.

Nema gore opozicije od bivše vlasti.

Aleksandar Džimi Ranković

Đinđići

Budući da ga nisam često sretao, u dodiru tete-en-tete, ipak treba da zabeležim kako sam ga jednom čuo kao čoveka od dubljih osećanja. Vraćali smo sa sa jednog mitinga iz Valjeva zajedno sa Zoranovom suprugom i studentom medicine Dušanom Kneževićem. Pitao sam Zorana za vreme vožnje kako njegova supruga, mlada kao i on, podnosi njegovo puno političko angažovanje. Odgovorio mi je, romantično i slovenski, ali ubedljivo: Moja je žena spremna, ako treba, da sa mnom ide u Sibir...

(Desimir Tošić u „Ekonomistu”, 26. maja 2003)

Bećković

Kome ćete večno biti zahvalni?

- Tetki (i tetku) bez kojih ne bih došao u Valjevo i Valjevsku gimnaziju.

(Matija Bećković u NIN-u, 1. maja 2003)

Beli Marković

Moji kandidati će biti: Svetlana Velmar Janković, Goran Petrović i Radovan Beli Marković, od stručnjaka za književnost Sava Damjanov sa Novosadskog univerziteta i Aleksandar Petrov sa Beogradskog univerziteta.

(Milorad Pavić u „Politici” od 17. maja 2003. o svojim kandidatima za nove članove SANU)

Iz daleka

Pozdrav iz Vankuvera gde Valjevci čitaju Reviju KOLUBARA!

Stanko Ranković (Elektronskom poštom, 2. maja 2003)

arhitektura

Starački dom na Majdanu

Prva nagrada timu arhitekte Miloša Komlenića

DArhValjevo

Usputnice

– Povodom gašenja kafea „Bajka”: „Uništili smo sve prave kafane a otvorili nova skorojevićka mesta”, kaže Moma Kapor - ali, pošto on predstavlja tzv. patriotske snage - verovatno nije u pravu.
– Vlada Gajdarov, nekad: U grobu devojke leže - sveže!
– Što reče jedan moj pajtos - putevi gospodnji su - nedoku(r)čivi.
– Slaninijada u Kačarevu, promocija kobasica u Turiji i Zlatni čvarak ne znam gde... Ej, kobaju od dvajes metara su napravili - gde to ima.
– Da smo bili malo bogatiji ne bi nas zasuli bombama sa osiromašenim uranijumom.
– Monolog - Bio sam na književnoj večeri na Kolarcu. Govorilo se o dve najnovije knjige Dobrice Ćosića o srpskom pitanju. Sala je bila dupke puna sve same sede mudre glave. Završnu reč je dao sam autor Ćosić. Posle njegovog govora svi su pokorno ustali, zapljeskali i lagano stali da se razilaze. Mnogi su, na izlazu iz Male sale, kupili, na popust, pomenute dve Ćosićeve knjige. Potom su, sa te dve knjige, kao sa dve flaše zeitina, kupljene po sniženoj ceni, krenuli, pogureni, zamišljeni, svojim domovima. Kao da se time i monolog o srpskom pitanju okončao.
– Dilema - Na promociju knjige Nikolaja Berđejeva naslovljene Duh i realnost pesnik Andrej Jelić Mariokov se pojavio i, kao i svi, ušao kroz vrata. Ali je, ubrzo posle uvodnog slova, ustao i izašao - kroz prozor! Ne znam da li je to učinio zbog duha ili zbog realnosti?
– Gospodin Šiptar, Gospodin Budala, Gospodin Gumar, Gospodin Pacov...
– Postoje ovde ljudi koji su se izveštili da pljuju po sebi i da od toga dobro žive. Oznaka za tu delatnost je: samoprc.
– Šta očekuju?! Pa ako je propala „Srbijanka” što ne bi nagraisao i Šljivančanin?
– Ova rasprava o sudbini ćirilice u nas podseća me na podrhtavanje tla posle velikog zemljotresa... Zemlja se sleže a i krst će se, potom, malo nakriviti...

Branko Pirgić