prva strana

Petak, 29. Mart 2024.

Revija KOLUBARA - Jun 2003 > ljudi

prijava | registracija

revija

stav

prilike

ljudi

prošlost

mediji

izbor

kultura

pisma

kalendar

dodatak

revija +

arhiva

impresum

pretraga

Valjevski muzičari braća Gračanin

Novi prilozi njihovim životopisima

Đorđe Perić

Susreti sa kulturologom i istoričarom Valjeva i Valjevskog kraja Zdravkom Rankovićem uvek se završavaju pitanjem: ima li što novo o Braći Gračanin? Zainteresovani obojica da se o životu i radu ovih poznatih Valjevaca što više sazna, pribiramo podatke. I ovog puta ispisujemo opet jedan mali trag njihove muzičke aktivnosti u Beogradu između dva svetska rata, starom Beogradu koga već davno više nema, sa željom da takvih i još zanimljivijih podataka bude što više.

1 U dnevnom listu Pravda (6. januar 1935) objavljen je oglas iz koga se vidi u kom lokalu su tada u Beogradu svirali Braća Gračanin. Tu piše: „Beogradski život. Restoran ‘Uroševa Pivnica’, Terazije, Prestolonaslednikov trg 27, iz osnova renoviran, raspolaže odličnom domaćom kujnom kao i svima gurmanskim specijalitetima sa roštilja, svake srede i petka riblja čorba. Od danas, pa svako veče za vreme praznika svira najbolji orkestar Predraga Gračanina Valjevca.” Današnja beogradska ulična krilatica „ići u život” tj. na zabavu, u provod, nekada je podrazumevala i sadržinu ovog oglasa.

2 U knjizi prof. Miodraga Vasiljevića (1903-1963), našeg najplodnijeg zapisivača srpskih narodnih pesama, Narodne melodije Leskovačkog kraja (Beograd 1960), naišao sam i na redove, koje treba prepisati i ponovo istaći, sada kada narodne muzike više nema. Preostalo je samo da je preko ovakvih knjiga upoznajemo i proučavamo. Naš poznati melograf je zapisao: „U nekim srpskim gradovima u kojima se turski živalj duže zadržao, ili koji su bili muzikalnija sredina u istorijskoj prošlosti, stvoreni su osobiti tipovi pesama razgranatih melodijskih oblika s mnogo dinamičkih preliva i prefinjenosti. Takvi su gradovi u Srbiji bili Niš, Vranje, Leskovac na prelasku između ova dva velika pevačka centra, i Valjevo... Beograd nije nikada imao svojih originalnih pesama, iako je bio veća, bogatija sredina od Niša, Vranja, Leskovca i Valjeva. Beograd su uvek osvajale pesme (muzika) donošene iz unutrašnjosti Srbije, iz Vojvodine i iz inostranstva, a najviše sa zapada, iz Bosne i iz Hercegovine. Sevdalinke su od aneksije Bosne i Hercegovine (1878) počele u Beogradu uzimati sve većeg maha. Početkom ovoga veka (DžIDž), bili su u Beogradu jako popularni šabački pevači i svirači Cicvarići. Oni su odlazili u Novopazarski Sandžak i Bosnu, te odnosili jedan, a otuda donosili drugi nov pevački materijal. Cicvarići su putovali po svim većim gradovima Srbije raznoseći svoj repertoar koji su prihvatili i drugi Cigani, čuveni pevači i svirači: u Kragujevcu Lata, u Jagodini Mija, u Valjevu Marinko, Borko i njegovi sinovi (narednici u vojnoj muzici), u Grockoj Joca, u Kruševcu Mitar i drugi...”

Iako je znao mnogo više nego što je napisao, prof. M. Vasiljeviću se nije pružila prilika da obiđe i stručno obradi Valjevski kraj ili da se sretne sa Braćom Gračanin u Beogradu za koje je znao da su bili „narednici u vojnoj muzici” u vreme Prvog svetskog rata.

3 Nedavno sam došao i do podatka o jednoj staroj ploči, koju su, verovatno između dva rata, snimili Braća Gračani. Sigurno je, da je bilo više takvih snimaka, ali zasad znam za ovu jednu. Gramofonska ploča se čuva u Muzikološkom institutu pri SANU u Beogradu i na njoj su snimljene interpretacije dva kola: Sremčica kolo i Oleg kolo. Oznaka diskografske kuće: Odeon A 192795a i b strane, sa oznakom: Orkestar Predraga i Nenada Gračanina. Tako sad već, pored pomenutih njihovih kompozicija: Brankovina-marš i pesme Ciganska tuga, znamo za četiri melodije iz njihovog muzičkog opusa.

Nadam se da će ubrzo biti saopšteno još novih podataka o muzičkom radu Valjevaca Predraga i Nenada Gračanina.