prva strana

Četvrtak, 28. Mart 2024.

Revija KOLUBARA - Septembar 2003 > kultura

prijava | registracija

revija

stav

prilike

ljudi

mediji

izbor

kultura

pisma

kalendar

revija +

arhiva

impresum

pretraga

prošlost

Poginuli u 19. veku

Dopune podataka u knjizi „Poginuli u ratovima Srbije u 19. veku”

Milorad Radojčić

(Foto: Ljuba Rankovic)

Vest da će Izdavačko preduzeće „Kolubara” iz Valjeva objaviti spomenicu „Poginuli u ratovima Srbije u 19. veku” nikoga, istinski „zagledanog u prošlost”, nije ostavila ravnodušnim. Razlozi su brojni. Pre svih, saznanje da se još uvek malo zna o nastradalim učesnicima tih sudbonosnih događaja, da se uskoro navršava dva veka od Prvog srpskog ustanka.

Uz to, izdavač se svojski potrudio da knjiga bude dobro oštampana i na kvalitetnom papiru. Posebnu pohvalu zaslužuje njena likovno-grafička oprema. Povoljnom utisku značajno doprinosi i objavljivanje većeg broja fotografija spomen-obeležja i faksimila pojedinih dokumenata. Priređivači dr Momčilo Isić i Miroljub Jovanović su se, pre svega, oslonili na spiskove koje su 1904. godine, na osnovu naređenja ministra prosvete i crkvenih poslova, sačinili mesni sveštenici ili opštinski sudovi. Kako i sami u Uvodu navode, trećina sveštenika nije ih dostavila.

Taj nedostatak priređivači su pokušali da otklone dajući mestimično dodatne napomene. Osvrćući se na tu knjigu prilažem dopune već objavljenih podataka.

Profesor Milorad Đerić u svom radu „Znamenite ličnosti iz Valjevske nahije”, prvi put objavljenom u Kalendaru „Kolubara” za 1936. a prenetom u istoimenom Kalendaru za 1991, pored nekih već navedenih, pominje da su u I i II ustanku stradala i ova lica:

Vasilije Petrović Žarko, iguman manastira Bogovađa od 1791. do 1804. godine. Kao učesnik Prvog srpskog ustanka poginuo je u šancu kod Beograda 1804. Po Hadži Ruvimu, ovaj duhovnik i junak rođen je u Takovu kod Uba, a po proti Mateji u Paljuvima.

Damnjan Milenković, iz Kotešice, momak i barjaktar vojvode Jakova Nenadovića. Poginuo je pri opsadi Užica, 20. jula 1805.

Mali Janko iz Oglađenovca, dobrovoljački potporučnik u austrijskoj vojsci, u kojoj se borio i protiv Francuza i u kojoj je 1788. godine osvajao i Valjevo. Poginuo je na Mišaru, 1. avgusta 1806. godine.

Milić Kedić, iz Sudovanja, prvo momak a potom buljubaša podgorskog kneza Ilije Birčanina, a zatim i sam knez Podgorine. Tokom žestokih borbi na Pribićevcu, u Srebreničkom srezu, teško ranjen, a onda prenet u šanac na Bauriću, gde je umro 25. aprila 1809.

Milovan Grbović, iz Mratišića, knez i vojvoda kolubarski. Sa svojim Kolubacima tukao je Turke kod Beograda, Požarevca, Smedereva, Užica, Čučuga, Bukovice, Bratačića, preko Drine i na Rožnju kod Sokola, gde se teško razboleo i prenet kući, gde je ubrzo umro.

Nikola Grbović, iz Mratišića, najpre ljiški knez a potom knez i vojvoda kolubarski. Naročito je bio zapažen u odbrani Valjeva i Beograda, gde se razboleo, vratio kući i 1806. umro.

Stevan Grbović, prota iz Mratišića, i knez kolubarski. Umro oko 1806. godine.

Popis profesora Đerića sam u Kalendaru „Kolubara” za 1992. godinu upotpunio, ponešto i ispravio, člankom „Znamenite ličnosti Valjevske nahije”. Iz njega izdvajam sledeće podatke za ovu dopunu:

Milosav Milošević, iz Orašca kod Obrenovca. Ratovao je u Kočinoj krajini, ratu između Austrije i Francuske i više bojeva Prvog srpskog ustanka. Poginuo na Mišaru 1806.

Petar Jeremić Rakarac (po nekim podacima i Đorđević), iz Rakara, oberlajtant u austrijskoj vojsci i učesnik u Prvom srpskom ustanku. Na nadgrobnom spomeniku kao godina njegove smrti označena je 1807. Nije poznato da li je tada umro ili poginuo.

Petar Čitak, iz Gornjeg Mušića. Prvo seoski kmet a potom i knez. Prilikom obrazovanja prvog Valjevskog ustaničkog suda na Reljinom polju izabran je za sudiju. Umro 4. maja 1807. u Gornjem Mušiću.

Božidar Boža Grujović, poreklom iz Vrela, profesor na Harkovskom univerzitetu. Došao u Srbiju sa delegacijom koju je Prota Mateja Nenadović predvodio u Rusiju. Teško se razboleo, povukao i umro 1907. u Novom Sadu.

Đurica Soldat, buljubaša iz Bastava. Teško je ranjen na Dublju 1813, ubrzo umro u Miličinici od zadobijenih rana.

Jovan Vujadinović iz Tovarnika u Sremu. U Srbiju doveo oko 300 frajkoraca. Učestvovao u Prvom ustanku. Poginuo posle borbi za Soko grad, „kad su na kalkan jurišali”.

Petar Milovanović, iz Tvrdojevca, obor knez posavotamnavski. Bio učesnik Prvog ustanka. Ubijen pod zagonetnim okolnostima na Kličevcu 1815.

Radovan Radovanović, iz Dupljaja, sin rabrovičkog popa Nikole. Turci ga ubili na prevaru pre početka Drugog ustanka.

U tekstu „Podgorci”, na 34. strani ove spomenice, pominje se Mitar Miličanac, koji je poginuo u borbama oko Šapca. Nije suvišno dodati da je reč o Mitru Mojiću - Antonijeviću iz Miličinice, koji je sa Radojicom Miličancem, 1792. godine podigao crkvu brvnaru u rodnom mestu.

U prilogu „Znameniti Tamnavci 19. veka”, objavljenom u knjizi „Naši preci” (Ub 2001) objavio sam i kraću biografiju Živana Petrovića Kalinca, iz Kalenića, koji je 1791. bio kmet kod crkve u Jabučju i buljubaša, a potom knez. Umro 12. septembra 1812.

Došao sam naknadno i do ovih podataka:

Isailo Lazić, iz Urovaca kod Obrenovca. Bio je frajkorac i buljubaša. Poginuo u Beljinu 23. februara 1804.
Đorđe, hajduk iz Ostružnja, poginuo u boju na Čokešini.

Stevan Lazić, ustanik iz Ostružnja, „slavno je pao u boju na Bratačiću 1806. godine”.

Đorđe Krstivojević, iz Zabrdice, pre Prvog srpskog ustanka sreski kmet, potom buljubaša i kapetan u srpskoj vojsci. Poginuo u boju na Ravnju 1813.

Marko Karavasić, rođen u Osatu, po izbijanju Prvog ustanka prešao je u Srbiju i postavljen za sokolskog vojvodu. Ubio ga je kum na prevaru u Stublinama 1814.

Prema kazivanju Miloša Tešića, učitelja iz Novaka, u tom selu postoji spomenik na kome piše „Pavle iz Novaka, ubiše ga Turci u leto Gospodnje 1804. godine”.

U knjizi Milisava V. Nedića i Radivoja Timotića „Braća Nedići i Prvi srpski ustanak” (Beograd 1994) piše da su u boju na Čokešini, 16. aprila 1804. izginuli:

Gligorije Gliša Nedić, trgovac i hajduk iz Osečine; Janko Nedić iz Osečine, pop Spasoje Popović iz Osečine, Panta Damnjanović iz Leskovica, hajduk i ustanik.

O Dimitriju Nediću piše da je bio učesnik u austrijskom frajkoru i Prvom srpskom ustanku i da je poginuo u borbama na Šapcu, a o Mijailu Nediću, hajduku iz Osečine, da je teško ranjen u boju na Bratačiću, 1806. godine, a dve godine kasnije umro kod svoje kuće.

U rodoslovu porodice Gospavić iz Bogatića kod Valjeva stoji da je Gavrilović Matije Pantelija, rođen oko 1760, učestvovao u Prvom srpskom ustanku i poginuo 1813. godine. Supruga Gospava ostala mu je sa maloletnom decom i podigla ih, po njoj su se prozvali Gospavići.

Ukratkoj istoriji familije Vuković iz Sovča piše da je Pavle Tomić iz tog sela, bio četovođa u Narodnoj vojsci i strog starešina. Poginuo na Velikom Izvoru 1876.

Dr Miladin Vesić u knjizi „Gradac i njegovo stanovništvo” (Valjevo 2000) piše da su u ratovima 1876-78. poginuli:

Pavle Živojinović, rođen 1827, na Velikom Izvoru, septembra 1876 i Nikola Savić, rođen 1847, na Velikom Izvoru 26. septembra 1876.

Učitelj Živko Smiljanić u neobjavljenoj „Hronici sela Ba”, piše da je Živko Pavlović iz Ba, kao pripadnik Rudničke brigade Narodne vojske, nestao u borbi 15. decembra 1877.

Prema podacima iz knjige „Srbija u ratovima od 1912. do 1918. godine s osvrtom na Valjevski kraj” (Valjevo 1972) piše da su iz Osladića u borbi protiv Turaka izginuli:

Lazar Kovačević, rođen 1849, poginuo 1876. kod Velikog Izvora.

Jovan Jevtić, rođen 1856, poginuo u okolini Niša 1877.

Bogić Mladenović, rođen 1852, poginuo kod Velikog Izvora 1876.

Miladin Petronić, rođen 1838, teško ranjen u borbama kod Zaječara, došao kući na lečenje i umro 1879.
Milorad Teodosić, rođen 1846, poginuo kod Niša 1877.

Slobodan Živojinović u monografiji „Manastir Bogovađa” (Beograd 1971) piše da „levo od puta u porti manastira, ispod lipe, na podnožju brega ima nekoliko vojničkih spomenika”, na kojima piše:

Svetozar Stanojčić, verovatno iz Latkovića, vojnik stajaće vojske, umro u Nišu 1787.

Mihailo Đokić, poginuo u bojnoj liniji kod Pirota.

Milan Mirković, poginuo 1876.

Jovan Jokić.