prva strana

Utorak, 19. Mart 2024.

Revija KOLUBARA - Novembar 2003 > dodatak

prijava | registracija

revija

stav

prilike

ljudi

mediji

izbor

kultura

pisma

prošlost

kalendar

dodatak

revija +

arhiva

impresum

pretraga

istraživanja

Vode brezovačke

Zoran Joksimović

I u Brezovici, središnjem tamnavskom selu, ima izvorskih, stajaćih i tekućih voda.

Najveća tekućica je reka Tamnava, dugačka 61 kilometar počev od dvadesetak svojih izvorišta na planini Vlašiću do utoka u Kolubaru kod Obrenovca. U Brezovicu Tamnava ulazi iz Novaka i Kalinovca, ispod Kalinovačke vodenice, a ističe iz brezovačkog atara na vrhu Ukalice, skoro zaboravljenog hidronima, na tromeđi brezovačko-vreljanskoj i sovljačkoj. Voda joj je tamno-siva, pa, po mišljenju uvaženog Ljube Pavlovića, i ime joj otuda došlo, iako se zna da se još u 19. veku nazivala Tamlava. Pad joj je premali (102 m pri ulazu, 96 m pri izlazu iz brezovačkog atara). Ipak su njene vode, od pozne jeseni do ranog proleća mogle da pokreću, ponekad i „na ustavu”, i po tri vodenička kamena. Kroz Brezovicu Tamnava mnogo meandrira. U zapamćeno vreme, od Prokopa, iznad Grobljanske ćurpije do Ukalice, napustila je svoj stari tok i stalno teče koritom zvanim Ukača. Taj napušteni deo korita Brezovčani zovu Tamnavica i na njemu su upravo bile najstarije poredovničke vodenice - Jabučka kod ciganmale i Livadska na mestu i danas zvanom Vodeničina. Ostala njena napuštena korita (očage, starače, suvaje) u Brezovici se zovu jaruge, koje se za velikih povodnja i poplavnih talasa, jer Tamnava ima bujičarski vodni režim, prepune vodom koja dandanji povremeno plavi delove sva tri zaseoka (Gornji kraj, Reka, Donji kraj), nanoseći velike štete ovde naročito razvijenim poljoprivrednim granama - ratarstvu i povrtarstvu. U Tamnavi i danas ima ribe, u pamtljivim vremenima bilo je mnogo više, uništavalo ju je kišeljenje ćetena i kudelje a poslednjih godina ribu tamane otpadne vode jedne koceljevačke fabričice. Ima još u Tamnavi i rakova, školjki, pijavica i čančara (kornjača). Do šezdesetih godina minulog veka u Tamnavi su se kupala deca, dečaci i momci, ženska čeljad ređe i na tajnim mestima. Najviše kupača (jedno vreme i posle Drugog svetskog rata najčešće potpuno golih) bilo je u vodeničnim branama, naročito ispred betonske Janočića, i u poznatnim virovima, posebno u viru zvanom Duboko. Tamnava je i ranije, leti, bivala presušnica, a od kako je počela masovna proizvodnja povrća vode Tamnave se nemilice izvlače mnogobrojnim pumpama, tako da se njene vodesvedu na virove i viriće.

Bunar u Brezovici (foto: Dragiša Medenica) (Foto: Dragiša Medenica)

Klenovica, druga brezovačka tekućica, dolazi takođe iz kalinovačkog atara, jednim delom, od Kiselčića kuća, graniči Brezovicu i Vrelo. Ulivala se u vreljansku baru Ždralovcu i oticala iz nje, sve dok nije sa brezovačkog donjokrajskog atara, posle Drugog svetskog rata, novim prokopom skrenuta u Tamnavicu. I na njoj je bilo vodenica, imalo je u njenim bistrim vodama ribe i pijavica, čančara, bizamskih pacova. Kod Sokića kuća u sebe prima potočić Jasik sa Gajićem.

Jasik potiče od Rakića kuća u Novacima, a kroz Brezovicu najduže teče kao veliki krajputni jendek. Po njemu se jedan deo Donjeg kraja naziva Jasik. Pamti se da je ovaj potočić tekao cele godine, da je i u njemu bilo riba. Danas preko leta je njegovo koritance potpuno suvo.

Gajić je povremena, jesenjsko-prolećna tekućica. Izvire u Petrovića njivi ispod stare škole, široko se razliva po livadama i pašnjacima, samo je mestimično regulisan, ali i na njemu postoje mostići.

Brezovački i trlićki atar razgraničava presušna tekućica zvana Jaruga. Izvire iz dva izvora u novačkom Crkvencu i sa izvora Pajina vode, ispod trlićkog brda Greda, i delimično regulisanim koritancem teče na istok „do u vr Ukalice, starog vodeničišta sovljačkoga i brezovačkoga”, kako piše u jednom dokumentu kada se ovaj vodotok zvao Radičevica po kraj njega „ubitom Radiču, slugi trlićkom, koga je na svojoj ženi zatekao neki Brezovčanin”.

U Brezovici su i ostaci nekada jakih živobara. Jedna je iz šumarka ispod Alekse Sofronića kuće oticala u Jasik, a druga iz Gajčića vrbljaka slivala se u Gajić. Živobara je mogla da postoji i na lokalitetu zvanom Jezero, ispod njiva Polja i Vinogradi u Gornjem kraju. Jezero je nekad, i danas se priča, bilo velika „živa voda” koja je pretila da potopi čitav Gornji kraj, a zatim i celu Brezovicu, ali su se stari ljudi dosetili i u njen najjači vrutak ubacivali slaninu koja je jedino mogla da zaustavi taj prejaki izvor.

A što se izvora tiče, na ataru brezovačkom ih je bilo malo. Jedan od njih, zvani Bunarić, nalazio se u Čalopeku, do Starog Vrela, a drugi nešto niže, na obali Klenovice u Gajčića pašnjacima. S njih se nosila voda za piće, u čobanjama, kad se seju pšenica i kukuruz, kad se žela pšenica i brao kukuruz, kad su se kosile livade i sređivalo seno; koristili su ih vodeničari i pomeljari, najčešće čobani, ponekad i pešaci između Brezovice, Vrela i Banjana. Oba ova izvora i vojska ima u svojoj evidenciji. Obeleženi su na vojnim sekcijama, ali su napušteni i zapušteni, zasuti. Zna se, takođe, i za neke izvorce na obalama Tamnave. Jedan od njih se javljao u Savinom grablju, kod Joksimovića broda. Koristili su ga za letnjih radova vlasnici okolnih imanja, ribolovci a i poneki prolaznik, samo onaj koji je znao za njegovo postojanje.

Na brezovačkom ataru su Crna bara i Bara, prostrano ziratno zemljište, poplavljeno samo za visokih vodostaja Tamnave kraj koje se i nalaze.

Pored svih brezovačkih puteva, za obe strane su kanali zvani jendeci, za kišnih dana i kada se snegovi tope, prepuni stajaćih voda koje gotovo neprimetno, zbog malog pada terena, ipak otiču prema istočnim stranama atara.
Brezovica leži na jakim podzemnim vodama, na dubinama od pet do deset metara, tako da svaka kuća ima svoj bunar, iz kojih se voda nekada izvlačila đermovima i vratilima, a danas električnim pumpama, sa česmama u dvorištu, uvedena u kuće i štale. Ove vode se mnogo koriste za zalivanje bašta, čiji su plastenici preplavili selo kao ono „beli čadorovi” na Kosovom polju uoči čuvene bitke...

Mora se, ipak, reći da je i u Brezovici stanje voda sve lošije. Posečene su a i dalje se bez ikakve kontrole seku šume, klima se menja, presušili su i presušuju izvori i živobare, vode se nemilice troše, zagađivanje uništava njihov živi svet ukoliko već nije uništen. Velike vode Gajića, Jasika, Klenovice, Tamnave i njenih mnogih starača već su se preselile u sećanja samo najstarijih Brezovčana. Za sušnih leta omale i podzemne vode, pa i ovo bogato tamnavsko selo već treba da strepi od planetarne nestašice najzdravijeg pića.