prva strana

Subota, 20. April 2024.

Revija KOLUBARA - Novembar 2003 > dodatak

prijava | registracija

revija

stav

prilike

ljudi

mediji

izbor

kultura

pisma

prošlost

kalendar

dodatak

revija +

arhiva

impresum

pretraga

istraživanja

Valjevski izvori, česme i fontane

Ljiljana Ljiljak

Mejina česma

- Jedan od najačih izvora na obali Gradca, poznatom iz vremena Turaka po nekom Meji (ili Mehi), uredio je 1929. godine u modernu česmu tog vremena, o svom trošku i po svojoj zamisli Milan Gođevac. U „Glasu Valjeva” od 24. novembra 1929. g. piše da je česma „lepo ozidana, cementirana, postavljena na jako betoniranom rezervoaru za prikupljanje vode, tako da je oko izrade utrošeno blizu 10.000 dinara i služiće kao lepa uspomena plemenitosti današnjice budućim generacijama”. U novinskom tekstu se predlaže uređenje puta od Mejine česme do Tadića mlina i ostavlja to u amanet Društvu za ulepšavanje Valjeva i okoline. Ništa danas na Mejinoj česmi ne svedoči o tome: ni kad je podignuta ni ko je uredio. Generacije Valjevaca izlazile su na nju kao na izletište. Pa i danas. Bila je povod brojnim projektima uređenja obala Gradca, ali i pored toga, polako je zaboravljana. I danas je to jak izvor ali poodavno voda nije za piće. Svi apeli da se obnovi, osveži i spreči zagađenje nisu imali odjeka. Valjalo bi je obnoviti, ako ni zbog čega drugog onda zbog poštovanja zadužbine Milana Gođevca.

Anatema - Jak izvor, koji ne presušuje, ispod samog puta za Degurić sa kog se odvaja pešačka staza preko Milesinog imanja prema Rundića - Savinoj vodenici na Gradcu. I danas Valjevci masovno uzimaju vodu sa ovog izvora i to je jedan od razloga stalnih sanitarnih analiza koje uvek potvrđuju njenu ispravnost.
Aćevčeva voda - Jak i trajan izvor u dvorištu nekadašnjih uglednih trgovaca na ulazu u Tešnjar od Baira. Sa njega su vodu uzimali ne samo domaćini već i ceo kraj. Najverovatnije u 19. veku izvor je kaptiran u temeljima magacina na čijem spratu je bila etivaža šljive. Voda i danas pada iz zida na kamenu ploču obraslu bršljenom, ali nije za piće. Tokom bombardovanja 1999. g. u Aćevčevoj kući, u kojoj je danas Zavod za zaštitu spomenika kulture, boravila je vojska čije su službe utvrdile da je neispravna. Od tada niko ne dolazi da je uzima iako je vrelo izdašno.

Vujića pumpa - U vrhu Birčaninove ulice u dvorištu kuće Vujića, ugledni bunardžija Blagoje Janković došao je na 17. metru do vode. Urađena je česma sa pumpom 1933. godine sa koje su se redovno snabdevali i Bairci i Tešnjarci. Pauna Vujić pamti da su 48. godine, kada se udala u kuću Vujića redovi bili „sve od Brace Budimirovića, do dugo u noć”. Na žalost, od 1960. godine voda sa Vujića pumpe nije za piće, ali se i dalje može koristiti za druge svrhe jer je bunar dobro i kvalitetno urađen.

Marjanovića izvor - U prostrano dvorište Mirka Marjanovića, na početku Ulice Hadži Ruvima, na Poparskoj padini, ceo Kosančića venac i donji deo Tešnjara dolazio je po vodu. Jaka i izdašna žica bila je od davnina poznata jer je Mirko slučajno otkrio bunar koji je bio prekriven samo kamenom pločom. Bio je dubok tri metra, dobro ozidan, verovatno u tursko doba. Osim poklopca bio je za vodonoše na raspolaganju i lončić (cimenta). U dvorište se ulazilo slobodno, a redovi nisu bili retki - seća se unuk deda Mirka, Slobodan Lazić i svedoči da se podelom placa, izgradnjom okolnih kuća, izgradnjom vodovoda, i ovaj bunar ugasio pre tri decenije. I pri manjem kopanju na ivici sadašnjeg placa, pojavi se živa voda.

Darina česma u Valjevu (foto: Miroslav Jeremić) (Foto: Miroslav Jeremić)

Darina česma - Na početku Užičkog puta, pored samog trotoara, na desnoj strani je lepo uređen prilaz jakom izvoru, Darinoj česmi. Česmu, majci Dari u čast, podigao je Velibor Berko Savić uređujući tako i izlazak iz porodičnog dvorišta na javni prostor. Cela česma od prirodnog kamena urađena je po Berkovoj zamisli a na česmi su stihovi Mike Antića : Jedino ako mama / u naše oko došeta / tad nema mesta / za nebo za ptice/ i mora široka / jer mama je veća / od neba od celog sveta / i oba oka. Uređenje Darine česme pratila je prava borba B. Savića sa gradskim službama da se vode tog izvora zaštite od zagađenja i da se ne ometa otvaranje javne česme. Sam čin otvaranja, 1995. godine, bio je od onih gradskih dogadaja koji u velikom broju okupe Valjevce iz brojnih mesta u kojima oni i žive i rade.