prva strana

Utorak, 19. Mart 2024.

Revija KOLUBARA - Novembar 2003 > dodatak

prijava | registracija

revija

stav

prilike

ljudi

mediji

izbor

kultura

pisma

prošlost

kalendar

dodatak

revija +

arhiva

impresum

pretraga

istraživanja

Valjevski izvori, česme i fontane

Ljiljana Ljiljak

Ilidža - Najstariji i najizdašniji izvor pitke vode po kome i ceo kraj, još od Turaka, nosi ime. Voda izvire iz zemlje podno Mitrovića - Ajhingerovog brda. Valjevo je 1938. godine kaptiralo taj izvor za svoj prvi vodovod a voda je te godine sa Ilidže stigla do „371 domaćinstva, sa četiri vodomera, u 10 zgrada i u tri javne česme.” I danas kao i tada, Ilidža daje 18 litara vode u sekundi, sa tridesetak metara dubine. Stručnjaci je preporučju za flaširanje jer se kontinuirano od 1926. godine prate podaci o njenom izuzetnom kvalitetu što je u nas prava retkost. Voda Ilidže danas se pumpama prebacuje do fabrike vode na Pećini odakle se, kad nije suša, pušta kao potok niz uređenu padinu. Na mestu kaptaže, Miodrag Kića Lalović, inženjer hortikulture, uredio je 1996. g. fontanu oko koje su klupe za odmor.

Paklje - Najveće prirodno vrelo u okolini Valjeva kojim se obezbeđuje voda za oko 80.000 stanovnika. Od jakog vrela uzima se preko 300 litara u sekundi od 1959. godine. U sušnim periodima izdašnost padne i na 100 litara u sekundi što je tipično za karstna vrela. Kvalitet i ukus vode visoko se ceni ali se i gubi nužnim hlorisanjem u gradskom vodovodu.

Krušikov vodovod - Od 1955. godine kada su urađeni bunari u „kukuruzištu”, na prostoru na kom je sada naselje Kolubara dva, postrojenje Krušikovog vodovoda nije prestajalo sa radom. Jedva vidljivo iza gustog zelenila, prolaznicima kroz ovo naselje odaje se ne mnogo jakom bukom pumpi. Iz podzemnih jezera, koja pripadaju toku Kolubare, dnevno se isporučuje 500 kubika tehničke vode. Jedino je bilo poremećaja kada je rađena nova trasa pruge. Kažu da je besprekorni rad pumpi bez ikakvih kvarova zasluga ljudi koji su se o njima brinuli.

Platani - Podno Vidračke stene oduvek je bio živ i jak izvor koji je, možda među prvima u istoriji grada, uređen za javnu česmu. Zasluga je to uglednog Miloša Arapovića o čemu svedoči i natpis na portalnom delu česme : Ovaj spomenik / Joci Arapoviću i njegovoj supruzi Mari / podiže iz Blagorodnosti / Miloš Arapović / 1880 g. Joca Arapović bio je jedan od najbogatijih trgovaca Valjeva 19. veka. Zanimljivo je da mu česmu u spomen podiže posinak Miloš. Koliko je ova česma poštovana kod Valjevaca potvrđuje i mermerna ploča na kojoj piše: Obnovljena 1952 u čast VI Kongresa KPJ / Društvo za ulepšavanje Valjeva / i unapređenje turizma. Izvor je ograđen betonskom ogradom, voda ističe na četiri otvora. Okružuju ga kamene klupe. Do vode se silazi sa par stepenika. Slična je po zamisli banjskim česmama tog vremena. Ko je autor - nije poznato. Stilski se uklapa u Vidračke paviljone. Manje se danas pominje kao Arapovića česma, jer se ceo prostor sa kafanom naziva po razgranatim, starim platanima, pa i česma. Voda sa ovog jakog prirodnog izvora nije poodavno za piće zbog nehigijenskih naselja iznad njega, a poslednji potresi umnogome su poremetili i samu žicu. Pre dve godine neukusno je premazana sivom masnom farbom.