prva strana

Utorak, 19. Mart 2024.

Revija KOLUBARA - Januar 2004 > prilike

prijava | registracija

revija

stav

prilike

mediji

izbor

kultura

pisma

prošlost

kalendar

dodatak

revija +

arhiva

impresum

pretraga

Dva oka razroka

Branko Vićentijević

I dođe „dan D” za Srbiju, 28. decembar 2003, a sa njim i vanredni parlamentarni izbori. (Ne)očekivano, pobednik je SRS, ispred DSS, DS, G-17 plus, koalicije SPO-NS i SPS. Ostali, među njima i Liberali Srbije Dušana Mihajlovića, odnosno demohrišćani Vladana Batića, moraće da čekaju novo vučenje ako se dotle uopšte održe na političkoj sceni raspolućene Srbije. Valjevo i Kolubarski okrug, izuzimajući Tamnavu, bili su među retkima u Srbiji gde se Šešeljevi sledbenici, ipak, nisu našli na pijedestalu.

Valjevo se, dakle, našlo u časnom društvu Čačana i Užičana. Moglo je i bolje, reći će jedni. Kako smo se nadali, dobro smo se udali, misle drugi. Svi su, međutim, kao i uvek posle izbora, bez obzira na to šta su izjavljivali u predizbornoj kampanji, zadovoljni. U Valjevu i Kolubarskom okrugu procenat izlaska birača od oko 65 odsto, opet po tradiciji ovovremenih izbora, među najboljima je u Srbiji. DSS je odnela šnjur u Valjevu, Ljigu i Lajkovcu, SRS je najbolji u Tamnavi, a SPO-NS u Mionici i Osečini. Ovde su i Liberali Srbije sa 3,9 odsto glasova izašlih na birališta, u Valjevu imali najbolji rezultat u Srbiji. Stoga, zadovoljan je DSS, zadovoljne Đinđićeve demokrate, (pre)zadovoljni SPO i NS, zadovoljan G-17 plus, verovatno je da pate SRS i LS. Koštuničini sledbenici su (konačno) „najjača stranka”, SPO i NS su se vratili na političku scenu Srbije, DS se održala uprkos svih lomova posle atentata na Đinđića, 12. marta u Beogradu, i u stranci i u Narodnoj skupštini Srbije, G-17 plus je profitirao na imidžu Labusa i Dinkića, LS teško ostvaruje programski cilj „10 10 10”, SRS jaše na narodnom nezadovoljstvu učinkom aktuelnog DOS-ovog režima i „ušećernim obećanjima” Šešelja, Nikolića, Vučića i bratije.

Može li se desiti da Valjevo i Kolubarski okrug ovoga puta nemaju ni jednog poslanika u republičkom parlamentu? Verovatno da može. Jer, rezultati ne idu na ruku kandidatima SRS, G-17 plus, DS, verovatno i SPS. Poslanike bi, ponajpre, mogli da imaju SPO-NS (tom kolaču, verujemo, nadaju se Radivoje Pirgić (SPO) i Milan Matić Šljapa iz NS), eventualno i DSS (najbliža odlasku u Beograd je, čini se, Milica Vojić-Marković). To će se, pretpostavljamo, znati „po Božiću”, kada će biti jasnija situacija o tome da li je Srbija bliža novoj vladi ili novim parlamentarnim izborima. Srbija je, po ko zna koji put u poslednjih deceniju i po, na raskrsnici.

Opet je nepoznanica da li će lideri stranaka uspeti da pobede sujete i dogovore se bar o „minimumu minimuma”, mada su im svima usta puna priče o neophodnosti donošenja nacionalnog konsenzusa, ili će se „ćeranija” nastaviti „do poslednjeg građanina” raspoloženog da se svaki čas pojavljuje na biralištima, da glasa a ništa ne izglasa. S jedne strane, novi, brzi vanredni parlamentarni izbori samo bi radikalizovali ionako rovito stanje u zemlji, a sa druge, u 2004. se po izbornom kalendaru, a u redovnom roku, moraju održati lokalni izbori, a, ako je ikako moguće, i konačno izabrati novi predsednik Srbije (neposredno ili u parlamentu, svejedno je iako nije tako).

Tomislav Nikolić (Foto: Ljuba Rankovic)

VIZIONAR - Sada je još jasnije koliko je Slobodan Milošević bio „dalekovid” na počecima višestranačja u Srbiji, kada je Vojislava Šešelja naprasno izveo iz zatvora u Padinskoj Skeli, okupao ga, potšišao, obrijao, namirisao i gurnuo u visoku politiku. Sledeća etapa bila je rasturanje Narodne radikalne stranke (NRS) kao potencijalno najveće opasnosti po SPS u „Srbiji među šljivama”. Opet je Šešelj bio „trojanski konj”, koji je na Skupštini SRS u Kragujevcu, uz pomoć Tome Nikolića i Maje Gojković, izabran za predsednika novosonovane Srpske radikalne stranke. Pojedini radikali iz Valjevskog kraja, sa dr Šolom Stanojevićem iz Osečine, pokušali su da objasne ovu prevaru i nakanu režima. Bili su, međutim, izbačeni iz sale a da gotovo nisu uspeli ni do reči da dođu.

PREDIZBORNA KAMPANjA – Kroz Valjevo i Kolubarski okrug protutnjali su razni (pred)izborni karavani. Omašili su nas jedino SRS, moguće zbog saobraćajne nesreće Tome Nikolića i Dragana Todorovića, te, u posrednom smislu, DS (Boris Tadić je protrčao kroz Valjevo na putu za Loznicu i Šabac, konvencije nije bilo). DSS i G-17 plus, Koštunica, (Labus) i Dinkić, bili su u Domu kulture, kao i „prva postava” SPS (Dačić, Minić, Mrkonjić, Vučelić, „Baki” Anđelković…), te „crne ovce” (LS) sa sve Mićom Orlovićem, Zafirom Hadžimanovim, svastikom mu Biserom Veletanlić i „makedonskom manjinom” Majom Odžaklijevskom (bik Ferdinand, težak preko 2.100 kg, ostao je ipak u štali poslaničkog kandidata Liberala Srbije Milovana Mijatovića u selu Mionici). Vuk (Drašković) i Veljo (Ilić) su se oglasili sa Gradskog trga, Ivkovićevi (general Pavković, Dragan S. Tomić i „Bidža” Budimirović) u sali hotela „Jablanica”… Nisu, doduše, došli ni Čanak, Kasa i Ljajić, pa Pelević i Rističević, Vuk Obradović i Borivoje Borović… Vladan Batić je neslavno svraćao u Milosavljeviće u mioničkom selu Dučiću, gde je „dobio korpu”, vojvođanskom reformisti Milu Isakovu i njegovim damama sa liste „užas” (Srbija bez pokrajina) nije bila zanimljiva.

TUŽIOCI - Nekako baš pred vanredne parlamentarne izbore, Vlada Srbije je postavila tri nova zamenika okružnog državnog tužioca u Valjevu. Umesto, na pravdi Boga, odstreljenih Miloja Đurića Lala, Miroslava Milakovića i Milana Radivojevića, kojima gotovo niko među kolegama ne spori stručnost, radinost i ljudsku korektnost, izabrani su dosadašnji advokat Dragan Rakić iz Valjeva, te dosadašnji zamenici opštinskog državnog tužioca Nebojša Janković i Slađana Josipović. U pravosudnim krugovima za Jankovića vlada uverenje da je po dosadašnjem radu, eventualno mogao da konkuriše, dok su Rakiću i Josipovićevoj prevashodni kvaliteti „vetar u leđa” predsednika Okružnog suda Duška Đukanovića.

Đurić, Milaković i Radivojević će morati u advokate, ili na neki drugi posao „u struci van struke”, a novi tužioci verovatno već strepe šta biva, a biće, kada dosadanjeg republičkog ministra pravde Vladana Batića zameni, a zameniće ga, neko novi, iz neke druge stranke ili, što je takođe moguđe, druge političke opcije. Kada sa političke scene nestanu, a nestaće, pojedini Batićevi valjevski „čauši”. Oni, koji su, makar se i narodnim poslanicima zvali, uzimali sebi za pravo da kadruju u pravosuđu, da mrse životne sudbine ne samo tužilaca i (pojedinih) sudija već i nas običnih smrtnika, kojima su ti tužioci i sudije pravdu odmeravali. Ukoliko se neko od nosilaca pravosudnih funkcija uskoro nađe na tapetu „nove vlasti”, a mogao bi se naći, teško da će iko od njih (čast izuzecima) imati obraza da ih uzme u zaštitu (kako seješ, tako žanješ).