prva strana

Utorak, 19. Mart 2024.

Revija KOLUBARA - Januar 2004 > prilike

prijava | registracija

revija

stav

prilike

mediji

izbor

kultura

pisma

prošlost

kalendar

dodatak

revija +

arhiva

impresum

pretraga

I drveće ima svoje pravo

Privatizuj nova vlasti, ali ostavi i kasnijim vlastima nešto da privatizuju!

Radovan Marjanović

Radovan Marjanović (Foto: Ljuba Rankovic)

Nova vlast nije nova zbog novih vlastodržaca, već zbog ostvarivanja novog programa, ili povlačenja novih poteza. Kod nas, nova je uglavnom zbog novih vlastodržaca, i poništavanja poteza ranije vlasti makar kasnije povlačila iste. Očekujući jedno i drugo, trenutak je za (uzaludni) pokušaj ukazivanja na novo koje bi trebalo prvi put uvesti ili ga bar imati u vidu prilikom garantovanog „preispitivanja” prethodnog, kao deo zajedničkog imenioca svih programa i svih vlasti! Takvo je uvažavanje pravde, ili pravednosti. Ono nije novo, ali nije ni sa spiska onog što može biti ostvareno jednom za svagda. Vrlo je važno: kad propadne pravednost, čovekov život više nema nikakvog smisla (Kant)! Ali istinska pravednost, obuhvata i pravednost prema budućim generacijama! Ne samo (duboko opravdanu) pravednost prema radnicima, stvaraocima društvenog kapitala... Takva je i vladavina prava, samo poštovanje prava. Svaka potencijalna vlast pre izbora obećavala je da će na njima raditi, ali pravo odavno obuhvata i nova prava na koja slabo misli. Ne samo pravo na život (u ime koga se i ukida smrtna kazna), ili pravo na zdravu životnu sredinu. U pitanju su i neka, naizgled, vrlo neobična...

Pogledajmo to na odnosu prošle vlasti prema budućim generacijama. Jasno je da za mnoge nije valjao ni odnos prema sadašnjim. Ali sadašnja generacija može da se buni, ako može onda i treba, a ako treba, onda i mora! Ako neće, to je njen problem! Neke privatizacije javnih dobara ili prirodnih bogatstava umesto vremenski oročenih koncesija, u Valjevu i šire, primer su takvog odnosa. I to pod firmom nove i zdrave, ekonomske politike! Ekonomsku politiku nije teško voditi ako se temelji na rasprodaji ne samo društvenog kapitala nego i prirode, rasprodaji onog što se nasledilo, i što bi bio red da se ostavi svojim naslednicima. Priroda nam nije ni data na raspolaganje, nego na korišćenje! I ko kaže da to nije mogla raditi i ona ranija, ili još ranija vlast?