U Valjevu je objavljeno kapitalno delo - monografija o znamenitoj srpskoj porodici Nenadović, čini se najznačajnijoj knjizi povodom obeležavanja 200. godišnjice srpske državnosti. Pisac knjige „Nenadovići” je ugledni valjevski pravnik i istoričar Velibor Berko Savić (1930), inače pisac dragocenih dela kao što su trotomna knjiga dokumenata „Karađorđe”, „Spomenica o vojvodi Živojinu Mišiću”, monografija „Karađorđevići”, spomenice o Ljubomiru P. Nenadoviću, o Milovanu Glišiću, o Desanki Maksimović.
Velibor Berko Savić, jedan od najprilježnijih istraživača srpske prošlosti koji živi i radi u takozvanoj unutrašnjosti Srbije, zaorao je duboku brazdu iz koje blagodeti crpe mnogobrojni istraživači zbivanja i događaja u srpskoj kulturi i nauci, naročito 19. veka. Ova knjiga na više od sedam stotina strana, bogato ilustrovana, govori o životu i delu oborkneza Alekse, Prote, Jakova, Sime, Jevrema, kneginje Perside, pa sve do savremenika loze Nenadovića kao što su kostimograf Ružica Nenadović-Sokolić ili dramski umetnik Đorđe Nenadović.
Reč je o jednoj od retkih dugovečnih srpskih porodica koje su dale srpskoj politici, kulturi i nauci ugledne poslenike - jednog oborkneza, četiri vojvode, jednog mitropolita, jednu kneginju...
Samo strasnici svoga posla mogu napisati jednu ovakvu monografsku knjigu, i ne samo je napisati već je i objaviti o svom trošku, a na polzu svom nezahvalnom rodu. A Velibor Berko Savić, čini se, pisao je svoje životno delo više od dve decenije mukotrpnog istraživanja. Naravno, pored petnaestak knjiga, jedina nagrada mu je svojevremeno dodeljena - to je Vukova nagrada.