prva strana

Utorak, 19. Mart 2024.

Revija KOLUBARA - Maj 2004 > prilike

prijava | registracija

revija

stav

prilike

ljudi

mediji

izbor

kultura

prošlost

kalendar

pisma

revija +

arhiva

impresum

pretraga

Društvena privreda više ne živi ovde

Slobodan Raković

Odlična organizacija, brojno prisustvo malih preduzeća i radnji i napadno odsustvo „velikih”, posebno „Krušika”, kao i firmi van Valjeva, osnovne su značajke Prvog sajma privrednih dostignuća Kolubarskog okruga.

Konačno i Valjevo posta sajamski grad. I tek kada se ponadah da je najzad počela da se ostvaruje već 25 godina stara ideja o valjevskom sajmu, dotukoše me vesti da se slične manifestacije održavaju kod komšija u Užicu, ali i u Leskovcu, Novom Pazaru, Zrenjaninu, Mladenovcu i ko zna još gde. Bilo kako bilo, Prvi sajam privrednih dostignuća Kolubarskog okruga održan je na 1.000 kvadrata pokrivenog i dvostruko više prostora pod vedrim nebom. Bilo je preko 70 učesnika. Nas starije „inventivno” ime asociralo je na svetski čuven Sajam privrednih dostignuća SSSR, koji je decenijama bila obavezna destinacija svih turističkih pohoda u Moskvu.

Prizor sa SPREG-a (Foto: Ljuba Rankovic)

ISTORIJAT - Ideja o organizovanju sajma u Valjevu stara je četvrt veka. Sve je počelo zajedničkim nastupom na Sajmu zbratimljenih gradova (Ploče i Metković iz Hvatske, Prilep iz Makedonije, Jesenice i Kopar iz Slovenije, Nikšić iz Crne Gore, Jajce iz Bosne i Hercegovine i Valjeva) u Kopru 1979. godine. Osnovna ideja bila je da se svake godine sajam održava u drugom gradu. Održane su samo dve takve manifestacije, obe u Kopru. Valjevci su, sredinom osamdesetih, hteli da u okviru Privredno turističke manifestacije „Tešnjarske večeri” organizuju i sajam. Odustalo se, jer se procenjivalo da je u tadašnjoj SFRJ previše sajamskih manifestacija, koje daju mali poslovni efekat. Izgleda da je sada došlo vreme da i Valjevo postane sajamski grad.

OTVARNJE
– U Osnovnoj školi „Žikica Jovanović Španac”, gde su obe fiskulturne sale postale sajamske hale, a dvorište veliki otvoreni paviljon, četiri dana (14 - 17. april) vladala je prava sajamska atmosfera. Na otvaranju i gradonačelnik Milanović, uz zapaženo odsustvo desne mu, ali i leve ruke predsednika IO Žarka Kovača. Gradonačelnik Milanović, SO je generalni pokrovitelj Sajma, govorio, propagandistički, predizborno, o tome da „sajam pokazuje da valjevska privreda ima perspektivu i da Valjevo nije mrtav grad”. Aplauz je bio mlak, jedva čujan, protokolaran. Na svečanom otvaranju nisu viđeni loklani čelnici DS, DSS, Liberala i NS koji čine vladajuću valjevsku koaliciju, ali ni predstavnicci opzicionih partija, kao ni većina narodnih poslanika. Bio je Milan Ninić, poslanik SPO, sa partijskim kolegom Vlajkom Senićem, koji je zvanično otvorio sajam.

- Nadam se da se više neće dešavati, kao što je bila praksa proteklih trinaest godina, da se slikamo i raziđemo, već da će ovo biti još jedan impuls razvoju malih i srednjih preduzeća, što je strategija ove Vlade - rekao je otvarajući Sajam Vlajko Senić, zamenik ministra za trgovinu i turizam.

(Foto: Ljuba Rankovic)

IZLAGAČI – Bilo ih je slovom i brojem 73, pretežno iz Valjeva. Na prste jedne ruke mogu se nabrojati firme iz susednih opština što nedvosmisleno govori da Valjevo nije više lider koga svi prate i slušaju. Na prste druge ruke mogu stati imena firmi koja ulaze u tzv. srednja preduzeća. Velikih nema. Ostali su mala preduzeća i radnje. I to je najveća vrednost Sajma. Pokazana je sva šarolikost proizvodnje, za mnoge programe i firme valjevska javnost je prvi put čula. Činjenica je da ako se izuzme nekoliko značajnih (Valjevska pivara, „Krušik akumulatori”, „Vujić”, „Elbi”...) svi ostali zajedno godišnje teško da mogu da „dobace” mesečni prihod nekdašnjeg „Krušika”.

Najporaznije saznanje je da „Krušika” praktično više nema. Ne što se nije, sem „Akumulatora”, pojavio, već što deo programa koje je navodno osvajao ovaj sistem sada rade neki drugi ljudi (grebenasti prekidači, sigurnosna oprema i slično). Bolno je saznanje da u Valjevu nema više velikih firmi. Velika društvena preduzeća više ne žive u Valjevu, a adekvatne zamene nema. Ilustracije radi, „Vujić”, za koga je Žarko Kovač pred odbornicima SO tvrdio da je milijarder po ukupnom prihodu i da plaća sve obaveze, stoji znatno drugojačije. U prošloj godini prihod „Vujića” bio je, prema podacima Centra za bonitet Narodne banke Srbije, 810.308.000 dinara. Dugoročni i kratkoročni krediti su 335.178.000 dinara, a ino dugoročni kredit je 41.090.000 dinara, obračunat porez na promet i akcize je 39.487.000 dinara. „Vujić” lane nije imao izvoza, a dobit je 55.510.000 dinara. I najslabijem ekonomisti će bići jasno od kakve bolesti boluje valjevska privreda, ako je ovo krvna slika „najuspešnije firme”.

Sasvim je sigurno da se sa onim što je viđeno na Sajmu ne može računati kao lokomotivom razvoja i zapošljavanja. Niko, naravno, ne spori da je to dobra osnova za dalji razvoj preduzetništva. Istina, u ekonomskoj teoriji, a u praksi još manje, nije zabeleženo da se razvoj regije zasnivao samo na preduzetnicima sa najjednostavnijom, zanatskom tehnologijom. I tu može doći do punog izražaja krilatica, koja je neopravdano korišćena u propagandističke svrhe: „Gubitnici imaju opravdanje, pobednici imaju plan”. Sve se bojim da su gubitnici narod valjevski.

Text under the picture (Foto: Ljuba Rankovic)

ORGANIZACIJA – Sajam kao da se nije dešavao u Valjevu, pa i u Srbiji. Manje više sve je teklo besprekorno. I zato kapu dole organizatoru Agenciji za marketing „Gatti”. Ukupna atmosfera i sve ono što prati sajam (od uinspektora, Sajamskog radija, VIP salona i drugih prostorija, pa do bifea i besprekorno urednih toaleta) zaslužuje najvišu ocenu. U ovom delu jedina zamerka je slab rad Press centra. Konferencije su pomerane bez blagovremenog obaveštenja, teme neatraktivne i bez umešne animacije voditelja.

PRATEĆI SADRŽAJI – Regionalna privredna komora se svojski trudila da obezbedi zanimljive sagovornike za stručne rasprave. Prava je šteta što odziv nije bio najbolji. Neverovatno je da se na tribini o regionalnom razvoju nije pojavio nijedan predsednik opštine sem gradonačelnika Uba Save Sarića. A i što bi kada su se lokalni izbori primakli. Čast Valjeva su spasli predstavnici Opšteg udruženja privatnih preduzetnika i njihovih zadruga iz Valjeva, Loznice i Šapca koji su, pored službenih lica, bili jedini prisutni na izvanrednom predavanju dr Radmile Grozdanić o strategiji razvoja malih i srednjih preduzeća.

Bilo je i poseta privrednika Subotice, Novog Sada, Leskovca, brojnih poslovnih partnera iz cele Srbije. Nekako se uklopilo da u vreme Sajma Privredna komora Srbije, u okviru projekta „Srbija i svet” organizuje posetu ekonomskih predstavnika ambasada Rusije, Francuske, Švedske, Hrvatske, Kine, Slovačke, Belgije, Indonezije i Austrije.

EFEKTI – Najveći rezltat je što su se Valjevci upoznali sa onim šta im rade prvi susedi, koji su se odlučili da krenu u neizvesnost tržišne utakmice, a ne da čekaju da im poslodavac dođe na vrata i ponudi radno mesto. Kratkoročni psihološki efekat je privid da se u valjevskoj privredi nešto ozbiljno dešava. Sve ove inicijative su izuzetno korisne, ali ipak na nivou osrednje razvijenog zanatstva, sa časnim izuzecima, naravno. Znantno povoljniji utisak bi bio da su se prikazali Kovačevi „kapitalci” „Austroterm” i „Valli”. Najznačajniji rezultat je 10.000 posetilaca i saznanje da u Valjevu žive i rade neki ljudi, sa Aleksandrom Grujićem na čelu, koji su uspeli da u nenamenskom prostoru odlično organizuju sajam, kojim su i posetioci i izlagači bili prezadovoljni.