prva strana

Petak, 29. Mart 2024.

Revija KOLUBARA - Januar 2005 > ljudi

prijava | registracija

revija

stav

prilike

ljudi

mediji

kultura

kalendar

dodatak

revija +

arhiva

impresum

pretraga

naša akcija

Valjevac ličnost godine

Redakcija Revije "Kolubara"

Približilo se vreme da Revija „Kolubara” izabere - jedanaesti put - Valjevca ličnost godine. Po ustaljenoj praksi, to će biti učinjeno 11. januara, na dan osnivanja Izdavačkog preduzeća „Kolubara”. Najavljujući novi izbor Valjevca ličnosti godine donosimo i prve predloge za to počasno zvanje.

Istovremeno podsećamo da za Valjevca ličnost godine konkurišu uspešni industrijalci i zemljoradnici, zanatlije i trgovci, đaci i profesori, političari i sveštenici, umetnici i sportisti, naučnici i novinari. Konkurišu Valjevci svih zanimanja, bez obzira na pol, starost i prebivalište, bez obzira na politička i druga ubeđenja.
Priznanje Valjevac ličnost godine proglašava se na početku svake nove godine za proteklu kalendarsku godinu i uvek se dodeljuje samo jednoj osobi.

Dobitniku ovog počasnog zvanja pripada, kao trajan spomen, plaketa sa likom Ljubomira P. Nenadovića, rad keramičara Milovana Blažića.

Ovogodišnji kandidati

MILAN MARKOVIĆ (Foto: Ljuba Rankovic)

Visoko ceneći značaj ovog izbora za kulturu i život Valjeva, slobodan sam da predložim kandidata koji to odavno zaslužuje, posebno ove godine. To je – Milan Marković, fotograf u Zavodu za zaštitu spomenika kulture.

Marković već dugi niz godina svojim dometima u oblasti fotografije, radom u Zavodu i društvenim angažovanjem pokazuje visoke rezultate. To je 2004. godine posebno došlo do izražaja. U subotu, 11. decembra 2004, Umetnički savet Foto kino saveza Srbije, koga čine pet majstora fotografije, ocenjivao je zahteve za dodelu zvanja. Jednoglasnom odlukom, sa prosečnom ocenom 7,8 Valjevcu Milanu Markoviću dodeljeno je zvanje Majstor fotografije.

To je najviše zvanje koje se kod nas može steći. Marković je jedini u Srbiji u decembru dobio ovo zvanje.
Sticanjem zvanja majstora fotografije Marković je krunisao svoj uspešan rad u oblasti fotografije i potvrdio svoju izuzetnu fotografsku karijeru. Rođen je 1960. u Valjevu. Do sada je uspešno izlagao na 546 kolektivnih fotografskih i likovnih izložbi, kod nas i u svetu, i pritom osvojio 220 nagrada i priznanja. Imao je 18 samostalnih izložbi. Od 1988. godine Marković se svake godine nalazi na listi deset najuspešnijih fotografa u Srbiji (ranije Jugoslaviji), a devet puta na prvom mestu. Fotografije mu se nalaze u arhivima mnogih institucija kod nas, u Muzeju fotografije u Španiji i u mnogim privatnim zbirkama. Na svom poslu ovekovečio je sve što je značajno za kulturu našeg kraja i tako trajno sačuvao od zaborava.

Marković je ove godine stekao i visoko međunarodno zvanje AFIAP koje dodeljuje međunarodna fotografska asocijacija FIAP.

mr Branko Matić

Za izbor za ličnost godine predlažem gospodina Miodraga Ćosića, direktora JP „Polet” iz Valjeva.

Zavšetak realizacije uređenja zelene pijace na desnoj obali Kolubare je nešto što možemo videti kao rezultat čije velike zasluge pripadaju gospodinu Ćosiću, ali ono što se ne vidi to je da je iza toga stajala privrženost i trud da se to desi na najbolji način i u interesu grada - od izbora projekta putem javnog konkursa do njegove krajnje realizacije. Zabeležiću, da je prilikom izbora projekta na konkursu, Ćosić rekao da „ne zna da li da na projekte gleda očima investitora ili očima građanina Valjeva”. Opredelio se za ovo drugo, a prilikom početka izrade glavnog projekta arhitekte je zamolio da mu „ne daju da pogreši…”

Milan Maksimović, predsednik Društva arhitekata Valjeva

Moj izbor je Dragan Gajić iz Ljiga. Dragan je svestrana i korisna osoba i nesumnjivo je marka („zaštitni znak”) ljiške opštine. Kao učitelj zaslužan je što je još daleke 1977. godine škola u Štavici proglašena za najuređeniju u Republici, a 10 godina kasnije bio je proglašen za „Najdražeg učitelja” u Srbiji. Osnivač je prvog seoskog kulturno-umetničkog društva u Ljiško-kačerskom kraju „Veseli Štavičani”. Već dvadesetak godina je glavni organizator i scenarista za „Narodno prelo” i druge programe „Kosidbe na Rajcu”. Rekorder je u dobrovoljnom davanju krvi - 76 puta. Godinama je bio najbolji pčelar u opštini. Mnoge nekadašnje goleti Rajca, Suvobora i Ravne gore, sada se zelene od četinara, zahvaljujući Gajiću, koji je svojevremeno bio desna ruka čuvenom Momčilu Žiloviću, kada su njihovi gorani, uglavnom đaci, bili najbolji u Srbiji.

Iz ljubavi prema oplemenjivanju prirode, zasnovao je rasadnik u selu Lipnje „Lepo polje”. Na preko pet hektara, besprekorno uređenog rasadnika, nalazi se na stotine vrsta četinara i oko 150 raznih „perena” (ukrasnih travki). Neki studenti Šumarskog fakulteta, diplomirali su na njegovom rasadniku.

U poslednje četiri godine, apsolutni je pobednik na svim izložbama i sajmovima u Srbiji - Beograd, Novi Sad, Vrnjačka Banja...

Dragiša Božić, novinar iz Moravaca

Milan Đurđević (Foto: Ljuba Rankovic)

Apelujem da bude izabran za laureata Milan Đurđević, najbolji domaći rok muzičar, čovek koji uspešno brani tu urbanu umetnost i kulturu od sveopšte poplave pseudoseljačke instrumentalizacije srpske javne scene. Njegove „Neverne bebe” su najtiražniji i najpopularniji bend u ovoj zemlji, poslednji album im je kruna sjajne karijere. Valja podsetiti da su Milan i „Neverne bebe” darovali Valjevu čak pet humanitarnih koncerata a za uzvrat, kada treba da bude neka komercijalna manifestacija, Valjevo velikodušno lovu daje nekoj drugoj grupi koja ne može da „privede" ni petinu publike „Beba”. Milan je, da se i to zna, od retkih umetnika Valjevaca koji je, ne samo srcem i dušom, nego i „ličnom kartom" i dalje žitelj ovog grada. Već 10 godina ne dozvoljava da se „Bebe” proglase beogradskim bendom, svuda gde svira pronosi prepoznatljivi duh Valjeva.

Predrag Vujanac, Radio Patak

ILIJA TRIPKOVIĆ (Foto: Ljuba Rankovic)

Mnogo toga se može izvagati novcem, nagradama i priznanjima, ali kada je u pitanju zdravlje građana za to, praktično, nema „kantara”. Ovu, doduše najčešće deklarativnu konstataciju, možemo čuti u svakoj prilici, najčešće u političko-marketinškim dodvoravanjima onih koje nazivamo „elitom”. Međutim, ono što je minulih, a i prošle 2004. godine, sa timom saradnika učinio primarijus dr Ilija Tripković, direktor Zdravstvenog centra u Valjevu, mimo je svih paušala i obećanja bez pokrića.

Spisak bi bio isuviše dug ako bismo želeli da nabrojimo koliko se savremenih aparata, i uređaja, zarad dobre dijagnoze i uspešnog lečenja građana, uselilo pod krov ove valjevske medicinske kuće. Kruna svih ti Ilijinih naprezanja je nedavno promovisani skener – poslednje generacije sa trodimenzijalnom projekcijom. Sa njim je ovdašnji Zdravstveni centar stao uz rame onima koje bije glas da su vrhunski u Evropi i u svetu. Ali, agilni direktor, vizionar i organizator se ne zadovoljava postignutim – za 2005. godinu najavio je nabavku novih „mašina”, koje lično nazva naučnom fantastikom.

Budo Novović, novinar AD „Politika”

MIODRAG PEŠIĆ (Foto: Ljuba Rankovic)

Slikar Miodrag Peša Mika Pešić je, ako se tako zove, po ko zna koji put, moj Lik. Ovoga puta zato što je Mlečni restoran, na Trgu Kod Desanke, pod imenom BukVa, postao azil za Valjevce, sklonište pred palanačko-pravoslavnom najezdom. Da pojednostavim, Zato što slika, i Zato što se pozdravljamo Srednjim prstom. I Zato što sam tamo počeo da se bečim na jednu Bečlijku, uzajamno, Mikeša što peva, i što viđa Onog na Belom konju mi svedok. I Zato što je sve ovo Veliki K, sa tačkom, malom. I Zato, molim bez lektora, što je ovo Malo Bečenje u Velikom Bečenju. Što reče Jedan Moj Zato smo se borili. Jašta, Peša i Bečenje.

Dragan Todorović, novinar nedeljnika „Vreme”

Ništa lepše no kada Valjevci, koji su škrti na lepim rečima, nazovu nekoga „mlada nada”. Nenad Jezdić je bio u svojim tinejdžersikim danima mlada nada i to pevačka. Na žalost „Abraševićevog” dirigenta gospodina Vasiljevića, bi ono „al, je Jezda hteo mnogo više”. Tako je postao vrlo brzo „mlada nada”, ali sad glumačka. Ovde je otpočeo svoje prve scenske korake, vrlo usupešno, ne ustežući se da pokaže svoj dugo skrivani pozorišni talenat. Sve posle je išlo, što bi se reklo, svojim tokom.

Nenad Jezdić (Foto: Ljuba Rankovic)

Akademija, pa prve uloge u „Ateljeu”, filmovi, serije...

Dobrog glumca obično nagrade stižu pred kraj karijere. Međutim, Jezdić je opet „hteo mnogo više”. I brže! Tako još u mladosti odsanja san svakog glumca - dobi dve „Sterijine” nagrade (za predstave „Jegorov put" i „Amerika, drugi deo"). Pridoda tome i „Zoranov brk", na prestižnim danima komedije u Zaječaru. Igrao je u mnogim filmovima, ali se ovoga puta opredeljujem za „Mrtav ladan”, za beskrajno šarmantnog tabadžiju Lemija... I pored toga što je Nenad Jezdić veliki i poznat glumac, nastavio je da živi „običan” život shvatajući pozorište kao i svaki drugi posao. Ne vozi skupa kola, ne nosi markirana odela, ne živi „u krugu dvojke”... Sa porodicom, kojoj je izuzetno posvećen, suprugom i tri ćerke, živi u Zemunu, a negde na periferiji našeg grada, povremeno uživa u voćarstvu i sprema, zajedno sa Ljubom Tadićem, Šekspirovog „Kralja Lira”.

Darija Ranković, Radio Patak

Miodrag Pešić, slikar – Zato što je buntovnik, bez razloga ili sa. Zato što prezire ovdašnju malograđanštinu, analizira je, ismeva na svoj način... Zato što neće da proda sliku baš svakom Valjevcu. Jednostavno, ima ih kojima ne dozvoljava da poseduju njegove traganje za svetlošću, njegove univerzalne priče sa likovima u glupim situacijama, koji čekaju spas ili pokušavaju da dokuče smisao svega. Zato što je šarenim brodovima od papira talasao valjevsku žabokrečinu. Zato što niodčega ume da napravi nešto. Deo je jedne nove ideje, multifunkcionalnog prostora „BookVA”, da kultura u Valjevu živi van institucija. Zato što ne da da urbani duh sasvim iščezne iz ovog grada.
Ako to nisu sasvim dovoljni razlozi da „navijam” za Miodraga Pešića, neka bude i zato što je ušao u Pariz. U tom „neprikosnovenom” gradu umetnosti stvarao je dva meseca. I napravio izložbu. U jednoj od mnogobrojnih galerija u prestižnoj aveniji Matinjon ostalo je šezdesetak njegovih platana.

Slađana Vasiljević, RTS

VIDOSAVA DŽAGIĆ (Foto: Ljuba Rankovic)

Ilija Tripković - On je ličnost koja ima cilj, jasnu koncepciju opšteg dobra u delatnosti kojoj se posvetio. I zna kako da dođe do cilja. Takve osobe su danas retke na javnoj sceni.

Vidosava Džagić - Iz istih razloga. U Komori, zahvaljujući njoj i njenom timu, ne osećate se „potonulo” i svakovrsnu provincijalnost. Svet sa strane to vidi, priznajte. Nije lako prihvatiti se posla velikog „čišćenja” skoro zamrle asocijacije, posebno u sredini koja je u privredi stigla skoro do dna.

Ljiljana Ljiljak, Radio Valjevo

Ime Valjevca koga ću predložiti za ličnost godine, poznato je i van granica Valjeva. Ove godine, on je uradio nešto značajno i veliko, čak i za svoju, ionako uspešnu karijeru. Samim tim i za Valjevo, bar da mu se ime stidljivo pojavi u nekom od brojnih intervjua koje je dao.

Željko Joksimović (Foto: Ljuba Rankovic)

Željko Joksimović, momak rođen u Valjevu, odavde je i krenuo u muzičko osvajanje zemlje i Evrope. Daleko je dogurao, poznato je! Drugi na Evroviziji, ma šta drugi, moralni pobednik! Super ortak sa prvoplasiranom Ruslanom.

Uspeh je i što svi moji prijatelji van Valjeva, kažu: „onaj tvoj Valjevac Željko Joksimović", samo mi nije jasno odakle to svi znaju, kad retko kad on sam to spominje. Uspeh je i što sam morala da narežem na desetine diskova sa nastupom na Evroviziji, za familiju u inostranstvu!

Svetlana Marković, Radio Patak

Zato što je istrajavanjem, nepristajanjem na kompromis sa kičem i šundom, upornošću, tvrde glave, meka srca (plemenita) potvrdio sve što hvališući se svojim Valjevskim krajem želimo da krasi onoga ko se zove Valjevcem, za ličnost godine 2004. predlažem Milana Đurđevića.

„Frontmen” „Nevernih beba” je išao putem kojim se ređe ide, ali se dalje stiže. To što iza sebe ostavlja, traje i vremenom postaje dragocenije, što je uvek slučaj sa vrednim delima. U godini koja odlazi dva puta je svom Valjevu priuštio vanserijske muzičke ugođaje. Još lepše je što njegovu nekomercijalnu muziku prihvataju i „neki novi klinci”, prepoznajući ono svevremeno u njoj. Možda to i jeste najvažnije u misiji Milana Đurđevića.

Tatjana Manojlović, RTS

Nemam nameru biti dosadan, ali valjda po treći put otkako se upriličuje ovakva vrsta izbora, predlažem istu ličnost. Ne radi se ovde o mojoj tvrdoglavosti, već o želji da skrenem pažnju na nekoga kome Valjevo duguje mnogo više od sporadičnog tapšanja po ramenu. I to samo onda kad nam on treba! On je - Milan Đurđević! Odličan muzičar, još bolji kompozitor, strahovito dobar i maštoviti aranžer, tekstopisac, „spiritus movens” grupe „Neverne bebe”. Ova grupa slovi za najbolji rok-bend uživo u ovoj zemlji, o tome svedoči i preko 1400 Milanovih i „Bebinih” koncerata. U protekloj godini najprodavaniji album u kategoriji ovog muzičkog žanra je upravo njihov CD „Best of”. To što je Milan napravio najtiražniji album, manje-više, ali kvalitet muzike koju ćete tu čuti je nešto što je daleko važnije. Jednostavno, Milan svojom muzikom vaspitava novu generaciju. On spasava (što se spasiti može) od metastazičnog pogejačenja na ovim prostorima. Jedan je od retkih koji nije prodao dušu i zarad „teških“ para pisao „lake” note, koji se svojim stvaralaštvom suprostavlja kojekakvim novokomponovanim urlatorima, gologuzim pevaljkama, silikonskim kurvama i ostalim degenericima pink-(ne)kulture.

Branko Antonić, Radio Patak