Sirotinjska kultura
Ljiljana Kecojević
|
|
Iz kulturno izrazito oskudne 2004. godine jedva da bi se štogod izuzetnije moglo izdvojiti:
- Povodom 200. godišnjice Prvog srpskog ustanka slikarska izložba „Prilog istoriji posečenih glava” u Modernoj galeriji, nova postavka u Muselimovom konaku i beseda akademika Aleksandra Lome. Antikulturni događaj je bruka koja traje oko spomen-obeležja Milomira Jevtića na mestu seče knezova.
- Festival godine su Mišićevi dani u Mionici: srećno odabrano rešenje za spomenik ustanicima Kolubarske knežine Ota Loga, originalno scensko-poetsko veče Radmile Lazić, koncerti...
- Otvaranje knjižare-čitaonice „Plato” (spaslo obraz Tešnjarskim večerima).
- Možda najlepša valjevska knjiga „O Brankovini” Ljubisava Andrića u izdanju „Valjevca”, studija istoričara umetnosti Branka Lazića „U svetu umetnosti, u svetu muzeja”, knjige Zdravka Rankovića „Valjevske gimnazije 1869-2004” i Milorada Radojčića „Đuro Kozarac”.
- Galerija nastala u iznudici (jer druge za Valjevce i nema): „Mlečni put” u izlogu „Bukve” (bivši Mlečni restoran). Pet izvrsnih kafe-promenadnih izložbi: Milice Salaški, „EKV”, Ane Stanković, Mije Antonića, Jovana Horvata...
- Karikature „Ars vivendi” Dušana Arsenića; otrežnjavajuće dijagnosticiranje prilika i mentalnog stanja nacije u godini u kojoj su (boktepitaj koji) izbori bili preči od lepote života i stvaranja.