Stigosmo i do te famozne Studije o izvodljivosti. Dokaz više da i kornjača može da pobedi.
Šta ćemo sad? U stvari, nismo ni na startu, samo smo dobili onaj broj da možemo biti učesnici u trci.
Dosadašnji tempo jedva smo izdržavali, a trka praktično nije još ni počela. Ne može se među normalne bez dizalice koja može da izvuče autobus iz reke.
Ne može se u svet, kad nasipe protiv poplava gradimo na pogrešnoj strani.
Niko normalan neće nas pogledati, kad više brinemo o porodicama optuženih za najteže zločine, nego o porodicama stradalih zajvaljujući „herojstvu” optuženih.
Ako nas i dalje budu „čekali”, nikada im se nećemo pridružiti, jer mi stojimo, a i ako se pokrenemo to je u suprotnom pravcu. Nema im druge, nego da nas najpre prime jer samo „pod okupacijom” i „pod vekovnim ropstvom” spremni smo da poštujemo neka pravila.
Nama jedino „pomaže” onaj model „sudije za vešanje” - prvo veša pa tek onda sudi.