prva strana

Četvrtak, 28. Mart 2024.

Revija KOLUBARA - Jun 2005 > ljudi

prijava | registracija

revija

stav

prilike

ljudi

izbor

kultura

prošlost

kalendar

dodatak

revija +

arhiva

impresum

pretraga

in memoriam

Doktor Puša

Branko Vićentijević

Dr Branislav M. Dragićević (Foto: Ljuba Ranković)

U Beogradu je, u svom domu, 16. maja, preminuo vrsni hirurg, prof. dr Branislav M. Dragićević Puša (1924-2005). Sahranjen je na beogradskom Novom groblju, tri dana docnije. Rođen u Mionici, Valjevsku gimnaziju završio je 1942, a Medicinski fakultet u Beogradu  1952. godine. Na Drugoj hirurškoj klinici Medicinskog fakulteta je, od 1953, proveo 43 godine prešavši put od demonstratora do redovnog profesora zahvaljujući nespornom talentu, znanju i „rudarskom radu”, ali, kako je sam govorio, i nesebičnoj pomoći prof. dr Vojislava K. Stojanovića, njenog dugogodišnjeg upravnika. Usavršavao se u Francuskoj, Švajcarskoj i Nemačkoj. Doktorsku disertaciju „Izolovani gnojni procesi trbušne duplje i njihovi odnosi sa grudnim košem” odbranio je 1982, pred komisijom čiji je predsednik bio prof. dr Borislav Božović, tadašnji dekan Medicinskog fakulteta.

Objavio je preko 150 stručnih radova, a bio je i koautor udžbenika „Opšta hirurgija”, poglavlje infekcija u abdomenu. Po pozivu, hirurgiju je predavao na fakultetima u Skoplju, Sarajevu, Novom Sadu, Kragujevcu i Prištini, a stalni konsultant bolnica u Vukovaru, Ivangradu, Užicu, Boru, Valjevu… Poslediplomske studije na Medicinskom fakultetu u Beogradu vodio je 17 godina, bio učitelj mnogih valjevskih hirurga, začetnik „valjevskog lobija” na Drugoj hirurškoj klinici u kojem će kasnije biti prof. dr Miodrag Živanović – Miša Fuzi, a kratko i dr Boško Đukanović, sadašnji direktor Instituta za kardiovaskularnu hirurgiju „Dedinje”. Penzionisan je 1990, u „stvarnu mirovinu”, kako je sam govorio, otišao je tri godine docnije.

Markantan i naočit, prijatnog glasa, plenio je neposrednošću i prirodnim šarmom. Voleo je Mionicu, u koju je često dolazio, pogotovo dok mu je majka Ružica (rođ. Tanasković iz Klašnjića) bila živa. U Mionici je i kuću imao, u njoj se družio sa zemljacima, voleo je sedeljke u kafani i lov. Veliki prijatelj bio mu je stari radikal Milutin Petković-Urošević iz Brežđa. Za Mioničane, ali i mnoge Valjevce, Lajkovčane ili Ljižane, bio je narodni čovek, sirotinjska majka, bio je njihov „Doktor Puša”.

U predvorju Druge hirurške klinike svakoga jutra bivala su formirana dva reda pacijenata i njihove rodbine. Jedni su čekali dr Dragićevića, drugi sve ostale doktore zaposlene na toj klinici. Ako, kojim slučajem, niste bivali „hirurški slučaj”, dr Puša je na ceduljici, neretko i na kutiji cigareta, u vremenima kada nije bilo mobilne telefonije a i sa fiksnom se kuburilo, ispisivao poruku nekom od svojih kolega drugih specijalnosti: „Burazeru, molim Te da ovog mog rođaka primiš i vidiš šta treba učiniti”. Njegov „rođak” bivao je i rođak, ali i Ciganin iz Nanomira ili Tolića.

Poslanički kandidat za opštine Mionica i Lajkovac na opozicionoj listi, bio je na prvim višestranačkim izborima u Srbiji (1990). Tipično za Valjevce, pobedio ga je Dragan Marković (SPS), tadašnji direktor ZZ „Lajkovac”.

U braku sa dr Natalijom – Lelom (rođ. Stanimirović iz Valjeva) ima kći dr Milu (udato Delić), koja živi na Karibima (SAD).