Proslavom povodom 60 godina pobede nad fašizmom,
„proslavili” smo se, zna se kako.
Nije nas nigde bilo, a pogotovu tamo gde je sav svet bio.
Ukazala se prilika za „popravni”: godišnjica oslobođenja
Beograda. Zalud nada, zalud pouka od maja meseca.
Mnogi se guraju danas, naknadno, među pobednike, na stranu
saveznika.
Mi, sad bi to mogla biti i tradicija, na stranu poraženih.
(Valjda su nam brojni porazi u poslednje vreme popili pamet.)
Najstariji list na Balkanu, po tradiciji, prednjači – najavljuje
godišnjicu naslovom (to mora velikim slovima) – DAN KADA SU SE OKUPATORI
POVUKLI. Doduše ne može a da ne zabeleži da je naših boraca poginulo blizu
3.000, a Crvenoarmejaca oko hiljadu. Ko pobi toliku vojsku ako se neprijatelj
povukao? Gubitke okupatora i ne pominju, dakle nisu se valjda ovi međusobno
obračunavali?
Voditeljka jutarnjeg programa Nacionalne televizije bila je
takođe neobaveštena: Danas je neka godišnjica! (Ovo ne zaslužuje velika slova.)
Sram vas bilo, glasio je zaključak čitaoca u rubrici „Među
nama”.
Izvinjenje redakcije za neprimeren odnos prema godišnjici.
Kakvo izvinjenje, kome izvinjenje – poginulima, pobednicima,
revoltiranom Čitaocu, Ravnoj gori, popu Đujiću, saveznicima, Crvenoj armiji,
kome?