prva strana

Četvrtak, 28. Mart 2024.

Revija KOLUBARA - Novembar 2005 > prilike

prijava | registracija

revija

stav

prilike

ljudi

kultura

kalendar

dodatak

revija +

arhiva

impresum

pretraga

Od bisera pesmarica

Branko Vićentijević

Šta biva kad 4. oktobar „ispadne važniji” i od istorijskog 5. oktobra * Kako je DSS-ov „drug Jarac” besedio o poštenju * Zbog čega su plaćeni članovi upravnih i nadzornih odbora javnih preduzeća kad radnici svojim direktorima beru kukuruz * Uspon ili pad valjevskog plivanja i vaterpola

Oktobar za nama obeležila je po mnogo čemu zanimljiva sednica Skupštine opštine Valjevo, dalja trgovina direktorskim mestima i članstvom u upravnim odborima opštinskih javnih preduzeća i ustanova, koja će se, gde god je to moguće, plaćati kao i mesta u nadzornim odborima. Jer, „odgovornost je velika”. Obeležena je i petogodišnjica Petooktobarskih promena, ali i rođendan Milene Pavlović, načelnice Opštinske uprave. U DSS-u je izabran novi Opštinski odbor sa Željkom Gavrićem na čelu, u PVK „Valis” došlo je do razdvajanja plivačkog i vaterpolo pogona u dva kluba sa istim imenom.
Naslov za tekst koji sledi „pozajmili” smo od našeg prerano preminulog kolege Darka Marjanovića, kojem je to bila zgodna poštapalica za valjevske budalaštine kada nije umeo bolje da ih definiše.

ROĐENDAN – Oktobar je, dakle, bar u SO Valjevo, počeo svečano dan pre svekolikog prisećanja na petogodišnjicu Petooktobarskih događanja 2000-te. Tada je, 4. oktobra, ispostaviće se, bio još važniji datum za gospodu svekoliku – rođendan Glavne opštinske načelnice Milene Pavlović. Stari kavaljer, sirotinjska majka od pekara, Mihailo Todorović, odneo je Maloj Velikoj, kako glasi novo umetničko ime Glavne načelnice, tortu iz svoje „Fontane”. Tako je gazda Mihailo, uoči izbora vruće 2000, iz „Fontane” nosio vanglu sladoleda Bubi Morini, srpskom komesaru za izbeglice JUL-ovske provinijencije, da se rashladi u kabinetu tadašnjeg gradonačelnika Milorada Ilića.

A drugarica Morina „baš je žurila” u Ljig, pa nije mogla da razgovara sa nekoliko „svojih sa Kosmeta”, koji su je strpljivo čekali (i dočekali) u predvorju predsedničkog hodničića u zgradi SO Valjevo, ne pristajući na to da 'nako s nogu razgovaraju sa njenim vrlim pomoćnikom Mićom Nenadovićem. Buba je druga Miću, u zgodnom trenutku, zaskočila primedbom da „izgleda ne radi ništa”, a ona će u „njen Niš da rkne za izbore, ima da nema opozicije”! Kako je bilo, na izborima, a i šire, te 2000. znamo. Ne znamo šta je sa drugaricom Bubom posle toga bilo, nema gi na bel dan.

Maloj Velikoj su, vele, poklone kupovali i podređeni joj činovnici. Što od milja i bosilja, što za ne daj Bože. Može biti da je ovima drugima, bez milja i bosilja, bila na umu doskorašnja glavna opštinska matičarka Anica Pejić, koja je, po kratkom postupku, voljom Glavne načelnice, prekomandovana u Mesnu kancelariju u Goriću. Odatle se, opet voljom dotične drugarice, sa privremenog rada vratio Vlada Divjak. Dovoljno je, tvrde, da Maloj Velikoj poverljivi drugovi samo u uvo šanu da ste antiprotivni, ili da joj se to i samoj učini, i, što bi rekla drugarica Buba, ima da vas nema! A kad ima da vas ima, k'o 4. oktobra, na rođendan Glavne načelnice, budžetlije svoje plate dobiju koji dan ranije.

PETOGODIŠNjICA – Petooktobarska događanja 2000-te obeležila je jedino Demokratska stranka. Ostali iz DOS-a su zaboravili šta se tada dešavalo, oni drugi se i sada ježe na pomen tog istorijskog datuma. Šta više, digli su glave, kukaju kako su proganjani! Toliko progonjeni da su se, zahvaljujući Dobrom Doktoru u liku gradonačelnika dr Jovana Tomića, vratili na velika vrata. Vedre i oblače „k'o u srećnim vremenima”, raspoređuju svoje, zapošljavaju „gladne, jadne i obespravljene”, od „nenarodne vlasti”, u kojoj i te kako participiraju, uzimaju otpremnine u mrskim im evrima, a onda naprečac postaju advokati ili (bar) direktori. Drugo, valjda, i ne umeju da rade!

IZBORI U (D)SS – Posle Velike skupštine Demokratske stranke Srbije, što bi druge partije rekle kongresa, održane u Beogradu, izbori su se među sledbenicima Vojislava Koštunice spustili „dolje, u bazu”. Valjevski ogranak je svoju izbornu skupštinu održao 15. oktobra, u Sali pokojne Valjevske banke. Bilo članstva, drugarice su taze frizure udarile, bilo gostiju iz DS, SPO, Nove Srbij(ic)e, G 17-plus (Liberali Srbije iz Pokreta za Valjevo uočeni nisu, možda nisu ni bili na uzovu), došao i drug gubernator Milan Dimitrijević, nadimka Jarac, Lozničanin, koji je autoritativno presudio da je radni deo zatvoren za javnost pa su izveštači dobili šut kartu. Ali, „zaklela se zemlja raju…”.

Sve bilo pod kontrolom, drug Jarac imao nadahnutu besedu o poštenju, a malobrojna unutarstranačka opozicija fotokopiju odgovora partijskog im druga, ministra policije Dragana Jočića, upućenog Narodnoj skupštini Srbije, o tome da su, po podacima valjevskog SUP-a, protiv narodne poslanice Milice Vojić-Marković podnete dve krivične prijave, za zloupotrebu službenog položaja i falsifikovanje dokumenata, u svojstvu predsednice ŽRK „Metalac”. Uostalom, odavno je znano „ko o čemu, vojska o skraćenju…”.

Pod kontrolom bili i listići za glasovanje, stotinak drugova i drugarica članova došlo sa ceduljicama na kojima su bila imena „naših”, pa su i u novi Opštinski odbor (D)SS-a prošli „samo provereni”. Potom je 15 dana trajao izbor predsednika i potpredsednika, nabili pa dobili mašinski inženjer Željko Gavrić iz Tehničke škole i Dijana Tripković, ekonomski stručnjak u PP „Vujić-Valjevo”. Njihova promocija i prvo obraćanje novinarima tek sledi. Inače, na tajnom glasovanju najčešće zaokruživano ime novog okružnog načelnika Gorana Lučića, a poseban slatkiš bio je listić na kojem je od ponuđenih 20 imena zaokružen samo broj ispred načelnikovog imena! Zna čovek sebe, ali i sa kim ima posla, a biće, valjda, opet izbora i za poslanike, valja na vreme ugariti teren.

DIREKTORI – Sednica lokalnog parlamenta bi 18. oktobra, sa sat i po zakašnjenja od najavljenog početka „tačno u podne”. Nove (stare) direktore dobili su Istorijski arhiv (Aleksu Tomića), Radio Valjevo (Miju Stojkanovića) i Narodni muzej (Vladu Krivošejeva). Izbor Krivošejeva pratio je „principijelni stav” odbornika SPS-a, koji je „poštovanim kolegama” preneo Selimir Manojlović. „Nesporno je da g. Krivošejev kvalifikovan za taj posao, ali ćemo mi (SPS) glasati protiv zbog toga što se on previše politički eksponira, a to nije dobro”, reče drug Selimir i ostade živ. Jer, Krivošejev je savezni poslanik G 17-plus, a, koliko nam je znano, nikada u Muzeju nije ćerao politiku. Poštenije je, i suvislije, bilo reći da bi Krivošejev trebalo da plati danak zbog toga što njegovi partijski drugovi stalno začikavaju socijaliste spočitavajući im „nestašluke” iz vremena „vršenja vlasti” do 2000. godine. Kao što su protiv njegovog izbora bili srpski radikali zbog sukoba na svim nivoima SRS i G 17-plus.

Nove v. d. direktore dobili su Omladinski centar (Vojislava Raičevića umesto Jelene Simić, koja je već podnela ostavku) i Dom kulture, gde je Miloja Mitrovića zamenio mr Stanko Terzić. E, drug Terzić, što bi uoči izbora 2000. rekao Milomir Minić, moralna vertikala Kolubarskog okruga, zaslužuje da bude posebno opisan.

Profesor matematike u Poljoprivrednoj školi, pa pomoćnik direktora, programer u SDK, bio je prvoborac u SPS-u, njegov kadrovik i siva eminencija, savezni poslanik u nekadašnjoj SFRJ. Kada mu se to izmaklo, da ne bi patio (a kako pati videlo se posle 5. oktobra 2000), postave ga za predsdnika Izvršnog saveta SO Valjevo. Još ni gnjezdaru nije bio zagrejao, a nekmoli da se na jajima namestio, partijski drugovi ga prekomanduju za načelnika Kolubarskog okruga (pošto je Aleksa Jokić, mimo saglasnosti baze, bio izabran za ministra za saobraćaj i veze u kabinetu Mirka Marjanovića).

Drug Cane za vakta svog načelnikovanja ni jednu konferenciju za (sve) valjevske novinare nije održao u sedištu Kolubarskog okruga. Oglašavao se isključivo u Partiji, gde je, a gde bi drugde, odlučeno da on, a ne akademik Matija Bećković, bude predsednik Organizacionog odbora za obeležavanje 125-to godišnjice Valjevske gimnazije. Da se „stvari ne bi politizovale” (!), kako je tada zvanično objašnjeno. Posle besede Milana St. Protića o Svetome Savi, a na akademiji u Domu kulture, zvao je tadašnjeg gimnazijskog direktora Gorana Bojičića na preslišavanje. Potom je Bojičić u „Napredu” morao da objašnjava šta je u pripremi Svetosavske akademije bio posao Valjevske gimnazije, šta Crkvene opštine SPC, a šta Skupštine opštine Valjevo.

Sada je Stanko Terzić ostao bez posla u (valjevskom) Trezoru NBS, uzeo je otpremninu vrednu koju hiljadu evra, a SPS ga je, kao vojnika Partije, smestio u Dom kulture. „Kuš levšije”, što bi „narod rek'o”!

POVRATAK LESIJA – Na oktobarskoj sednici Valjevskog parlamenta obznanjeno je da se drug Roćko (Rodoljub Jevtić) iz tzv. Nezavisnog oborničkog kluba vratio kući u Pokret snaga Srbije i okrilje drugarice opštinske menadžerke Divne (Novaković). Gimnazijski profesor geografije Lazar Nenadović drži reč i kao „odbornik po sili zakona” ne dolazi na sednice, a, sva je prilika, da su se od Nove Srbij(ic)e, makar i privremeno otpadili, ako je suditi po tome što nisu sedeli zajedno sa ostalim odbornicima te partije, drugovi Marko „Struja” (Živanović) i Dule „Mačak” (Milivojević).

Nezavisne obornike dr Bobu (Gvozdenovića) i Miška (Alimpijevića) mučio je njihov direktor Miroslav Rasulić iz JKP „Valjevo”, koji je tražeći veće cene grejanja za stanove i poslovni prostor baš brečio Dobrog Doktora i „genije” iz Opštinskog veća, drugove Selimira (Manojlovića) i Miku (Jokića). Dr Boba, čiju je izabranicu srca Sonju Dovečer već zaposlio u JKP „Valjevo”, morao je da mu u porolazu kraj skupštinske govornice ša'ne: „Prekidaj”, a drug Miško je ponudio „alternativno rešenje”. Da su zaposleni u JKP „Valjevo” u Rasuliću dobili „radničku majku” svedoči podatak da su neki od njih, o vikendu, već brali kukuruz na direktorovom imanju u Žabarima.

RAZVOD – U PVK „Valis” došlo je do sporazumnog razvoda braka, od jednog formirana su dva kluba – plivački i vaterpolo. Svaki ima svoje rukovodstvo (Joca Petronijević, Dejan Mijatović), svoje trenere (Vladimir Bošković, Branislav Petrović; Aca Mladenović, Srđan Marković) i sportske direktore (Dragan Đurđević, Milosava Miladinović-Pantić), svoje budžete, valjda i svoje članove. Rezultati će biti najbolji sudija ovog poslovno-sportskog poteza, a to ko će imati bolji tretman u UFK „Valis”, SRC „Petnica” i (eventualnom) budućem balonu nad olimpijskim bazenom u Petnici pokazaće da li je, i ko, možda, povukao samoubilački potez.