Od bisera pesmarica
Branko Vićentijević
|
|
Šta biva kad 4. oktobar „ispadne važniji” i od istorijskog
5. oktobra * Kako je DSS-ov „drug Jarac” besedio o poštenju * Zbog čega su plaćeni
članovi upravnih i nadzornih odbora javnih preduzeća kad radnici svojim
direktorima beru kukuruz * Uspon ili pad valjevskog plivanja i vaterpola
Oktobar za nama obeležila je po mnogo čemu zanimljiva
sednica Skupštine opštine Valjevo, dalja trgovina direktorskim mestima i članstvom
u upravnim odborima opštinskih javnih preduzeća i ustanova, koja će se, gde god
je to moguće, plaćati kao i mesta u nadzornim odborima. Jer, „odgovornost je
velika”. Obeležena je i petogodišnjica Petooktobarskih promena, ali i rođendan
Milene Pavlović, načelnice Opštinske uprave. U DSS-u je izabran novi Opštinski
odbor sa Željkom Gavrićem na čelu, u PVK „Valis” došlo je do razdvajanja plivačkog
i vaterpolo pogona u dva kluba sa istim imenom.
Naslov za tekst koji sledi „pozajmili” smo od našeg prerano
preminulog kolege Darka Marjanovića, kojem je to bila zgodna poštapalica za valjevske
budalaštine kada nije umeo bolje da ih definiše.
ROĐENDAN – Oktobar je, dakle, bar u SO Valjevo, počeo svečano
dan pre svekolikog prisećanja na petogodišnjicu Petooktobarskih događanja
2000-te. Tada je, 4. oktobra, ispostaviće se, bio još važniji datum za gospodu
svekoliku – rođendan Glavne opštinske načelnice Milene Pavlović. Stari kavaljer,
sirotinjska majka od pekara, Mihailo Todorović, odneo je Maloj Velikoj, kako
glasi novo umetničko ime Glavne načelnice, tortu iz svoje „Fontane”. Tako je
gazda Mihailo, uoči izbora vruće 2000, iz „Fontane” nosio vanglu sladoleda Bubi
Morini, srpskom komesaru za izbeglice JUL-ovske provinijencije, da se rashladi
u kabinetu tadašnjeg gradonačelnika Milorada Ilića.
A drugarica Morina „baš je žurila” u Ljig, pa nije mogla da
razgovara sa nekoliko „svojih sa Kosmeta”, koji su je strpljivo čekali (i dočekali)
u predvorju predsedničkog hodničića u zgradi SO Valjevo, ne pristajući na to da
'nako s nogu razgovaraju sa njenim vrlim pomoćnikom Mićom Nenadovićem. Buba je
druga Miću, u zgodnom trenutku, zaskočila primedbom da „izgleda ne radi ništa”,
a ona će u „njen Niš da rkne za izbore, ima da nema opozicije”! Kako je bilo,
na izborima, a i šire, te 2000. znamo. Ne znamo šta je sa drugaricom Bubom
posle toga bilo, nema gi na bel dan.
Maloj Velikoj su, vele, poklone kupovali i podređeni joj činovnici.
Što od milja i bosilja, što za ne daj Bože. Može biti da je ovima drugima, bez
milja i bosilja, bila na umu doskorašnja glavna opštinska matičarka Anica Pejić,
koja je, po kratkom postupku, voljom Glavne načelnice, prekomandovana u Mesnu
kancelariju u Goriću. Odatle se, opet voljom dotične drugarice, sa privremenog
rada vratio Vlada Divjak. Dovoljno je, tvrde, da Maloj Velikoj poverljivi
drugovi samo u uvo šanu da ste antiprotivni, ili da joj se to i samoj učini, i,
što bi rekla drugarica Buba, ima da vas nema! A kad ima da vas ima, k'o 4.
oktobra, na rođendan Glavne načelnice, budžetlije svoje plate dobiju koji dan
ranije.
PETOGODIŠNjICA – Petooktobarska događanja 2000-te obeležila
je jedino Demokratska stranka. Ostali iz DOS-a su zaboravili šta se tada dešavalo,
oni drugi se i sada ježe na pomen tog istorijskog datuma. Šta više, digli su
glave, kukaju kako su proganjani! Toliko progonjeni da su se, zahvaljujući Dobrom
Doktoru u liku gradonačelnika dr Jovana Tomića, vratili na velika vrata. Vedre
i oblače „k'o u srećnim vremenima”, raspoređuju svoje, zapošljavaju „gladne,
jadne i obespravljene”, od „nenarodne vlasti”, u kojoj i te kako participiraju,
uzimaju otpremnine u mrskim im evrima, a onda naprečac postaju advokati ili
(bar) direktori. Drugo, valjda, i ne umeju da rade!
IZBORI U (D)SS – Posle Velike skupštine Demokratske stranke
Srbije, što bi druge partije rekle kongresa, održane u Beogradu, izbori su se
među sledbenicima Vojislava Koštunice spustili „dolje, u bazu”. Valjevski
ogranak je svoju izbornu skupštinu održao 15. oktobra, u Sali pokojne Valjevske
banke. Bilo članstva, drugarice su taze frizure udarile, bilo gostiju iz DS,
SPO, Nove Srbij(ic)e, G 17-plus (Liberali Srbije iz Pokreta za Valjevo uočeni
nisu, možda nisu ni bili na uzovu), došao i drug gubernator Milan Dimitrijević,
nadimka Jarac, Lozničanin, koji je autoritativno presudio da je radni deo
zatvoren za javnost pa su izveštači dobili šut kartu. Ali, „zaklela se zemlja
raju…”.
Sve bilo pod kontrolom, drug Jarac imao nadahnutu besedu o
poštenju, a malobrojna unutarstranačka opozicija fotokopiju odgovora partijskog
im druga, ministra policije Dragana Jočića, upućenog Narodnoj skupštini Srbije,
o tome da su, po podacima valjevskog SUP-a, protiv narodne poslanice Milice
Vojić-Marković podnete dve krivične prijave, za zloupotrebu službenog položaja
i falsifikovanje dokumenata, u svojstvu predsednice ŽRK „Metalac”. Uostalom,
odavno je znano „ko o čemu, vojska o skraćenju…”.
Pod kontrolom bili i listići za glasovanje, stotinak drugova
i drugarica članova došlo sa ceduljicama na kojima su bila imena „naših”, pa su
i u novi Opštinski odbor (D)SS-a prošli „samo provereni”. Potom je 15 dana
trajao izbor predsednika i potpredsednika, nabili pa dobili mašinski inženjer Željko
Gavrić iz Tehničke škole i Dijana Tripković, ekonomski stručnjak u PP „Vujić-Valjevo”.
Njihova promocija i prvo obraćanje novinarima tek sledi. Inače, na tajnom
glasovanju najčešće zaokruživano ime novog okružnog načelnika Gorana Lučića, a
poseban slatkiš bio je listić na kojem je od ponuđenih 20 imena zaokružen samo
broj ispred načelnikovog imena! Zna čovek sebe, ali i sa kim ima posla, a biće,
valjda, opet izbora i za poslanike, valja na vreme ugariti teren.
DIREKTORI – Sednica lokalnog parlamenta bi 18. oktobra, sa
sat i po zakašnjenja od najavljenog početka „tačno u podne”. Nove (stare)
direktore dobili su Istorijski arhiv (Aleksu Tomića), Radio Valjevo (Miju
Stojkanovića) i Narodni muzej (Vladu Krivošejeva). Izbor Krivošejeva pratio je
„principijelni stav” odbornika SPS-a, koji je „poštovanim kolegama” preneo
Selimir Manojlović. „Nesporno je da g. Krivošejev kvalifikovan za taj posao, ali
ćemo mi (SPS) glasati protiv zbog toga što se on previše politički eksponira, a
to nije dobro”, reče drug Selimir i ostade živ. Jer, Krivošejev je savezni
poslanik G 17-plus, a, koliko nam je znano, nikada u Muzeju nije ćerao
politiku. Poštenije je, i suvislije, bilo reći da bi Krivošejev trebalo da
plati danak zbog toga što njegovi partijski drugovi stalno začikavaju
socijaliste spočitavajući im „nestašluke” iz vremena „vršenja vlasti” do 2000.
godine. Kao što su protiv njegovog izbora bili srpski radikali zbog sukoba na
svim nivoima SRS i G 17-plus.
Nove v. d. direktore dobili su Omladinski centar (Vojislava
Raičevića umesto Jelene Simić, koja je već podnela ostavku) i Dom kulture, gde
je Miloja Mitrovića zamenio mr Stanko Terzić. E, drug Terzić, što bi uoči
izbora 2000. rekao Milomir Minić, moralna vertikala Kolubarskog okruga, zaslužuje
da bude posebno opisan.
Profesor matematike u Poljoprivrednoj školi, pa pomoćnik
direktora, programer u SDK, bio je prvoborac u SPS-u, njegov kadrovik i siva
eminencija, savezni poslanik u nekadašnjoj SFRJ. Kada mu se to izmaklo, da ne
bi patio (a kako pati videlo se posle 5. oktobra 2000), postave ga za
predsdnika Izvršnog saveta SO Valjevo. Još ni gnjezdaru nije bio zagrejao, a
nekmoli da se na jajima namestio, partijski drugovi ga prekomanduju za načelnika
Kolubarskog okruga (pošto je Aleksa Jokić, mimo saglasnosti baze, bio izabran
za ministra za saobraćaj i veze u kabinetu Mirka Marjanovića).
Drug Cane za vakta svog načelnikovanja ni jednu konferenciju
za (sve) valjevske novinare nije održao u sedištu Kolubarskog okruga. Oglašavao
se isključivo u Partiji, gde je, a gde bi drugde, odlučeno da on, a ne akademik
Matija Bećković, bude predsednik Organizacionog odbora za obeležavanje 125-to
godišnjice Valjevske gimnazije. Da se „stvari ne bi politizovale” (!), kako je
tada zvanično objašnjeno. Posle besede Milana St.
Protića o Svetome Savi, a na akademiji u Domu kulture, zvao je tadašnjeg
gimnazijskog direktora Gorana Bojičića na preslišavanje. Potom je Bojičić u
„Napredu” morao da objašnjava šta je u pripremi Svetosavske akademije bio posao
Valjevske gimnazije, šta Crkvene opštine SPC, a šta Skupštine opštine Valjevo.
Sada je Stanko Terzić ostao bez posla u (valjevskom) Trezoru
NBS, uzeo je otpremninu vrednu koju hiljadu evra, a SPS ga je, kao vojnika
Partije, smestio u Dom kulture. „Kuš levšije”, što bi „narod rek'o”!
POVRATAK LESIJA – Na oktobarskoj sednici Valjevskog
parlamenta obznanjeno je da se drug Roćko (Rodoljub Jevtić) iz tzv. Nezavisnog
oborničkog kluba vratio kući u Pokret snaga Srbije i okrilje drugarice opštinske
menadžerke Divne (Novaković). Gimnazijski profesor geografije Lazar Nenadović
drži reč i kao „odbornik po sili zakona” ne dolazi na sednice, a, sva je
prilika, da su se od Nove Srbij(ic)e, makar i privremeno otpadili, ako je
suditi po tome što nisu sedeli zajedno sa ostalim odbornicima te partije,
drugovi Marko „Struja” (Živanović) i Dule „Mačak” (Milivojević).
Nezavisne obornike dr Bobu (Gvozdenovića) i Miška
(Alimpijevića) mučio je njihov direktor Miroslav Rasulić iz JKP „Valjevo”, koji
je tražeći veće cene grejanja za stanove i poslovni prostor baš brečio Dobrog
Doktora i „genije” iz Opštinskog veća, drugove Selimira (Manojlovića) i Miku
(Jokića). Dr Boba, čiju je izabranicu srca Sonju Dovečer već zaposlio u JKP „Valjevo”,
morao je da mu u porolazu kraj skupštinske govornice ša'ne: „Prekidaj”, a drug
Miško je ponudio „alternativno rešenje”. Da su zaposleni u JKP „Valjevo” u
Rasuliću dobili „radničku majku” svedoči podatak da su neki od njih, o vikendu,
već brali kukuruz na direktorovom imanju u Žabarima.
RAZVOD – U PVK „Valis” došlo je do sporazumnog razvoda
braka, od jednog formirana su dva kluba – plivački i vaterpolo. Svaki ima svoje
rukovodstvo (Joca Petronijević, Dejan Mijatović), svoje trenere (Vladimir Bošković,
Branislav Petrović; Aca Mladenović, Srđan Marković) i sportske direktore
(Dragan Đurđević, Milosava Miladinović-Pantić), svoje budžete, valjda i svoje članove.
Rezultati će biti najbolji sudija ovog poslovno-sportskog poteza, a to ko će
imati bolji tretman u UFK „Valis”, SRC „Petnica” i (eventualnom) budućem balonu
nad olimpijskim bazenom u Petnici pokazaće da li je, i ko, možda, povukao
samoubilački potez.