O seminaru „Laparoskopska hirurgija u ginekologiji”
Ljiljana Ljiljak
U prvoj polovini februara Valjevska bolnica okupila je
60-tak ginekologa iz 21 centra u zemlji na trodnevni seminar o primeni
laparoskopije u hirurškom lečenju benignih tumora materice. Glavni akteri prenošenja
znanja bila su ugedna imena naše medicine, a kao dragoceni gost i evropski stručnjak
Mišel Kanis iz Klermonferana u Francuskoj.
Visoke ocene o radu Valjevske bolnice i napore da se prate
savremena dostignuća i u ovoj oblasti medicine dali su upravo najznačajniji učesnici
skupa, koji najavljuje seriju sličnih seminara i u drugim disciplinama.
„Onima koji dolaze u Valjevo preporučio bih da vide kako se
rešavaju problemi, recimo u zdravstvu, koje inače svi imamo u Srbiji. Ako
dignete ruke i kažete ,nema para' onda se problemi ne rešavaju, a vi imate
alibi. Ovaj grad i ova bolnica žive u istim uslovima u kojima živi čitava zemlja,
pa su opet napravili značajan pomak. Ovo nije provincija – nauka, pedagogija i
edukacija pomeraju se iz Beograda. Blizu smo situacije da Beograd
dolazi u Valjevo da nešto nauči! Dva licencirana čoveka ovde uče druge
lapraskopskoj ginekologiji, koja se minimalno radi u Beogradu. Valjevo je
ponudilo novi preduzetnički duh, nešto što rešava probleme. Dr Ilija Tripković ima sjajnu ideju
da napravi trening, edukativni centar. Dr Zoran Jokić i dr Jordan Lazarević su
ekipa koja pokreće. I ja sam hteo da napravim takav centar ali stvari pucaju
kad dođe do realizacije. Oni ovde imaju uslove, smeštajne kapacitete, tu pored
bolnice, i stvoriće moderan centar, onakav kakvi se osnivaju u Evropi. A imali
smo čoveka, profesora Kanisa, koji je pokazao kako se to u Evropi radi, kako to
može da bude i dobar posao. Pre njega,
došao je čovek iz Slovenije, dr Vodopija, vrhunski evropski stručnjak da
laparoskopsku urologiju uvede u Valjevo. To nemate ni u beogradskom Kliničkom
centru. Ja ovde imam bolje uslove za rad nego u Beogradu, na klinici na kojoj
radim. Ovakvi događaji menjaju imidž, sliku Srbije. Profesor Kanis je došao u nekom strahu, u grču jer dolazi u
Srbiji, koju on na karti vidi kao provinciju, i otvoreno kaže da je imao
potpuno drugačiju predstavu o Srbiji. Došao je u Valjevo sa potpuno drugom
predstavom, a o tome će pričati kada se tamo vrati”, utisci su prof. dr
Radisava Šćepanovića.
„U Valjevo sam došao 1997. godine, kada je počeo
razvoj laparoskopske hirurgije. Doživeo sam da me moji đaci prevaziđu. Ljudi,
koje sam podučavao, danas rade u savršenim uslovima, koje ja više nemam, i rade
oblasti u laproskopskoj, tj minimalnoj hirurgiji koje se više ne rade u bolnici
u kojoj sam zaposlen. Mislim da je to najveće zadovoljstvo, koje neki učitelj
može da doživi, da ga učenici prevaziđu,
a to su u Valjevu uradili! Oni su ne samo moji najbolji đaci, po onome što su
uradili, već i po odnosima koje imaju međusobno. Oni su prvenstveno drugovi i
prijatelji, shvatili su da je hirurgija timski rad i uz pomoć dobrog direktora,
koji ih je podržao, uradiće mnogo toga još. Pored profesionalnog dela, koji
stalno napreduje, ono zbog čega volim da dođem u Valjevo je to da ovde nisu ljubazni
prema meni zato što su dobri domaćini već sam osetio da su uvek lepo raspoloženi,
da su prijatelji i dobre kolege, što nije česta pojava među doktorima”, kaže
prof. dr Radoslav Perunović.