Cvetić profesorke Marković
Branko Vićentijević
|
|
Valjevo tone, lokalna skupština ne zaseda * Previranja u Novoj Srbiji u senci odbornika
– drmatora iz drugih stranaka * Desanka
to nije zaslužila * Koštunica doneo kišu
u Vrujce * Valjevski G-17 plus prvi put slavio u danu Labusove
ostavke * Umorni Ravnogorci
Mada očekivana, gotovo najavljivana, majska sednica SO Valjevo
ipak nije održana. Koalicija na vlasti (NS, SPS, SNS, SRS, PSS, te nezavisni
odornici) ponovo je razvaljena i, kako stvari stoje, neće je biti lako ponovo
sastaviti. Uz 22 (sigurna) opoziciona odobornika (DS, DSS, SPO, LS), koji
sednice lokalnog parlamenta bojkotuju od novembra 2004, izgleda da i vlast
kontroliše tek 22 odbornika, dok se njih sedam „otkinulo”. Uz već znane „slobodnjake”,
dr Slobodana Gvozdenovića (bivši SPO) i Miloša Alimpijevića (bivši PSS), sa njima
su, moguće je, i Snežana Stanićević (SPS), Rodoljub Jevtić (PSS), Dragutin Guta
Marković (sa liste SPO), ali i deo, navodno podeljene, petočlane odborničke
grupe srpskih radikala (SRS).
Svoje muke sa (ne)funkcionisanjem SO Valjevo nije krio ni dr
Jovan Tomić (NS), predsednik Valjevske opštine, tokom razgovora sa republičkim
poslanicima Milicom Vojić-Marković (DSS), Milovanom Markovićem (DS) i Milanom
Ninićem (SPO), koji su na pres konferenciji upriličenoj posle viđenja sa
gradonačelnikom, novinarima preneli da je Dobri Doktor opet pri pomisli da
podnese ostavku. Ili će se višemesečna kriza u
političkom životu Valjeva raspetljati eventualnim vanrednim lokalnim izborima.
Mi, naravno, ne isključujemo ni mogućnost da se „rogovi u vreći”, zarad viših
(ličnih) interesa pojedinih odbornika i njihovih stranaka, opet slože „u minut
do 12”, odnosno pri isteku sada već famozna tri meseca nesastajanja lokalne
skupštine, što bi bio dovoljan razlog za njeno raspuštanje i uvođenje
privremenih mera.
Vodeća stranka koalicije, Nova Srbija (NS) na dodatnim je
mukama obuzeta unutarstranačkim izborima. Dosadašnji predsednik Opštinskog
odbora, advokat Miroslav Vuković, koji je i „spiker” lokalnog parlamenta za
apanažu od 30.000 dinara „po ugovoru o delu”, lako je moguće, neće uspeti da
obnovi mandat. Drug Marko „Struja” (Živanović) se, vele, nameračio da preuzme
vlast, izlobirao i samo se čeka egzekucija za izbornoj skupštini NS. A kad se
Mare namerači to mu dođe k’o da učestvuje u brzom penjanju uz bandere, gde je
lako pobeđivao na takmičenjima radnika „Distribucije” do odlaska u zasluženu
mirovinu! Doduše, ni Milorad Belić nije svojevremeno pobedio na unutarstranačkim
izborima za poslanika Nove Srbije. Ipak, dodatnim lobiranjem, uspeo je da
potisne Aleksandra Davidovića i nađe se na listi, a na narednim izborima i u
Narodnoj skupštini Srbije.
DRMATORI – One, koji „drmaju Valjevom” (ma šta to značilo),
previše ne uzbuđuju ni činjenice da Vlada Srbije neće lokalnom budžetu preneti
tzv. transferovana sredstva iz republičkog budžeta, odnosno da je Valjevo
izgleda izgubilo donaciju od 4,5 miliona evra za izgradnju gradske toplane i
toplifikaciju grada. A sve zbog previsokih cena grejanja JKP „Valjevo”, kojim
„drma” sporni direktor Miroslav Rasulić, uz pomoć odbornika dr Bobe (Gvozdenovića)
i Miška (Alimpijevića), na čijoj je kvoti. Do nepoverenja stranih donatora došlo
je zbog te situacije i načina vođenja JKP „Valjevo”. Dr Boba preko svojih čauša,
medijskih i inih, navodono poručuje Maloj Velikoj načelnici (Mileni Pavlović)
da će je „vratiti u (rodnu) Joševu” (valjda da bere malinu), a „dr DE BEjkiju”
(Jovanu Tomiću) da će „poribiti Poparsko jezero, kako bi tamo penzioner mogao
na miru da peca”!
A kad je već o malini reč, Glavna načelnica je opet bila
glavna na „Desankinim danima” u Brankovini. U kompletu, crvenom k’o malinjak
pred berbu, najpre je, zajedno sa Malom Velikom (Gordanom Joksović) i ovdašnjom
Bubom Morinom (komesarkom za izbeglice, Jelicom Simeunović) turila cveće za
poetesin grob (nejasno je da li su joj voštanice za dušu zapaljene), a onda
goste pozdravila, pa ‘tela i pesničku nagradu Aleku Vukadinoviću da uruči ali
bila preduhitrena od g. Suvajdžića iz Desankine zadužbine. Dobri Doktor se ni
ove godine nije pojavio u Brankovini, preča mu bila konferencija a novinare u
„Glasu crkve”, gde su najavljivani jubileji blaženopočivšeg vladike Nikolaja
Velimirovića, te kapitalni projekat razvoja verskog turizma u Leliću, Ćelijama
i drugim svetilištima Valjevskog kraja. Biva, međutim, da ozbiljan gradonačelnik
u ozbiljnoj varoši može da godinu dana unapred isplanira svoje prisustvo događajima
poput „Desankinih dana” u Brankovini (16. maja), ili godišnjeg pomena pilotu
Milenku Pavloviću (4. maja), čiju porodicu, zbog zauzetosti, nije udostojio
prijema iako je to protokolom bilo najavljeno!
‘Vako, vesela Desanka je doživela da program na
manifestaciji u Brankovini priprema, mošte misliti, Umetnička radionica
Fakulteta za bankarstvo i menadžment „Janićije i Danica Karić”, koji ima
(istureno) odeljenje u Valjevu, a po pesmama iz sedam zbirki dekanice Gordane
Ajduković. Narod je odavno lepo rekao „Ili
slavi, il’ ostavi”, uz podsećanje da je, koliko juče, u porti crkve
brankovinske, istim povodom, gostovao i Kvartet gudača „Sveti Đorđe”. Mada su
valjevski kulturni poslenici izbegavali odgovor na pitanje, ko im je ‘vaki
program uvalio, u Brankovini je primećena bivša opštinska menadžerka Divna
Novaković (PSS) sa prvim operativcem valjevskog dela tog fakulteta Radojicom Ristićem
(takođe PSS), bivšim policajcem.
Da se drugarica Divna baš tržišno ponaša ukazuje i to što,
tvrde obavešteni, u kućnoj varijanti otvara (istureno) odeljenje nekakve
ekonomske škole iz Novog Sada, gde bi trebalo da se (do)školuju daktilografkinje
(zapisničarske) zaposlene u pravosuđu Kolubarskog okruga. Gruba računica kaže
da je takvih (mogućih) učenica stotinak, pa kad se pomnoži sa četiri godine školovanja,
puta upisnina i troškovi polaganja ispita – lepa pažnja, nema šta! A prema
istim izvorima, jednom profesoru ovdašnjem, koji je, doduše, odavno digao ruke
od profesure, nuđena saradnja: „Niti pitaš, nit’ predaješ – svratiš na kafu,
potpišeš šta treba i uživaš!”
MLADOŽENJA – Najavljivani dolazak premijera Vojislava Koštunice
u Banju Vrujce, kako bi otvorio novu fabriku „Sinalko” sokova, baziranih na
„Vodi-vodi”, dogodio se 30. maja. U 17.55 kolona crnih audija zaustavila se na
putu Ljig–Mionica, između „Kuće vode” i nove fabrike, a Koštuničino pojavljivanje
dočekala je kišica,
zakasnela đurđevska, što su seljaci pozdravili sa „Dobra za muruze”. U pratnji
su bili i ministri Lončar i Bubalo, pa Karađorđevići, Aleksandar i Katarina,
autobus pun beogrdskih novinara...
Ovoga puta, možda i zbog kiše i izmaglice, bi skromnije. Tek
premijer, ministri, prinčevski par i Đorđevići (tata, mama, Vojin i Živojin),
svi na bini, presekoše kanap i pustiše u nebo „Sinalko” balone. Premijer pre
toga reče da je „pravo vreme za investiranje u Srbiju jer će, koliko sutra,
konkurencija biti oštrija”. Dodade da će vlada istrajati na putu ka Evropskoj
Uniji, ne bi reči ni o đeneralu Mladiću, ni o rezultatima referenduma u Crnoj
Gori, iako je i to na zacrtanom putu Srbije ka EU. U novoj fabrici zaposleno je
55 radnika, valjda će, za razliku od onih u „Vodi-vodi” primati plate, a na
20.000 kavdrata postavljene su četiri proizvodne linije godišnjeg kapaciteta
200 miliona litara „Sinalko” sokova.
Posle bi krka i srka, odabrani u sali nekadašnjeg hotela
„Mamido”, ostali su se pri’vatili „švedskog astala” – kišica nije smetala. Bilo je i svirke, jedino je
Goran Lučić, načelnik Kolubarskog okruga bio „ni na nebu ni na zemlji”. U salu
ga niko pozv’o nije, napolju mu se nije kislo, društvo mu od partijskih drugova
iz DSS-a pravio Milence pekar (Dragojević). Načelnik je, zbog potreba službe,
prekinuo svoj „medeni mesec” na kojem je, posle ženidbe, na „šestom nebu”.
U maju su, inače, tri ovdašnje stranke obeležile krsnu
slavu. Uz DS i DSS (Đurđevdan), po prvi put je na Svetog Nikolaja slavio i G-17
plus. Bilo gostiju, naročito visokih delegacija drugih stranaka, bilo Vidoja
Vujića, bilo sveštenika, aktivnih i penzionisanih, rezan kolač, služeno žito. Žito,
doduše, kao i u DSS-u, Bož’ me prosti, u ‘artijanim šeširićaima k’o na daći!
Doduše, u G-17 plus, što bi pomoćnica ministra Živka Đurić rekla aveznom
poslaniku Vladi Krivošejevu, bio je to „poseban dan”. Dotadašnji vicepremijer,
ubrzo će se ispostaviti i bivši predsednik stranke, Miroljub Labus baš toga
dana podneo je ostavku zbog „pedale” koju smo dobili u Briselu, a onda su ga
„zarad viših državnih interesa” izdali ministar finansija Mlađan Dinkić i
ostali ministri (dr Ivana Dulić-Marković, moguća nova vicepremijerka, i dr
Tomica Milosavljević), delimično i Predrag Marković, predsednik Narodne skupštine
Srbije, koji je napustio G-17 plus, kao i ogromna većina članova Glavnog
odbora.
RAVNOGORCI – Na Ravnoj gori, 13. maja, bi tradicionalni
sabor Srpskog pokreta obnove (SPO). Lepo vreme, ‘iljade ljudi, proevropski
intoniran govor ministra inostranih poslova Vuka Draškovića, šatre, muzika, lupa
satara na panju po mladoj jagnjetini i prasetini. Slike đenerala Draže
Mihailovića, Karadžića i Mladića, četnika početnika sa ove strane Drine i onih
iskusnijih, prekodrinskih. „Jebeš zemlju koja Čiču nema”, nova je poruka sa
majica i ostalih znamenja ravogorskih.
Bi i Voja Mihailović, unuk Đeneralov, sa stotinak svojih
pristalica, uglavnom iz Kragujevca i Šumadije, ali ne dođoše ni ministar
kapitalni Veljo (Ilić), ni kragujevački gradonačelnik Verko (Stevanović), a
bili najavljivani („stižu, samo što nisu”). Bi Nikola Urošević Gedža, Valjevac,
otpeva dve pesme na plej-bek. Ne beše, međutim, dr Bobe (Gvozdenovića), ne zna
se da li je više član Srpskog demokratskog pokreta obnove (SDPO). Unuka Voju
popelo na kamion sa plavom ciradom da, u mikrofon, od vlasti zatraži da se konačno
utvrdi gde je Dedin grob, ali da se obeleže i grobovi „na hiljade njegovih
saboraca”.
Utisak je da su se Ravna gora i Ravnogorci zasitili
politike. Sve manje ih sluša govore, najviše je onih koji, „pod nagibom ili u
vinklu”, ‘odaju po livadama i šumama i k’o da nešto, ili nekog, čekaju. Vreme čini
svoje, sve manje je i sedih starina. Među njima i vremešni Sajić iz Dića kod Ljiga,
ali i onaj uporni monarhista iz Gruže, biva da je Nikolić, što svake godine
nosi uramljenu sliku („teška, ruke da otpadnu”) ovovremene porodice Karađorđević
i na svaki upitni pogled znatiželjnika ponavlja: „Omladino, bez kralja ne valja!”
Doduše, vodeći usrećitelj lokalnih elektronskih medija, u
programu TVA koji kao urednik potpisuje, doduše nesposoban da koliko te večeri
(13. maja) izvesti šta se događalo na Ravnogorskom saboru, posle dan-dva, baš
dokumentaristički, zapitao se „zbog čega li toliko mladih dolazi na Ravnu
goru”. Posle poduže psihološke pauze, znalački je odgovorio: „Možda je to njihov
odgovor sveopštem mondijalizmu!”
Vrati se prof. Miro (Marković), sve ti je oprošteno!