Ulični govor
Odgovor Ljubomiru Mihailoviću
Zorica Milinković
|
|
Poštovani čitaoci Revije Kolubara,
Obraćam se vama zato što je sud javnog mnenja veoma važan za
našu ustanovu. Naši poslovi su javni i podležu analizi. Svaka kritika nam je važna,
jer nas opominje i podstiče na bolji rad. Spremni smo da prihvatamo savete, da
učimo, da se korigujemo i budemo bolji.
U majskom broju Revije objavljen je tekst g-dina Ljubomira
Mihailovića o književnoj večeri koju je organizovala Matična biblioteka „Ljubomir
Nenadović” o našem pesniku Sretenu Kušakoviću. Uradili smo to iz najplemenitije
potrebe da se setimo jednog Valjevca koji je bio veliki pesnik, a kome nije
odato dužno poštovanje. Da je duže poživeo i da je neko na vreme uočio njegov
talenat, možda bi ta greška bila ispravljena.
Ali, nije sporan Kušaković, niti su sporni ljudi koji su
pozvani da te večeri govore o njemu. Sporan je, po mom skromnom mišljenju,
g-din Mihailović, koji nije našao nijedan pozitivan detalj te večeri. Obrušio
se na govornike i slušaoce. Za prof. Lomu je napisao da je „došao nepripremljen”.
Profesoru Univerziteta u Beogradu, vrsnom poznavaocu teorije književnosti,
poetike, pa i Kušakovićeve poezije, ne bi se smelo pripisati da je došao
nepripremljen, jer on to sebi ne bi dopustio. Kako se to porađa na carski rez i
koluta „ludačko-slikarskim očima”, koje je g-din Mihailović uočio kod našeg
akademskog slikara mr Romanovića, pitanje je za sve, a ne za g-dina Mihailovića?
Ja pitam našu javnost da li imamo pravo da omalovažavamo ljude i unižavamo ih u
njihovoj uzvišenoj profesiji? Za bibliotekara Ostoju Prodanovića, čoveka koji
se godinama bavi književnom kritikom, g-din Mihailović kaže da je „is...” Možemo
mi da raspravljamo kakav je on kritičar, ali zašto se neko drugi nije latio tog
posla, pa radio to bolje od njega i onda kritikovao. Nedopustivo je za jednog
intelektualca da koristi ulični govor, ma koliko se on trudio da mi objasni
kako je to pesnička sloboda. Tu pesničku slobodu može da stavi u svoju poemu i
to je u redu, ali u časopis... Uputiti toliko niskih udaraca nije fer, niti džentlmenski.
To što je pripisao bibliotekarki da gricka semenke na književnoj večeri, to je
najmanje. Ali i to mora da se zna da je izmišljeno. Konkretnije bi bilo, po mom
uverenju, da je došao u Biblioteku, ponudio se da nam pomogne oko realizacije i
koncepcije ove večeri. Dopuštam da mi ne znamo mnogo, da mnogo toga ne umemo,
ali smo raspoloženi da prihvatamo dobre saveta i da sarađujemo s kvalifikovanim
i stručnim ljudima. Možda bi to g-din Mihailović mnogo bolje uradio od nas.
I nije problem kritikovati Biblioteku. Ovde su pomenuti ljudi
koji su nam pomogli u našoj plemenitoj nameri, a nepravedno su izloženi
podsmehu jednog čoveka. Baviti se novinarstvom nije igrarija, to je veoma važan
i odgovoran posao. Ne smemo olako prihvatati i davati u javnost proizvoljna mišljenja.
Ipak, nadam se da Valjevci znaju da nije sve tako crno-belo.
S poštovanjem
Zorica Milinković, direktor Matične biblioteke „Ljubomir Nenadović”