prva strana

Petak, 26. April 2024.

Revija KOLUBARA - Septembar 2006 > prošlost

prijava | registracija

revija

stav

prilike

ljudi

kultura

prošlost

kalendar

pisma

dodatak

revija +

arhiva

impresum

pretraga

Vek i po mioničke crkve

Letopis za razdoblje 1956–2006.

Zdravko Ranković

Ove godine navršava se vek i po od kako je u Mionici sagrađena crkva, posvećena Vaznesenju Gospodnjem. Podstaknuti tom značajnom godišnjicom priredili smo letopis Mioničke crkve koji ćemo objavljivati u tri nastavka, za svakih 50 godina po jedan odeljak. Letopis je rađen na osnovu postojećih knjiga i drugih publikacija u kojima su izneseni i podaci o mioničkom hramu, zatim na osnovu novinskih članaka, vesti i oglasa, a takođe i uz korišćenje do sada nepublikovane arhivske građe.

1956, 12. avgust – Episkop braničevski Hrizostom, zamenjajući oboleleog episkopa šabačko-valjevskog dr Simeona Stankovića, osveštao obnovljeni ikonostas Mioničke crkve. Ikone Tajna večera (iznad carskih dveri), Sv. Sava (iznad severnih dveri), Svete trojice, Raspeće, Žene mironosice, sv. Simeon Stolpnik i dr. slikao je akademski slikar Nikodim-Nemanja Brkić.

1956, leto – Jaka oluja srušila mionički crkveni toranj.

1956 – Dotadašnji ribnički paroh Dušan Janković (rođen u Mionici) preuzeo Drugu mioničku parohiju.

1956 – Mile Milovanović iz Sankovića bio predsednik Crkvenog odbora, a dr Siniša Banković crkveni tutor.

1960 – Obnovljen porušeni crkveni toranj. Prema uputstvima prof. dr Vladimira Baziljevića glavne radove izvodio je predsednik Crkvenog odbora Momčilo Popović, mionički potkivač, uz pomoć Zaviše Đurđevića iz sela Mionice.

1962, 29. jun – Republički zavod za zaštitu spomenika kulture proglasio Mioničku crkvu i osam njenih starih ikona za spomenike kulture. U rešenju o tome napisano je da je crkva podignuta staranjem Svetozara Nenadovića i Jevrema Rakića. Ona, prema tom aktu, pripada stilu „baroknih crkvenih građevina sa elementima kasnog klasicizma” i „svojim oblicima i monumentalnošću, a posebno svojom dekorativnom plastikom spada među značajnije spomenike crkvene arhitekture u Srbiji toga vremena”. Zaštićene ikone, značajne za „razvoj crkvene slikarske umetnosti u Srbiji početkom 19. veka”, su: Velikomučenik Georgije („rad Jeremije Mihailovića iz Bajevca iz 1812. god.”), prestona ikona Bogorodice, prestona Hrista, krst sa raspećem, apostol Jovan, Bogorodica, arhanđel Gavrilo (levo krilo carskih dveri), zajedno sa duborezom i Bogorodica (desno krilo carskih dveri). Prema sadašnjoj kategorizaciji spomenika, crkva u Mionici razvrstana je u najmnogobrojniju kategoriju – značajna kulturna dobra.

1968, 1. septembar – Jovan Velimirović, episkop šabačko-valjevski, „posle kratske posete crkvi mioničkoj”, uputio se „uz brujanje zvona” crkvi ribničkoj gde je tog dana priređena velika svečanost. Uz Ribnicu je episkop „putovao fijakerom kome su prethodili konjanici, Kolubarci, parohijani ribničke parohije”.

1969, 20. jul – Episkop Jovan Velimirović osveštao Brežđansku crkvu u Gornjem Lajkovcu. Dolazeći na tu svečanost, episkop je prethodnog popodneva „sa pratnjom stigao u Mionicu” posetivši pri tome „mesni hram i sveštenike”.

1972 – U porti Mioničke crkve počela izgradnja, prema projektu arhitekte Dragomira Tadića, crkvenog doma. Gradnja je trajala čitavih pet godina.

1975, 6. decembar – Umro u Valjevu, gde je živeo kao penzioner, Bogosav Petrić, nekadašnji mionički paroh.

1976 – Sagrađen parohijski dom sa kancelarijom, salom za crkvene svečanosti i stanom za sveštenika.

1977 – Umesto penzionisanog protojereja Žarka Tomovića, dotadašnjeg namesnika kolubarskog, Prvu mioničku parohiju preuzeo Predrag Marković, do tada sveštenik na Plavanju (Osladić). Marković je rođen 1935. u Osladiću, bogosloviju završio u Rakovici, rukopoložen je u jesen 1956. godine i najpre popovao u Oglađenovcu (1956-59).

1981 – Za novog mioničkog sveštenika, u Drugoj parohiji, postavljen Dragan Sekulić (rođen 28. juna 1958. u Joševi). Bogosloviju završio u Beogradu, rukopoložen u leto 1981. godine. Iz Mionice je otišao u Nemačku, 30. novembra 1989.

1983-1985 – Sazidan novi parohijski dom, sa dva sveštenička stana.

1984 – Osnovano u Mionici Bogomoljačko bratstvo. U suednoj Ribnici ovakvo bratstvo je postojalo i ranije, pre Drugog svetskog rata, a obnovljeno je 1974. godine.

1986 – U monografskoj studiji Branka Vujovića „Umetnost obnovljene Srbije 1791-1848” opisane su i dve stare ikone u Mioničkoj crkvi koje je Nikola Apostolović slikao u razdoblju između 1808. i 1810. godine za Vrtiglavsku crkvu. To su ikone Bogorodice i Isusa Hrista.

1989 – Dragan Milinković (rođen u Brežđu, 22. februara 1951. godine) premešten iz Krčmara u Mionicu. Bogosloviju je završio u Beogradu, rukopoložen 1973. godine.

1989 – Počeli radovi na novoj ogradi crkvene porte.

Badnje vece u porti Mionicke crkve1990, 30. mart – U valjevskom listu „Napred” objavljen članak „Mionička crkva” Svetolika Ž. Nikolića, tada na studijama istorije umetnosti. Glavna pažnja poklonjena je nastanku hrama i opisu njegove arhitekture. Tako obimno i sadržajno niko pre njega nije pisao o ovoj crkvi. (Taj Nikolićev rad preštampan je u Kalendaru „Kolubara za 2006. godinu.)

1991, maj – Na velikoj izložbi u valjevskom Narodnom muzeju „Blago crkvenih riznica Šabačko-valjevske eparhije” izloženo pet starih ikona i Krst-raspeće iz Mioničke crkve.

1991, 7. novembar – Umro u Mionici protojerej stavrofor Žarko Tomović, arhijerejski namesnik kolubarski. Službovao je u Brežđu, Pričeviću, Slavkovici i Mionici.

1993, 14. septembar – Slavi Bratstva sv. Simeona Stolpnika prisustvovao episkop šabačko-valjevski Lavrentije Trifunović. Na toj svečanosti je sveštenik Predrag Marković unapređen u čin protojereja.

Mionica 1990. godine1996, 26. novembar – Premeštajem iz Ribnice, novi mionički sveštenik postao Života Novitović. Rođen je u Divcima, 9. marta 1963. godine, Bogosloviju završio u Sremskim Karlovcima. Rukopoložen je 1989. U Drugoj mioničkoj parohiji (Sanković, Ključ, Đurđevac, Tolić, Klašnić, deo Mionice) zamenio je penzionisanog Predraga Markovića.

1997, 6. januar – Badnje veče u porti Mioničke crkve, uz upaljen badnjak. Prvi put posle Drugog svetskog rata.

1997, početak godine – Povedena akcija radi sveukupnog uređenja Mioničke crkve uključujući i njeno osvetljavanje.

1998, 30. septembar – Zemljotres znatno oštetio Mioničku crkvu. Radovi na njenoj popravci započeti su 1999. a završeni 2000. godine: „U zidove zvonika je ugrađen sistem vertikalnih i horizontalnih armirano-betonskih serklaža. Postavljene su nove zatege u poprečna rebra svodova naosa, a po obodu spoljnih zidova ušlican i ugrađen armirano-betonski prsten. Obijen je sav malter u enterijeru i na spoljnim zidovima, a crkva je ponovo premalterisana i premazana fasadnom bojom”. Pod nadzorom Zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Valjeva taj posao je uradilo Građevinsko preduzeće „Rad” iz Beograda.

2001 – Za sveštenika u novoosnovanoj Trećoj mioničkoj parohiji postavljen Mladen Savić, rođen u Šibeniku 30. avgusta 1953. godine. Bogosloviju je završio u manastiru Krki, za sveštenika rukopoložen 1975. U Srbiju je došao kao izbeglica 1992. godine i do prelaska u Mionicu službovao u Zminjaku i Metkoviću kod Šapca.

2003 – Na zvonik ugrađeni električni časovnici. Donatori – braća Vujić (Vidoje i Vlajko) iz Valjeva.

2006, 1. jun – O Vaznesenju Gospodnjem (Veliki Spasovdan), slavi Mioničke crkve, proslavljena 150. godišnjica ovoga hrama. Tom prilikom predstavljena je knjiga o ovoj crkvi a njen starešina Dragan Milinković odlikovan pravom nošenja naprskog krsta. Na svečanosti su učestvovali: episkopi šabačko-valjevski Lavrentije i šumadijski Jovan. Slavski domaćini bili su Branko Dragićević i Milovan Mijatović iz sela Mionice.