prva strana

Četvrtak, 28. Mart 2024.

Revija KOLUBARA - Oktobar 2006 > prilike

prijava | registracija

revija

stav

prilike

ljudi

kultura

prošlost

mediji

kalendar

pisma

dodatak

revija +

arhiva

impresum

pretraga

Trening

O Valjevu i Inđiji, a u Srbiji

Branko Vićentijević

Za vakta ove opštinske vlasti, kojoj se bar polovično nazire kraj, oni što su nas zastupali i tobož u naše ime, šetali su Evropom: Nemačka (najčešće), Holandija, Češka, Slovačka, Slovenija… Po povratku u Valjevo, prepuni utisaka, iznosili su svoja zapažanja, slikali se i snimali. Po rezultatima onoga što su radili (i uradili) sve to, ipak, više liči na onu narodnu „magare u Beč…”.

www.goranjesic.com Išli su i po Srbiji, do Beograda (najčešće) i Čačka (najrađe). A da su hteli nešto da nauče, da ih je doista zanimalo kako se lokalna samouprava može učiniti efikasnom, mogli su „na trening” da odu i do Inđije, do tamošnjeg gradonačelnika Gorana Ješića (1974), koji je posle 2000. bio predsednik Skupštine opštine na listi DOS-a (GSS), a 2004. kao kandidat Grupe građana „ošišao” je protivkandidata iz SRS, ako pamćenje ne vara, već u prvom krugu.

Budžet opštine Inđija bio je 2001. oko 26 miliona dinara, u 2006. je 1,26 milijardi dinara. U istom periodu, Valjevo je sa oko 250 miliona dinara dobacilo do oko 960 miliona (bez rebalansa, koji nema ko da usvoji). U Inđiji, sva javna preduzeća imaju po 15-20 zaposlenih, ni jedno (osim ozbiljnih investicija) nije na budžetu, gradska pijaca će u 2006. prihodovati 200.000 evra (koliko i Parking servis). U Valjevu, zapošljavaju se partijski kadrovi, broja im se ne zna, debelo se živi od budžeta, radnici Pijačne uprave imaju svoje tezge (malo naplaćuju pijačarinu, malo kontrolišu svoje radnike).

Opštinska uprava u Inđiji maksimalno je racionalizovana, u Valjevu zapošljava bar 300 ljudi. Tamo glavnu reč vode mladi, fakultetski obrazovani ljudi, ovde je računar „guja” za mnoge. U Inđiji su činovnici dužni da svaki problem građana, prijavljen putem elektronske pošte (opet ti računari!) i dežurnog u Kol centru (Call center) tokom 24 sata 365 (366) dana u godini, reše za 48 sati. U Valjevu je to mislena imenica, a kere lutalice, što svakodnevno svadbuju i pod prozorima opštinskih čelnika, jure svi osim inspekcije i šintera. Tamo se na sastancima služe „espreso” ili „nes kafa”, „minakva” i „rosa”, ovde (slađa) turska kafa i (eventualno) „Vujić voda”.

U Inđiji bespravno podignutih objekata nema, gro ih je porušeno u predizbornoj kampanji 2004, a g. Ješić je u tim delovima grada do nogu potukao svog protivkandidata upravo među komšijama i rođacima. U Valjevu pojedini građevinski inspektori trkeljišu one što rade, a na ta mesta došli su „uz preporuku” da su u firmama, u kojima su ranije bili zaposleni, za bagatelu preprodavali „miksere” betona i iz njih bili isterani. Tamo gradonačelnik ume, kad zatreba, inspektorima da pomene i „mamu maminu”, ovde je predsednikov zet kao komunalni inspektor zaposlen nekoliko dana pre njegovog stupanja na dužnost.
Industrijske zone u Inđiji mere se destinama hektara, u Valjevu se još ne zna gde bi, i na čijem zemljištu, mogle da budu. Tamo opština, u ime građana, i do 80.000 evra po hektaru investitorima prodaje opremljene lokacije, u Valjevu se uz pomoć ministara pričaju bajke o dislokaciji hladnjače „Kokofarma” iz kruga „Srbijanke” kako bi razvalina nekadašnjeg giganta tobož bila prodata zainteresovanim strancima.
U Inđiji se stranci otimaju da ulažu, u Valjevo su stigli „Vali” i „Gorenje” za vakta „kilave” vlasti DOS-a. Predsednik tamošnje opštine, g. Ješić potrošio je 26.000 evra za boravak na Sajmu u Celju (Slovenija), gde su ugovoreni poslovi vredni nekoliko desetina miliona evra. Valjevski gradonačelnik (1938) ume da kaže – Zvao sam ministra Ilića i rekao „Burazeru, pomagaj”. Doduše, izuzetak je „jedna gospođa iz Nemačke, koja je zainteresovana da ulaže pod tako povoljnim uslovima da gotovo ne smem ni da poverujem u to”.

Gradonačelnik Inđije nema problema sa medijima. Novinarima, koji u opštinskoj zgradi imaju svoju sobu sa računarima i internetom, kao i građanima, sve je dostupno. Ovde su sednice Opštinskog veća zatvorene za javnost. I opštinski (njnjnj.indjija.net) i predsednikov veb sajt (njnjnj.goranjesic.net) su dnevno abdejtovani. Sajt valjevske opštine (njnjnj.valjevo.org.yu) nije ažuriran ko zna od kada, a gradonačelnikov veb portal nije poznat ni građanima, ni medijima. Goran Ješić ima platu oko 65.000 dinara, dr Jovan Tomić potpisniku ovih redova, na pitanje o visini zarade i svojoj imovinskoj karti, upućeno preko poverenika za dostupnost informacijama od javnog značaja, poručuje kako bi trebalo da zakaže sastanak e da bi mu valjda lično objasnio o čemu se tu radi.

Na ulasku u Inđiju, iz pravca Batajnice, Nove i Stare Pazove, stoji tabla na kojoj, ispod imena mesta sa grbom, piše njnjnj.indjija.net, na ulazima u Valjevo, sa sve četiri strane sveta, jedino su naznačene destinacije okolnih manastira.