biti valjevac
Obračun kod Mejine česme
Gunfight At The O.K.Corral
Ljubomir Mihailović
|
|
Ne zna se, a najposle ni važno nije, da li je dragi Bog
hteo, sudbina, srpske vlasti, Sotona udesio, ili je prosto u nekom tamo kamenu
tako bilo uklesano, da se Bebile Milošević i Desa M. toga dana sretnu. I kao što
se seizmička energija u valjevskim planinama godinama i stolećima tamo skuplja,
da bi se određenog trenutka uz neviđenu tutnjavu, uz buku i bes ovoga sveta, iz
vekovnog ropstva oslobodila, tako su se i unutrašnja vatra Bebila Miloševića,
slavnog trenera F. K. Metalac iz Valjeva i stud ledene duše Dese M. susreli u
pitomim vrbacima rečice Gradac. Niko nije bio siguran šta se dogodilo toga dana
u suton, kod Mejine česme. I to će zauvek ostati tajna.
Desa jeste bila „definitivno najlepša svih vremena'' u
Kolubari Gornjoj, ali se nikada saznati neće da li joj je lepotu podario Svevišnji
ili sam Đavo. Takorekuć bila je - smrtonosno lepa. Lepota je njena bolest
izazivala. Onu bolest koja se zove prosto - smrt! Ponekad bi se ta lepota do
zastrašujućih razmera razvila, a neretko i obličje Nečastivog lično uzimala.
Neki su verovali da je Desa M. bila Vodena Vila, koja živi u vrbacima pored
Graca i jede malu decu, a Bebile Milošević - mangaš i Đavo u kopačkama.
01. ČARŠIJSKE PRIČE
Prema nepouzdanim čaršijskim pričama, Desa je toga jutra
kupaći kostim iz dva dela oblačila polako i pažljivo, kao što lovci na glave
alat pripasuju, a tokom noći1 dominirala u klinču i veslala uz Gradac kao
nikada u životu. Ptice koje su iz duše njene izletale, kao neuhvatljiva magija
vile su se i titrale iznad vode, ponad gračanskih brzaka na mesečini. Sve dok
je Desa M. vodila Bebila kao malo dete stramputicama orgazma i nepoznatih
ponora ljudske duše, u gračanske vrbake, kao lopov duge prste, nepoznata strepnja
pipke je svoje zavlačila. Noć je bila
velika kao strepnja - napisao bi tupan u zbirci pesama osrednjeg kvaliteta.
Desine vitke, putene noge, satkane od sedefa i somota, te od
tajnih dečačkih snova, ocrtavale su se gore, na nebesima iznad Valjeva Bijelog,
spram zvezdanog beskraja, kao vetrenjače i stvarale kosmičeski vrtlog koji
blagorodnog iksana negde tamo daleko vuče, u dubinu svemira. (U nemirnim gračanskim
virovima i srebrnoj izmaglici čaršijske radoznalosti ostalo je da se koprca
neizbežno pitanje: kamo se dela i kako je pripitomljena ogromna seizmička
energija, oslobođena te noći.)
02. LIST „NAZAJ''
U lokalnom listu Nazaj nije pomenut ni jedan vreli poljubac,
potekao sa Desinih vazda hladnih i prezrivih usana; samo je činovnički kratko i
nejasno konstatovano: Smatra se da je toga dana Bebile Milošević sišao u Tamni
Vilajet po blago. Prećutani su ljudska gordost, taština i oholost, konačno i
Desin zastrašujući pogled, neumoljiv kao objava rata, te miris smerti koji je
oticao dole prema Kolubari.2
03. BELEŠKA U VALJEVSKOJ MURIJI
Nego, elem!
Neki tvrde da u valjevskoj Muriji (koja je predzoru došla da
samo pokupi čaure) postoji službena beleška pod najpoverljivijim pečatom:3
Kad je no Bebile Milošević, inače legendarni trener F. K.
Metalac, dole na Gradcu, kažu kod Mejine česme, da izvinete kao bezdušan,
karisao božanstvenu Desu M. (definitivno najlepšu svih vremena u Valjevu
Bijelom), sve se treslo u Kolubari vamo Gornjoj. Biljke i životinje, severno od
44. paralele, bile su uznemirene kao pred nevreme. Desa se nikada nikom nije
dala lako, pa je ceo slučaj moliću, uzličio na borbu za golu žiznj, il veličanstvenu
smert.
Nekakav mučni seljak, koji je apsolutna bez razloga tuda prolazio (jebo ga
onaj ko ga je poslo!), kenjao je kasnije da je Nečastivog lično i personalno
upoznao kada je Bebilovu glavu, koja je roktala ispod Desine butine, ugledo.
Posle su tog seljaka u Domu zdravlja špricali, al seljak ko
seljak - ništa!
04. ZLOKUĆANSKA VERZIJA
U verziji koja će godinama kasnije kružiti po Zlokućanima
dole, pominje se da je Bebile jednoga trenutka bio spreman, da za malo vazduha živu,
na ramenima trampi glavu, a pred kraj samog čina mrndžao sebi u nedra nešto kao
i izbavitsja ot lukavogo.4 Sutredan je kažu zanemogao, te otad opčinjen lutao
gradom bez cilja, kao divlji pas, i da (je uspomene svoje zaboravio) mu je izmeđ
zubiju pena izbijala.
(Pažljiviji čitalac lako može zaključiti kako se njegova
perspektiva završava tamo negde u velikoj daljini, u mutnjikavom plićaku valjevskog
Buvljaka).
Iako se dotad falio da je izjebao pola Valjeva, od toga
trenutka Bebile je počeo da zapomaže kao ono mali Radovan (jedan što, ustvari,
ne postoji, al kad zatreba uvek dobro dođe) kad je prvi put na valjevskoj dole
pijaci vešala ugledo. Na kraju je kažu i zanemogo, dopisano je u jednoj fusnoti
pri kraju teksta.
Kažu još da se Bebilu u izvesnim trenucima na polovini okršaja
priviđao prekrupač, drobilica za kamen, krunjač, a najposle i onaj kurajber iz
Elektrodistribucije što svako drugo veče sa TV ekrana, poštenom svetu, koji
krade struju, robijom preti.
05. PISMENI ZADATAK JEDNOG GIMNAZIJALCA
Neki opet kažu da je najlepši odlomak iz pismenog zadatka
jednog valjevskog Gimnazijalca:
Dok je Desa M. po mesečini veslala uz Gradac, a Bebile se
kao davljenik deržao za bedra njena, iznad kojih se okretala noć prepuna zvezda
i zrikavaca, u Valjevu Bijelom se začula potmula tutnjava, kao pred zemnjotres.
U krošnjama lipa onih pored Kolubare što šume, drhturili su šćućureni mali Vrapci Valjevci.5
Poštenom se čoveku (a malo je takovih) srce stezalo!
06. ČARŠIJSKE PRIČE 2
Neki, davidiš, smatraju da se zemnjotres kojino će 30.
aprila 1999. u 5.31 časova (7 stepeni Merkalijeve skale) zadesiti Meonicu &
Kolubaru vamo Gornju, sa namerom da potamani ovosrpsku žgadiju, po posledicama
i efektu, komotno može tretirati kaono mačiji kašalj & pičkin dim, sproću
zemnjotresa moliću lepo, kojino je kažu prouzročio okršaj između Bebila Miloševića
i Dese M., u jedno predveče, dole na Gracu, kod Mejine česme.6 (Prostijem se svetu sugeriše da na ovom
mjestu do mile volje može guslati o gušanju i klanju: Musa Kesadžija vs. Kraljević
Marko.)
Mnogi valjevski pametnjaković, a najposle i neki
Budibogsnama Filozof sa Uba, Rajša Banović zvani, toga trenutka je spoznao
pogrešnu istinu o heliocentričnom sistemu sveta. (Svet se okretao oko nepojmljivih
dubina izm. butina Dese M. i pogrešnog tumačenja Teorije Relativiteta na Inštituciji
Rougera Boškoviča.)
Konačno, ni onaj brđanski Vampir sa Tunela, George Thomas iz
Demokratske, nije više mogao da se smiri. Od tog trenutka nikako ne spije.
07. NA VALJEVSKOJ PIJACI
Prepravljajući neke istorijske činjenice, sudsku
dokumentaciju, filmski scenario i knjigu snimanja,7 jedan što na valjevskoj
dole pijaci turpije & jegeta prodaje, Ljubomiš nekoji, kažu Pačeta zvani,
provlačeći se neopaženo kroz opasni vremenski tesnac između predaka i potomaka
svojih, pred okupljenim svetom na pomenuti događaj dao je lakonski komentar:
Lujka se okreće, bibili marela...
1 Te noći niko od žitelja
Tombstonea ni slutio nije, da im se otud, iz nepreglednih prostranstava
prerije, prkoseći vetru, sudbini i heliocentričnoj teoriji poimanja sveta,
kroza zvezdanu noć nad Arizonom (u Sinemascope Coloru) i črez opasnosti Divljeg
zapada, sve klateći se u sedlu, približava velika nevolja, sa zubarskom
diplomom i špilom karata u unutrašnjem džepu, te sa dve niklovane zmije od nerđajućeg
čelika (Smith & Wesson) za pojasom, ali su mnogi nelagodu izvesnu osetili.
2 Kicoš, Tuberan sa Istoka, jedna od najslavnijih faca Divljeg
zapada, kockar, ženskaroš, filozof, lutalica, Gentlmen i nadasve revolveraš brži
od misli - dr John Henry Holliday, Doc Holliday, bled u licu i hladan kao led,
te noći jahao je pravo u legendu.
3 Rođen 14. avgusta 1851. u Griffinu, 1872. stekao je zvanje
doktora zubne hirurgije na Pennsylvania
College u Philadelphiji.
Iste godine Doc u Atlanti sa kompanjonom Arthurom C. Fordom otvara zubarsku
ordinaciju. Nekoliko mjeseci kasnije dr Holliday je obolio od tuberkuloze.
Napustio je sve i otisnuo se na Zapad koji je još uvijek i te kako bio Wild.
Wild West nije ni sanjao što ga čeka; kroz noć je iz pravca
svilenog, gospodskog Istoka dolazio čovjek koji će ispisati neke od njegovih
najslavnijih stranica.
Legenda kaže da je prva stanica na putu našem junaku bio
Dallas (Texas).
U kicoškom odijelu, ledeno hladnog pogleda koji je kod
gospode poticao jezu, a kod dama uzdahe, sa kecom skrivenim u rukavu, neznanac
je sjeo za kartaški sto.
Prvi šmokljan, koji ga je optužio za varanje na kartama,
iznet je iz Saloona sa nogama napred. (Na jednom njeb site-u piše o prethodnom životu
Doca Hollidaya: Blijedoliki kicoš je, brzinom Đavola, potegnuo gun sa drškom od
slonovače i u Vječna lovišta poslao svoju prvu žrtvu).
4 U Tombstoneu (Nadgrobni kamen) jego davno ožidal baćuška,
Sheriff ledeno plavih očiju i holodnog serdca, Svetac diskutabilne reputacije,
Marshal Wyatt Earp sa svojom braćom Virgilom i Morganom. Njet horošo!
5 Henry Fonda & Victor Mature (MY DARLING CLEMENTINE,
1946.); Burt Lancaster & Kirk Douglas (GUNFIGHT AT THE O.K.CORRAL, 1957.);
Jimmy Stenjart & Arthur Kennedy (CHEYENNE AUTUMN, 1964.); James Garner
& Jason Robards (HOUR OF THE GUN, 1967); Harris Yulin & Stacy Keach
(DOC, 1971.); Kurt Russell & Val Kilmer (TOMBSTONE, 1993.); Kevin Costner
& Dennis Ljuaid (WYATT EARP, 1993.)
6 Dalje. Prema filmski napouzdanoj svjedodžbi Leona Urisa i
Johna Sturgesa, iz 1957., sutredan, u sredu, 26. listopada 1881. na raskrsnici
Treće i ulice Fremont,
tj. At The O.K. Corral, u pola tri poslijepodne, po najvećoj žezi, Doc Holliday
i braća Earp će u Večna lovišta poslati braću Toma i Franka McLauryja, te
Billyja Clantona, dok će Ike Clanton and Billy Claiborne uspeti da pobegnu.
Doc, Wyatt i Morgan Earp biti će lakše povrijeđeni. Unatoč
nekim hrvatskim site-ovima i vazda nepouzdanom ljudskom pamćenju, kojino ističu
da će poslije 30 legendarnih sekundi pucnjave, u kojima je ispaljeno manje od
30 metaka, kada se dim raziđe i slegne prašina, nasred ulice Fremont, napušten
i sam, ostati da leži sa metkom u potiljku, Morgan Earp. Zauvijek! Sve to
naravno nije točno.
Varljiva pak istina, koju navodi autoritativna virtualna
enciklopedija Wikipedia, veli da je Morgan Earp, mnogo kasnije, ubijen u
atentatu u Tombstoneu u talasu osvetničkih ubijanja u jugoistočnoj Arizoni.
Ubrzo zatim, osveta Wyatta Earpa biće brza i efikasna.
Pobijeni će biti svi članovi Clantonove bande, uključujući i Curly Billa
Brociusa, najsurovijeg i najopasnijeg među njima.
7 Wyatt i Holliday će
se poslednji put sresti u Denveru (Colorado)
1885., ali to će biti samo prozni bućkuriš.
1887. godine u Glenwood Springsu (Colorado) dr John Henry Holliday, Doc
Holliday, umreti će (Dg. Tuberculosa) u svom krevetu.