prva strana

Petak, 29. Mart 2024.

Revija KOLUBARA - Mart 2007 > kultura

prijava | registracija

revija

stav

prilike

ljudi

kultura

kalendar

revija +

arhiva

impresum

pretraga

biti valjevac

Pićinđer

Kako otrovati komšijinog psa?

Ljubomir Mihailović

Sve je počelo onog trenutka kada su na ogradi Bolnice Valjevske „Dr Dragiša Budlin” osvanule svilene gaće.

Pićinđer!1

Svi su bili sumnjivi. A najprvo besmrtni Ljuba Klošar, zvani Kuki, za kog se pouzdano ne zna da je u gaćama dvoglavu aždaju držo2, te izvesni ruski Knjaz, koji je, pri mukotrpnom provlačenju čerez žiznj sopstvenu, negde na pola puta izm. ovoga i onoga sveta zaluto. Neki pripovedaju da su dotičnog Knjaza na stranicama Gogoljevih pripovedaka sretali, a drugi opet – u romanima Fjodora Mihajloviča. Kako bilo da bilo, za Klošara-Kukija i sortu njemu sličnu u svetskoj literaturi podataka nema, al zato je u uspomenama mnogih Valjevaca neizbrisiv ostavio trag.

Najviše je onih što su na budućeg Gorodonačalnika Valjevskog, Peću Mazgića odmah pomislili i na njegove mušterije – bandolerose i prc-majstere iz kafea Casablanca.

Pićinđer!

Volo bih da vidim i majčinog sina koji bi kadar bio da isključi Ministera srpskog, čija je švalerka onomad na ginekologiji dole, kod Gvozdena Bobanića i Joke Zoranića, viđana.

Mojoj personi najsumnjiviji je bio jedan prozni iz Užica (onaj što je člen jedne stranke, a za drugu redovno glasa) koji se ove godine svojski izbruko primajući NIN-a za Parkinsona (još samo za Akademika da ga izaberu3) i pokojni Miloš Češljar iz Meonice, čije je češlje i češagije kažu i Samson lično koristio (naj su mu bolji oni za drndanje vune i vrele ciganske mindže uzbrdo). U trenucima i momentima pomračene svesti i nepouzdanog rasuđivanja, tipujem na onog Kratkog Dugonju, švercera kafe i polovnih političeskih ideja, koji zna sve ono što nije tačno, a priča samo ono što nikad znao nije. Vele po vasceli dan se kombijem črez Valjevo Bijelo voza i kafu žnj kvaliteta krčmi. Iksan koji bi poželeo saznati nešto što se dogodilo nije, otoga bi golupčika potražiti moro.

Ne znam za onu medicinsku sestričku koja najslađu švaler-tortu na belom svetu pravi i tolike je brakove razvela, da se prosto zaobići ne da, no ima ko zna. Al zato znam za onog velemajstera i Kagebejca, Tolju i Đavolovog šegrta Dimitriosa Bjelca, koji je inače sam svoj majstor. Njima bi se, i o istom trošku, komotno mogao pridodati i Hajduk Bojović sa sve komplet bandom i žandarima Murije Valjevske.

Pićinđer!

Svi su, bogami, sumnjivi: Rogožin i Svidrigajlov, Knez Bolkonski i Pjer Bezuhov, Sava Savanović, Polkovnik Džon Sartoris, mesje Merso, Leopold Blum i Stefan Dedalus, Mićko Leon Deleon, Toma Mozak, Dule Alčak, Voja Ćora i Zoran Varteks; zatim, Ugro-Finac i geometer Ahti Martisari, Bora Kec, Gospoža Mila, najpoznatiji srpski pčelar Radko Mladič, rukometaš Peja Kengur, Voja Cerkan, Braca Ajgir i glum. Voja Brajović, te Živago Bane, Mitar Đurović, Sogla, Staniša Backović i Parfem Tešić.
Ni slučajno se iz ove burleske izostaviti ne bi smeli. Za njih uprav, najviše dokaza nema, pa su shodno tome i najsumnjiviji. Meždu njimi je i onaj što je, kažu, „na pičci jedared zaspo”. Zatim, par komada iz Haškog Trabunjala i MMF-a, a najposle i ovi naši hermafroditi iz Narodne banke Srbije.

Pićinđer!

„Besni pas” Bebile Milošević za kog se tvrdi da je „pola Valjeva izkarao”, a goli život zgubio u pitomim vrbacima rečice Gradac u klinču sa Vodenom Vilom, Desom M.

Pominje se i neka Tejka na koju se oblizivalo pola Valjeva.

Na istorijskoj pozornici, okruženoj trnjem neprijatnih istorijskih činjenica, kroza sumrak međunarodnog prava i hrišćanske etike koračaju Karla, Vojislav Šešelj, Ratko i Radovan …4

Iz debele ladovine, iz paralelne stvarnosti, sa terase kafea Casablanca, u kojoj je sve isto samo potpuno drugačije, maše mi Beket sa Kolubare, mladi Dušan Spasojević, neprikosnoveni tolmač seoske žiznji i mlade pičetine, te kreator najdivljijih fantazija valjevskih gimnazijalki. Ja ga pozdravljam preko novina, evo.

Buljuk valjevskih lepotica. Najlepša starleta Ljilja Ćao, Lidija Kaenaco…

Mlađana nimfomanka Templa Drejk i pravdoljubivi advokat Horas Bembou.

Advokati valjevski: Aćim Lukić, M. Cvejič, Kića i Batan Žongler.

Pićinđer.

Svi su, vala, sumnjivi.

Ljuba i Bangea, duet sa Milavca kod Ljiga, proslavljen u Meoničkoj tupoglavci i autobusima S. Šijana;
Iz Lajkovca: Dr, štampar Nestor, Belimarkovića banda, Predsednik Opštine Čolović, zatim novi Direktor Biblioteke (dobar na vinu kao i žestokim pićima) i niko drugi do Dušan iz gvožđare sa ženom zajedno. Koračaju kroz blato ove plitke proze, a naprej žena Dušanova, sa flizurom, sve krijući uspomene i noseć švaler-tortu „na izvolte”;

Iz Meonice: Ćiša, Borče Kiselica, moj kum, Novak D. Ješić, električar, prof. Laza i legendarni kafedžija Šljapa;

Iz mraka, iz srpskog mraka Baćo, kao iz Loh Nesa, iz zaumnog života, pomalja se Lajkovačko Čudovište, strašeći seljake i knjiž. kritičare uzduž i popreko Lajkovačke pruge;

Valjevski Kralj Duvan-čvaraka5, Slavan Batočanin, čija je fotka u Blicu triput veća nego Tadićeva i Koštuničina together, je najsumnjiviji (sve zbog jedne guzate što stanuje na Trgu Ž. Mišića i D. Maksimović);

Izvečeri u tajnosti čelnici valjevskih stranaka6: Mića i Iljič, Kirija, Fazan i Joca Begin, NovoSrbi Belka i Struja, naš drug Toma Čedinac, a iz Iredente Saša Baronijan i pešes-deset poslastičara i leblebidžija valjevskih;

A propos gaća onih na bolničkoj ogradi mora se pomenuti Mlađa Ilinčić, sa kumovima Ilijom i Milojkom Boemom, lično;

Zatim, Miketa Šofer, alijas Lepi Gaga, za kojeg Fikica Mića, bubnjar i čukač valjevsko-beogradski tvrdi da je izmalena počo da ljubaviše. Sa svojih 12;

Puna je Opština kalakurcije7 i onih koje bi trebalo klistirati. A i sevap bi veliki bio;

Kaznena ekspedicija iz K. K. Metalac: Džimi Savić, Pantofel Kovačević i Purke;

Ćube i Švaba od rukometaša;

Golubari Sajdžija i Mile Ćora;

Drmoguzi: ... (ovdena neka Uvaženi popuni);

Po pitanju svilenih gaća a i drugih stvari veoma je sumnjiv i tvoj komšiluk dragi čitaoče8;

Takmičari u otmenom ispijanju vina, na Bekrijskoj slavi u Restoranu Jezero u Topoli, koji još uvek povraćaju9;

Jedna seljanka iz Mratišića, rundave mindže i uskislih snova. Plus onaj valjevski taksista koji joj je kao pauk sladostrasni svu mladost iscrpao;

Neša Šonja i Vojnia lica: Mile Oroz, kapetan, potpukovnik Stokuća Ranko, General Trivo Prakljača i Punigaća Rajko, svega zastavnik;

Tešnjarski Fokner, G-din Slaven Radovanović, koji je celom svetu zapretio da će život kompletan u novi roman da preseli i slikar Romanović, kroz čije slike Karpatski vetrovi duvaju;

Džez saksofonista Jovan Maljoković;

Valjevski pesnik Sreten Kušaković kroz čiji su život sva četiri Jahača Apokalipse projahala;

Kad bih znao da pravilno napišem, pomenuo bih ja i one sa otorinolaringologije;

Pa Cigane: Dula-Miću, Regija, Mastu i Miću Abisinca;

Švaler i Dušmanin, Usenko Perin, koji je od ženskih nogu, uvis podignutih, tanka vesla izrađivo. Za veslanje kroz snove. Kao i Budibogsnama Filosof sa Uba, Rajša Banović, zastupnik Teorije relativiteta i Heliocentričnog poimanja sveta, nikako se ne bi smeli izostaviti;

Jedan dajguz iz Pičkovaca, zakleti protivnik komunističke ideje o veresiji i ravnopravnosti polova;
Lucky Belotrepan, ljubavnik tvrdog srca i prazne duše;

Abulj Pence i Pulika; Pera Pajić (otkud ovaj bogtejebo!), Mariokov Jelić;

Brđanski Vampir sa Tunela, George Thomas, kome je duša odavno zaspala i bludi u raskoraku između dva sveta;

Bog me ubio ako bih smeo komplet sudijsku postavu, na čelu sa Džunom, da isključim iz ovog spiščića, akamoli Javnog Tužioca sa pomoćnicima i daktilografkinjama, đuture;

Niko se nije setio Nadrilekara Drmatovića u čijim se snovima sve ovo dogodilo.

***
Juga raskomadana, Bosna razbijena, Janezi i Krvati se krve oko granice, u Vijeni gore, belosvetski maheri geometrišu Serbiju i Balkansku noć, dok ovi naši urbanisti sa četvrtog sprata uporno tvrde kako je parcelizacija odavno završena. Za to vreme ovaj se Cirkus oko svoje ose lagano okreće i ja sve više ličim na budalu koja piše pesme. One gaće još uvek tamo vise, sve bleđe.

1 Ima indicija da je Uvaženi Pisac (a verujte znam čoveka) neke delove ovoga teksta pisao pijan, to se Uvaženi Čitalac zamoljava da iste pijan i čita! Pivena je, da kažemo i to, vatrena voda LELIĆKA, proizvodi i puni Manastir Lelić – Valjevo, brat bratu 20 gradi, na čijoj etiketi je crvenim kurzivom istaknuto: Ima dušu. O, Bogo moj, o svi Sveci, pa zar bi se na ovome svetu moglo naći iksana koji bi ikada mogao pomisliti da LjUTA ŠLjIVOVA RAKIJA PROVERENOG POREKLA – nema dušu. (Mada, za nekog Josipa iz Zagorja gore, i dan-danji vele da je jebo ko bez duše.)

2 U novčaniku pored bonova za topli obrok izbledela slika švalerke.

3 Priča se, čim Dobrica zadrema idt.

4 Radovane, treba li ti garde! (vele da je Otužni tužilac utužio nekakvog En-En-a, autora briljantnog grafita na zgradi Opšt. sudu u Valjevu Bijelom. N.N, je kažu, svestan da ima većinu na proteklim izborima, Serbiji vasceloj, pa shodno tome i u Muriji Valjevskoj, samo prdno u stranu, a na uglovima njegovih usana je zatitralo nešto neuhvatljivo kao prezrivi osmejak.

5 Ispred čijeg Ćumeza-Radnje (sa najlepšim suhomesnatim…) i Kurta i Murta istresa đubre (a najvećma radnici gradske čistoće „Vidrak”), dok inspekciju Opštinsku zabole Pele, da ne kažem: Đoka!

6 Utvrđeno je da kurvarluk po strankama srpskim biva sasma legitimna stvar i nikakvo čudeso nije da se redovno und nesmetano odvija.

7 Ovom prilikom pozdravljam i mog starog druga Milosava Boškovića, pisca dečije poezije i drugih sočinjenija. Kad je već besplatno i fraj, pozdravljam i Predsednika Opštine, Načalnika Murije Valjevske, Načalnika Hirurgije i Nervnog, lepojke iz Katastra i Zemljišne knjige, moju švalerku Đinu, a posebno Keku (za nju mogu objasniti u sledećem broju).

8 Kupio komšija kuče i počo da mi ugrožava egzistenciju. Komšija ga dresira, a ono laje. Prijavim miliciji – ništa! Kaže ima pravo. A kuče samo laje. Šta je tu je – nema druge nego da se truje. Sunđer natopljen pretopom! Strihnin sa pečenjem! Sapun ugurati u slasnu kost! Ili rakije da se izdrogira. Dvocevka pod okriljem noći. Tucano staklo i čokolada! Beskonačne su bile moje ideje. Kad sam ih izneo pred reprezentativnim uzorkom mahera u kafeu Casablanca, namah sam konsensus postigao. Svi su skočili ko jedan: NEMOJ KUČE, OTRUJ KOMŠIJU! Nabaviće drugo.

9 Opširnije u Vremenu br. 842 iz pera nekog Todora, pisano sa zaprškom i puno pikanterije.