Kad je 28. avgusta uveče objavljena vest da je umrla Draga
Jonaš, dugogodišnji spiker Radio Beograda (tri i po decenije), prva pomisao je
bila – po kome će se od sada znati kako
se dobro i kako pravilno govori srpskim jezikom. Bez ove Valjevke ta praznina će
dugo trajati. U poslu koji je radila od nje nije bilo boljih. Svojom izuzetnom
sposobnošću, stečenom velikim dugotrajnim radom,
Draga Jonaš je proslavila svoj zavičaj – Valjevski kraj.
Sa promocije Biografskog leksikona Valjevskog kraja u svečanoj saliValjevske gimnazije: Milenko Radović, Draga Jonaš i prof. dr Dragan Stojanović (Foto: Ljuba Ranković)
Draga Ilić-Jonaš je rođena u Valjevu 10. septembra 1922.
godine. Otac Bogoljub, rodom iz Drlače u Azbukovici, bio je abadžija, potom
trgovac, pa opštinski dobošar. Majka Gospava. Braća su joj Dragutin i Dragoljub,
oba prerano umrli učitelji i pesnici. Osnovnu školu je učila u Valjevu, niže
razrede gimnazije u Užicu i Valjevu, Državnu trgovačku akademiju u Beogradu.
Drugi svetski rat je provela u Valjevu i Beogradu i bivala hapšena zbog sumnji
da sarađuje sa partizanima. U programima Radio Beograda i emisijama Televizije
Beograd učestvovala je i posle penzionisanja, 1. januara 1985. Naporedo je
radila i na obučavanju stvaralaca radijskih programa da usavrše svoju govornu kulturu.
Tako izgleda, sažeto izložen, životopis ove velike Valjevke.
Uz pesnikinju Desanku Maksimović i istoričara umetnosti Gordanu Babić svakako
najznačajnije.
* * *
Mnogo šta važnog i zanimljivog o Dragi Jonaš ostaje u pamćenju
onih što su je poznavali i imali čast i zadovoljstvo da sa njom sarađuju. Ponešto
od te privilegije pokatkad je i nama u preduzeću „Kolubara” pripadalo. Draga
Jonaš je bila čitalac naših izdanja, uključujući i Reviju „Kolubara”. Uz tu počast
ukazivala nam je još i veću obraćajući nam pažnju na naše omaške, ne samo one
jezičke prirode.
Uredništvo Revije predložilo je u leto 1998. godine valjevskoj
opštinskoj vlasti da Septembarsku nagradu, najveće priznanje koje Valjevo
nekome dodeljuje, uruči za tu godinu Dragi Jonaš. Učinili smo to sa osećanjem
sigurnosti da je ona ovo odličje po svemu davno zaslužila i da se, makar sa
zakašnjenjem, otklanja nezasluženi zaborav. Lepim člankom „Draga Jonaš ili
pohvala ljudskom govoru” to naše zalaganje podržao je onda i Milenko Radović.
Naš predlog je, međutim, polovično uvažen
– Septembarska nagrada je data jednom ondašnjem uticajnom političaru, Valjevcu
doduše, a Draga Jonaš („legendarni spiker” – zapisano je onda u našim novinama)
i brankovinski prota Vladan Kovačević sa još osamnaestoro utešno počastvovani
(bolje je reći: poniženi) Plaketom Valjeva. Koja, po svemu sudeći, Dragi nikada
nije ni uručena.
Te jeseni učestvovala je u svečanoj dvorani Valjevske
gimnazije, u predstavljanju prve knjige našeg Biografskog leksikona Valjevskog
kraja.
Poslednja dva dolaska Drage Jonaš u rodno Valjevo
dogodili su se prošle godine iz „profesionalnih” razloga. Učestvovala je u
emisijama Radio Beograda koje se „u živo” emituju u poponoćnim časovima. Prva
iz studija Radio Valjeva, druga iz porodične kuće Jokića, dr Slađane i dr
Zorana.