U Srbiji ima selo Slovac, a u Slopcu Relja osnovac.
Počinje novi dan i u Slovcu je sve budno, samo se sa Reljom
događa nešto čudno – dok đaci u školu žure, Relja još spava ko ćure.
Spava Relja, a nije nedelja. Aman, ljudi, što ga neko ne
probudi? Mama je na pijaci, tata na njivi – znači nisu oni krivi. Pa, ko je
kriv?
Čim je dan postao siv, pa svetao, probudio se svaki petao i
kukuriknuo kako je svikao.
Po kućama sinuše svetla.
Ali, među vrednim petlovima iije bilo jednoga petla – Reljinog petla.
Taj petao je juče toliko vitlao i na plot uzletao i s plota
sletao i svima u selu smetao, da nijs čudno što sada spava.
Spava petao i Relja spava – pa to je užas, pa to je strava!
Kako da probudimo petla, da petao probudi Relju – pitam ja vas? Relja mora u školu
na prvi čas – da ne priča selo Slovac kako je Relja lenj osnovac.
Hajde da se kladimo u dve parice – moj petao će probuditi Reljinog
u Slovcu odavde sa Čukarice!
Probudiće tog starkelju, da starkelja pusti glas, da probudi
dečka Relju, da Relja stigne na prvi čas.
Moj petao tegli šiju, pa se pope na kapiju – nema tako divne
ptice, čuje se sve do Ostružnice:
Kukuriku, kukuriku,
poslušajte dobro čiku!
Jedan pevac naš kolega
još spava u selu Slovcu
u dvorištu na vrh brega...
Javljaj dalje iz šljivika,
sa plotova, drvljanika,
sa zvonika i ćuvika
- da budimo pevca lolu,
da on budi svoga Relju,
da Relja stigne u školu
da ne priča selo Slovac
kako je Relja lenj, osnovac!
Svi petlovi iz Ostružnice sad naprežu glasne žice – sa
visoke jedne humke novost leti sve do Umke i od Umke do Bariča...
S krova trošnog od ćerpiča kukuriče pevac-čiča svome kumu
sve kroz šumu, a taj kum – niz uzak drum skreće pažnju svom sinovcu u pitomom
Obrenovcu:
Neki pevač čudne ćudi
što još spava kao ovca
mora hitno da se budi
– da probudi svog osnovca!
Neka u školu stigne Relja
- svih petlova toje želja!
Stiže glas do Obrenovca, al' daleko još do Slovca. Po petliću
– skoro dečku – u obližnju jave Zvečku: Probudite mustru bečku! Sad se cela Zvečka
brine, a najveći pevac veli:
Na seno se popni, sine,
kukurikni u Stubline
- neki pevac rod naš bruka
i ne budi svog osnovca
nasred lepog sela Slovca,
a to mu je uža struka...
Svi čekaju spas od nas,
deder sine – pusti glas!
O – glas stiže u Stubline do živine neke fine. Sad odatle
kukuriču:
Piromane, pamti priču!
Javljaj dalje, Piromane!
Tu ne može da omane – sa svih strana Piromana javlja četa
odabrana u svitanje nežno belo rođaku u drugo selo:
Oj petliću, sivi tiću,
čuješ li nas u Broviću?
Petao u Slovcu kasni!
Da li smo ti, rode, jasni?
Iz Brovića ču se vika do susednog Lončanika:
Ej druškane, kume, priko,
Javi to do Miloraca
da se budi lenji braca!
Poput munje i oluje sad Srbijom glas putuje sve dalje od Lončanika
– sa krova do drvljanika, s drvljanika do šljivika, od šljivika do zvonika, od
zvonika do ćuvika...
Tako reći - divna slika.
Stiže vest u centar Uba:
da se budi lenja buba
-to je braćo, dužnost naša!
–Leti novost do Murgaša:
Pevac spava kao paša...
Vest doleće do Bajevca:
Probudite lenjog pevca!
Od jednog do drugog sela vest leprša nevesela i najzad je
pevci jave do daleke Nepričave.
Uzmuva se Nepričava:
Komšija iz Slovca spava...
Svi petlovi tegle šiju, kukuriču na komšiju, al on spava kao
ovca. I ne budi svog osnovca.
E, crni starkelja... A Relja, a Relja?
I bez petla vrdalame – probudi se od galame.
Eto nama Relje – skače iz postelje, pa trkom na prvi čas!
Tako eto stiže spas...
Petlovi su divne ptice – osvetlaše rodu lice, probudiše
jutros Relju čak sa Čukarice.
Da ne priča selo Slovac kako je Relja lenj osnovac.
Nije to stvar mala – petlovima mnogo hvala.
A onaj petao lenčuga?
Kad se probudio, on se još i ruga:
Kome treba nek' kupi budilnik, nisam ja ničiji sluga!
Strogo mora s takvim petlom – po turu ga treba metlom.
Mustra bečka...
Ima odsad na vreme da budi dečka
Jer – ako ne mućne svoju glupu ćupu, njega ćemo mi u
supu!