prva strana

Utorak, 19. Mart 2024.

Revija KOLUBARA - Novembar 2006 > kultura

prijava | registracija

revija

stav

prilike

ljudi

kultura

kalendar

pisma

revija +

arhiva

impresum

pretraga

književnost

Petlovi bude dečaka Relju

Vladimir Andrić

Image 1376

Image 1376 (Foto: Ljuba Ranković)


U Srbiji ima selo Slovac, a u Slopcu Relja osnovac.

Počinje novi dan i u Slovcu je sve budno, samo se sa Reljom događa nešto čudno – dok đaci u školu žure, Relja još spava ko ćure.

Spava Relja, a nije nedelja. Aman, ljudi, što ga neko ne probudi? Mama je na pijaci, tata na njivi – znači nisu oni krivi. Pa, ko je kriv?

Čim je dan postao siv, pa svetao, probudio se svaki petao i kukuriknuo kako je svikao.

Po kućama sinuše svetla. Ali, među vrednim petlovima iije bilo jednoga petla – Reljinog petla.

Taj petao je juče toliko vitlao i na plot uzletao i s plota sletao i svima u selu smetao, da nijs čudno što sada spava.

Spava petao i Relja spava – pa to je užas, pa to je strava! Kako da probudimo petla, da petao probudi Relju – pitam ja vas? Relja mora u školu na prvi čas – da ne priča selo Slovac kako je Relja lenj osnovac.

Hajde da se kladimo u dve parice – moj petao će probuditi Reljinog u Slovcu odavde sa Čukarice!

Probudiće tog starkelju, da starkelja pusti glas, da probudi dečka Relju, da Relja stigne na prvi čas.

Moj petao tegli šiju, pa se pope na kapiju – nema tako divne ptice, čuje se sve do Ostružnice:

Kukuriku, kukuriku,
poslušajte dobro čiku!
Jedan pevac naš kolega
još spava u selu Slovcu
u dvorištu na vrh brega...
Javljaj dalje iz šljivika,
sa plotova, drvljanika,
sa zvonika i ćuvika
- da budimo pevca lolu,
da on budi svoga Relju,
da Relja stigne u školu
da ne priča selo Slovac
kako je Relja lenj, osnovac!

Svi petlovi iz Ostružnice sad naprežu glasne žice – sa visoke jedne humke novost leti sve do Umke i od Umke do Bariča...

S krova trošnog od ćerpiča kukuriče pevac-čiča svome kumu sve kroz šumu, a taj kum – niz uzak drum skreće pažnju svom sinovcu u pitomom Obrenovcu:

Neki pevač čudne ćudi
što još spava kao ovca
mora hitno da se budi
– da probudi svog osnovca!
Neka u školu stigne Relja
- svih petlova toje želja!

Stiže glas do Obrenovca, al' daleko još do Slovca. Po petliću – skoro dečku – u obližnju jave Zvečku: Probudite mustru bečku! Sad se cela Zvečka brine, a najveći pevac veli:

Na seno se popni, sine,
kukurikni u Stubline
- neki pevac rod naš bruka
i ne budi svog osnovca
nasred lepog sela Slovca,
a to mu je uža struka...
Svi čekaju spas od nas,
deder sine – pusti glas!

O – glas stiže u Stubline do živine neke fine. Sad odatle kukuriču:

Piromane, pamti priču!
Javljaj dalje, Piromane!

Tu ne može da omane – sa svih strana Piromana javlja četa odabrana u svitanje nežno belo rođaku u drugo selo:

Oj petliću, sivi tiću,
čuješ li nas u Broviću?
Petao u Slovcu kasni!
Da li smo ti, rode, jasni?

Iz Brovića ču se vika do susednog Lončanika:

Ej druškane, kume, priko,
Javi to do Miloraca
da se budi lenji braca!

Poput munje i oluje sad Srbijom glas putuje sve dalje od Lončanika – sa krova do drvljanika, s drvljanika do šljivika, od šljivika do zvonika, od zvonika do ćuvika...

Tako reći - divna slika.
Stiže vest u centar Uba:
da se budi lenja buba
-to je braćo, dužnost naša!
–Leti novost do Murgaša:
Pevac spava kao paša...
Vest doleće do Bajevca:
Probudite lenjog pevca!


Od jednog do drugog sela vest leprša nevesela i najzad je pevci jave do daleke Nepričave.

Uzmuva se Nepričava:
Komšija iz Slovca spava...


Svi petlovi tegle šiju, kukuriču na komšiju, al on spava kao ovca. I ne budi svog osnovca.

E, crni starkelja... A Relja, a Relja?

I bez petla vrdalame – probudi se od galame.

Eto nama Relje – skače iz postelje, pa trkom na prvi čas!

Tako eto stiže spas...

Petlovi su divne ptice – osvetlaše rodu lice, probudiše jutros Relju čak sa Čukarice.

Da ne priča selo Slovac kako je Relja lenj osnovac.

Nije to stvar mala – petlovima mnogo hvala.

A onaj petao lenčuga?

Kad se probudio, on se još i ruga:

Kome treba nek' kupi budilnik, nisam ja ničiji sluga!

Strogo mora s takvim petlom – po turu ga treba metlom.

Mustra bečka...

Ima odsad na vreme da budi dečka

Jer – ako ne mućne svoju glupu ćupu, njega ćemo mi u supu!