| Decembar 2007
Valjevo u Njujork Tajmsu i GardianuOd svojevoljno otišlih sa ratišta, do velemajstorskog turnira u Valjevu
Larisa Ranković
Valjevski šahovski turnir - zapažen i u Njujork Tajmsu
Izbeglice. Bombardovanje. Odlazak sa ratišta. Protesti.
Pogibija na ulici. Šah. I jedna romantično-umetnička životna
priča. To su teme u vezi kojih je Valjevo
pominjano u stranoj štampi (Njujork Tajms i Gardian) od 1991. do danas, koliko
internet arhive ovih novina pokrivaju.
U konkurenciji sa raznim drugim oblicima internet izdavaštva,
tradicionalni mediji su otvorili svoje elektronske arhive za besplatan pristup,
te je sada moguće veoma lako pratiti
pisanje o različitim temama i ličnostima u dugom vremenskom periodu.
Najraniji dostupan tekst iz Njujork Tajmsa je od od 29.
septembra 1991. godine, a govori o rezervistima koji svojevoljno napuštaju tada
aktuelno ratište u Hrvatskoj. Među njima
su pomenuti i Valjevci.
U dva teksta, 25. i 26. septembra 1993. godine, govori se o
nesreći koja se dogodila na ulicama Njujorka, a u kome je poginula
dvadesetpetogodišnja studentkinja iz Valjeva Valentina Popović, koju je udario vozač ukradenog džipa na
Menhetnu. Valentina je studirala tehničke
nauke na City University u Njujorku. U dva pomenuta
teksta opštirno se govori o tragičnom
događaju i njoj samoj, te prenose
izjave njenih prijatelja i kolega.
Sve do 1999. godine i bombardovanja Srbije nije objavljen ni
jedan tekst gde se pominje Valjevo, ili ga barem nema sačuvanog u ovoj arhivi. U tom periodu pojavilo se nekoliko
tekstova u kojima se pominje i Valjevo i ciljevi koje je u njemu pogodio NATO.
Zatim je, nešto nakon završetka bombardovanja (28. juna
1999) objavljena novinska priča o
sudbini izbeglica koje su došle u Srbiju. Jedan od njih je Radovan Grtić koji je sa 19 godina otišao iz Dvora na Uni
u Hrvatskoj i došao u Valjevo. Tu mu je bilo lepo, ali su vlasti napravile
akciju slanja izbeglica na Kosovo, kako bi povećale
broj Srba tamo. Nakon početka
bombardovanja, Radovan je pobegao ovaj put sa Kosova i otišao u Kragujevac i sa
osam drugih izbeglica živeo u podrumu
jedne škole u tom gradu.
U julu 1999. godine Njujork Tajms piše o različitim antirežimskim
protestima u Srbiji, između ostalog i o
onom koji je u Valjevu predvodio Bogoljub Arsenijević Maki, koji je pomenut i u tekstu iz novembra iste godine zbog
presude na tri godine koju je dobio jer je koristio silu protiv policije tokom
protesta.
Drugog avgusta 2000. objavljen je opštiran tekst o operskoj
pevačici Marijani Mijanović iz Valjeva i njenom kolegi i tada momku, a
sada mužu, Krešimiru Špiceru, iz
Slavonskog Broda u Hrvatskoj. U tekstu se, osim pohvala njihovom umeću i talentu, velika pažnja posvećuje
i njihovoj ljubavnoj priči koji novinar
poredi sa Romeom i Julijom.
U septembru i oktobru 2000. bili su aktuelni konačni protesti protiv Slobodana Miloševića i smena vlasti. U tom kontekstu pomenuto
je i Valjevo. Petnaestog oktobra, rekapitulirajući
ono što se dešavalu u prethodnom periodu, Njujork Tajms između ostalog piše i to da je četiri dana pred 5. oktobar u Valjevo stigla
naredba da se uhapse četiri opoziciona
lidera, ali je policijski komandant, čije
se ime ne pominje već samo opisuje kao
dugogodišnji simpatizer opozicije, sa svojim osobljem ovu odluku stavio na
glasanje i na kraju je bila odbijena.
U periodu od tih dana pa sve do juna 2007. nije se pojavio
ni jedan tekst. U tekstu od 24. juna piše se o šahisti Anatoliju Karpovu, te se
pominje i njegovo učešće na turniru u Valjevu.
U britanskom Gardianu može
se naći nekoliko tekstova u kojima se
pominje Valjevo, a povodi su isti kao i u slučaju
Njujork Tajmsa: nekoliko pominjanja grada u slučaju
bombardovanja, protesti iz 1999. i 2000, i šah turnir ove godine.
Jedini tekst gde je dobio nešto više prostora tiče se upravo protesta iz 1999, objavljen 22. avgusta.
Tema teksta je frustracija građana i teškoća da se ona nekako kanališe kroz političke proteste, a u njemu se govori i o skupu stotinak ljudi
na izložbi karikatura koje
satirično prikazuju Miloševića i familiju. Navodi se da su demonstranti – posetioci
izložbe, bili ljuti zbog
stagnacije ekonomije i izolacije od ostatka Evrope, ali da su u isto vreme
svesni da su prepušteni samima sebi. List citira računovođu Predraga Savića koji kaže: „Naravno, Milošević ne valja, ali ne valja ni opozicija. Mi moramo da
uradimo nešto drugo. U građanima postoji energija, ali nema mehanizma da se ona
iskoristi.”
