| Januar 2014

Valjevac ličnost 2013.

Redakcija

Plaketa Ljubomir Nenadović koja se dodeljuje Valjevcu ličnosti godine

Plaketa Ljubomir Nenadović koja se dodeljuje Valjevcu ličnosti godine

Revija «Kolubara» će 11. januara izabrati Valjevca ili Valjevku ličnost 2013. godine. To će u ime ovih novina učiniti žiri koji sačinjavaju naši novinari i saradnici, a pridružiće nam se, prema već poodavno ustaljenoj praksi, i poneki od dosadašnjih nosilaca ovoga zvanja.

Najavljujući novi izbor Valjevca ili Valjevke ličnosti godine donosimo i prve predloge za to zvanje. Istovremeno podsećamo da za ličnost godine konkurišu uspešni industrijalci i zemljoradnici, zanatlije i trgovci, đaci i profesori, političari i sveštenici, umetnici i sportisti, naučnici i novinari... Konkurišu, dakle, Valjevke i Valjevci svih zanimanja, bez obzira na pol, starost i prebivalište, takođe i bez obzira na politička i druga uverenja.

Nosilac zvanja Valjevac ličnost godine proglašava se na početku svake nove za proteklu kalendarsku godinu. Uvek se dodeljuje samo jednoj osobi.

Dobitniku ovog počasnog zvanja pripada, kao trajan spomen, plaketa sa likom Ljubomira P. Nenadovića (rad keramičara Milovana Blažića). 

1.

Vizija, entuzijazam, upornost, vera  i je­dinstven marketing za grad u kojem je ro­đen predstavljaju ključne preporuke JO­VA­NA MALJOKOVIĆA, vrsnog domaćeg sa­ksofonistu, osnivača i umetničkog di­re­ktora valjevskog Džez festivala, za la­ur­e­ata prestižnog priznanja Revije “Ko­lu­bara” - Valjevac ličnost godine. Ovo ne bi tr­ebalo razumeti kako kakav “ključ” uz tri de­cenije Festivala, već kao istinsku za­sl­uženost i tek kao manji deo duga prema svemu onom što je Maljoković uradio za gr­ad. Prevashodno, na planu uzdizanja i le­gitimisanja njegove muzičke, odnosno sve­kolike druge kulturne grafike.

Impresionira, što nikada, bez obzira na materijalne i druge klinčeve, od Ma­ljokovića nismo čuli da se umorio. Ni­smo čuli ni za slučaj da je neka od do­maćih ili svetskih džez zvezda odbila nje­gov poziv, već se, nasuprot, u poslednje vr­eme mnogi od njih sami nude da sviraju pred publikom grada na Kolubari. Ko je za to kriv, pa Jovan Maljoković!

Budo Novović, novinar “Politike” 

2.

Moj predlog za priznanje Valjevac lič­no­­st 2013. godine je doktor BRANKO BU­DI­MIROVIĆ, šef Centra za vantelesnu oplodnju ZC Valjevo. U decembru 2012. go­dine počeo je sa radom Centar za vante­le­snu oplodnju „Akademik Vojin Šu­lo­v­ić“. Tada je 15 stručnjaka iz raznih oblasti medicine, na čelu sa dr Bu­di­mi­ro­vi­ćem  otpočelo human, veliki, značajan, a za va­ljevsko zdravstvo pionirski poduhvat - va­ntelesnu oplodnju. Sa puno profesio­na­­lizma, znanja, ljubavi, entuzijazma, po­sv­e­ćenosti, odricanja, tim Centra za va­nt­­el­esnu oplodnju mnogim parovima te­žak i gorak put od steriliteta do  rođenja de­teta čini lakšim, brzim i, konačno, us­pešnim. Za godinu dana rođeno je deset, ka­ko ih zovu, valjevskih beba. Među njima čak šestoro blizanaca. Roditelji koji su is­punjenja svoje životne želje potražili kod valjevskih stručnjaka dolazili su iz Ša­pca, Užica, Čačka, Kraljeva, Novog Pa­zara, Priboja i, naravno, iz Valjeva.

Vrlo je važno reći i to da valjevski me­dicinski stručnjaci  rade na pozajmljenoj opremi koja košta 120.000 evra i za ko­ju se još uvek prikuplja novac. Tim Ce­ntra za vantelesnu oplodnju, zajedno sa lju­dima okupljenim u kampanji „Da se no­vi život rađa“ već godinu dana prikuplja no­vac kako bi otplatili dragocenu opremu, bez koje neće biti  Centra za vantelesnu  oplodnju.

Da kojim slučajem kandidat za Valjevca li­čnost godine može biti tim, rado bih sk­upa predložila sve te divne, pored zn­anja i umenja, ljude pune elana i entuzijazma. S obzirom na to da je priznanje namenjeno pojedincu, predlažem dr Branka Bu­dimirovića koji je vođa tog, na ponos Va­ljeva, posebnog tima!

Darija Ranković

 

3.

Kada se pojavila vest o nastupu pozo­ri­šne družine pri OŠ «Sestre Ilić», ra­zuverila me je u podužem skeptičnom uv­e­renju da su nam škole potpuno zabo­ra­vi­le šta valja deci ponuditi i kako sa de­c­om treba raditi van nastave. Da li se se­ćamo takmičenja osnovno školskih horova, dramskih grupa... Odavno su zamrli i  os­novnoškolski horovi, dramaske grupe, li­kovne družine, ponešto se sa sportom i radi a i to je na granici incidenta. To da  u pomenutoj školi postoji pozorišna dr­užina veliko je čudo za koje su zaslužni direktni akteri. A uverena sam da je naj­zalužniji, GORAD BOJIČIĆ, njen direktor.

Mnogi ga pamte kao uzornog direktora Gi­mnazije, a sad je upsešan prvi čovek te­š­njarske osmoljetke. Vazda se u toj školi ne­što dešava, od izložbi, programa sa Ro­mima, đačkim standradnim i nestanda­rdnim vannastavnim aktvnostima. Neguju se veze i kontakti sa drugim sredinama i šk­olama, u zemlji i van zemlje, otvaraju vr­ata akcijama za popularizaciju nauke, ak­tivno ukljjučuje u regionalne projekte... Malo li je? Goran nije čovek estardnog pr­omovisanja ni škole ni njenih uspeha, pa ni svog poziva. Krase ga otvrena i prisna komunikativnost, spremnost da pripomogne, učestvuje. On nema podvig ili delo godine jer sve što radi deo je kontinuiranog predanog rada. Takvi nam u školama nedostaju.

Ljiljana Ljiljak

4.

Da i ove godine kažem da nažalost ne postoji ime koje mi u bilo kojoj oblasti života pada na pamet kao ono koje zaslužuje titulu, šta je novo? Da i ove godine kažem da bi možda bilo dobro da se Va­lje­vac ličnost godine i ne izabere, kao sv­oj­ev­rsna poruka, šta je novo? Da i ove go­di­ne mirne duše titulu mogu da ponesu neki od onih koji su je već poneli, kad bi propo­zicije dopuštale, šta je novo? Oni koj­i vrede, vrede!

Ali, ipak: čini mi se  da u privredi (!) može ipak da se pronađe kandidat. Ne­ka to bude ŽIVORAD CVETKOVIĆ, vl­as­nik preduzeća "Elbi". To je onaj čovek koji je još pre toliko godina započeo  sa id­ejom o korišćenju obnovljivih izvora en­ergije, što se nažalost izgleda još uvek ovde slabo prima, a ove godine otvorio novu fabriku sa najmodernijom tehnologijom koja se zove liofolizacija. To što je ona u Srbiji opšteprihvaćena, po­ne­kad izgleda čak i poželjnom, najkomplikovanijim mogućem putu kroz administrativne i birokratske propise  (što banka, što katastar), malo zatrajalo,  ne bi trebalo da bude razlog da se ovom privredniku ne prizna da je nešto pomerio. Da  mu borba sa "vetrenjačama" nije  razlog da odustane... Pravi Valjevac!

Radmila Novaković

 

5.

Za to zvanje predlažem novinarku DA­RI­J­U RANKOVIĆ, doskorašnju urednicu Radio Patka. Činim to zbog njenog ne­pr­istajanja da učestvuje u političkom i sv­ekolikom galimatijasu valjevskom do kojeg su doveli umišljeni mali ljuidi na (za njih pogotovo) previsokim društvenim i inim finkcijama. Serijom istraživačkih tekstova, Darija je pokazala svu pogubnost osinog “vršenja” vlasti, uprla prstom u pojedince koji su se svaljali u Valjevo i umislili da im je ovo miraz ili đedovina.

Predlažem i pesnika LJUBU PJEVČE­VI­­ĆA, člana Upravnog odbora Matične bi­blioteke “Ljubomir P. Nenadović”, ko­ji se časno borio u dvostrukom postupku izbora direktora te kulturne institucije od nacionalnog značaja. Ni Ljuba ni­je pristao da bude puki poslušnik bolesno ambicioznih i da sprovodi nečije um­obolne ideje bez obzira na pogubnost koje no­se.

U učmalom Valjevu, u kojem se tako re­t­ko čuje tako potrebno “ne pristajem”, Da­ri­ja i Ljuba su primer da, možda, još ima nade.

Branko Vićentijević

6.

Vrlo kratko, Valjevac ličnost godine za mene je dr BRANKO BUDIMIROVIĆ, ru­kovodilac valjevskog Centra za vante­le­snu oplodnju. A zašto? Ako bilo kome tr­eba odgovor na pitanje zašto. Zato što je na čelu tima, koji je u zdravstvenoj usta­n­o­vi sekundarnog nivoa, u unutrašnjosti Sr­bije, uspeo da u prvoj godini rada, kada se tek staje na noge, pomogne da na svet do­đe deset divnih beba. Dr Budimirović je zaslužan što se cele godine govori o va­lje­vskom centru za vantelesnu oplodnju i o valjevskim prvim bebama. U 2013. godini u Valjevu je rođena septembarska klasa va­ljevskih beba začetih u Valjevu januara me­seca, kada je VTO počeo da radi. Nadam se da će se naredne godine svakog meseca ra­đati bebe začete u našoj bolnici i da će­mo se svi zajedno radovati tim malim ve­likim bićima, koja su došla na svet za­hvaljujući upravo dr Budimiroviću i njegovom timu, i na sreću njihovim mamama i tatama kojima je valjevski VTO ispunio san.

Slavica Sabo Tripkovic

7.

U godini kada su, kako se meni čini, ne­ki valjevski novinari zarad svojih in­teresa  "pali na kolena" pred lokalnim "mo­ćnicima", ima i retkih, časnih i po­štenih poslenika sedme sile koji se ni­po­što nisu hteli odreći kodeksa profesije. U toj grupi novinara po svemu pred­nja­či DARIJA RANKOVIĆ koja je odlazeći iz medijske kuće u kojoj je postavila njene temelje, sačuvala svoj ponos i obraz pr­ofesije. Ona je tako zaštitila i svoje zd­ravlje pred pritiscima ne malog broja onih kojima njeni istraživački tekstovi ili sama pojava, nisu bili po volji. Hr­abra Darija nije se dala prevariti već je up­orno brinula o svom gradu i sugrađanima. Račun objektivnog istraživačkog no­vi­narstva platila je, nadam se privremenim, odlaskom iz profesije. Nada je i zb­og pravde, koja je, hvala Bogu, na njenoj st­ra­ni.

Radovan Lazarević, RTS

Komentari

Kratko i jasno dr BRANKO BUDIMIROVIC,ne licnost godine,vec decenije.Mnogima je pomogao da se ostvare u svom najvecem snu,da postanu roditelji,ne samo on vec ceo tim tih divnih ljudi sa sedmog sprata valjevske Opste bolnice i Centra za VTO.Da nije bilo njih ja danas nebih imala svog malog decaka Luku i nebi osmeh bio na mom licu.Samo oni koji su prosli kroz dugogodisnje lecenje znaju kako je boriti se za nesto najvrednije na svetu!!!Zato sada ja i moja porodica aktivno ucestvujemo u kampanji za otplatu opreme koja je njima neophodna za rad.Da se novi zivot radja nas je slogan,a i cele Srbije.

Zorica Bojcic | 5.01.2014 u 22:38

Upišite svoj komentar