| Jul 2014
Valjevci u bežanijiUz stogodišnjicu Velikog rata
Žana Vojinović
Krajem 1915. godine ostaci srpske kraljevske vojske, praćeni narodom, u tri kolone povlačili su se u gudure Albanije i Crne Gore. Bio je to epilog 50-todnevnog otpora nadmoćnom neprijatelju. Polumrtvi, gladni, bosi, promrzli i bolesni, razmeštali su se duž albanske obale - od Skadra, Lješa i Medove, do Drača i Valone. Za sobom su ostavili 50.000 humki i gotovo 127.000 teških ranjenika i bolesnika.
Zahvaljujući saveznicima evakuisano je oko 158.000 vojnika i oficira: oko 145.000 na Krf, oko 10.500 u Tunis (Bizerta) i blizu 2.000 u Francusku.
Malarija i druge zarazne bolesti na Krfu su kosili naročito Drinsku i Dunavsku diviziju, jer su bile smeštene na podvodnom tlu. Malarična epidemija uzela je ogromne razmere, a od jula 1916. obolela su 9.474 ratnika - 261 je umro. Srpske snage su ogromne gubitke podnele i u bitkama na Solunskom frontu, u kojima je samo Drinska divizija izgubila 3.804 vojnika i oficira. Ofanziva na bugarske snage počela je 30. avgusta, a 17. septembra svetom je odjeknula vest da je Kajmakčalan osvojen. Odlučujući ulogu u toj pobedi imao je Dobrovoljački odred Vojina Popovića - vojvode Vuka - koji je nakon njegove smrti (15. septembra) prestao da postoji.
Od aprila 1916. godine na Krfu su izlazile Srpske novine i koliko-toliko ublažavale strah i paniku naroda, rasutog u nekoliko država. Iz tih novinskih izveštaja, rečitih izbegličkih potraga i raznih zapisa, kao svojevrsnu ratnu i porodičnu hroniku, izdvajamo Valjevce.
* * *
Tihomir Akšamović, biv. učitelj u Belanovici, podnarednik 4. puka prvog poziva umro je 16. o. m. i sahranjen na Lazaretu. Ovo je četvrti sin, koga je izgubio u ovim ratovima Lazar Akšamović, učitelj i obveznik trećeg poziva.
(Srpske novine, br. 6, 21. april 1916)
Vojislav, sin Ranisava Jakovljevića iz Popučaka, srez i okrug valjevski, izbeglica, rođen 10. marta 1900. godine, otišao je iz Krfa brodom za Francusku 31. januara 1916. godine. Moli se svaki onaj ko bi što čuo o njemu da to dostavi: Svetomiru M. Jakovljeviću, pešadijskom kapetanu, Drinska divizija.
(Srpske novine, br. 7, 23. april 1916)
Za Aleksandra Miloševića iz Valjeva, trgovca, pita Vukosava A. Milošević iz Valjeva. Želi da joj se piše.
(Srpske novine, br. 12, 5. maj 1916)
Za Vladimira Đorđevića iz Valjeva, pisara rezervne bolnice, pita int. Komitet Crvenog krsta - Ženeva.
(Srpske novine, br. 14, 10. maj 1916)
Branka Stankovića, narednika muzikanta iz Valjeva, rođenog 1885. godine, pita Andra Stanković, komesar pirotske železničke policije. Pita ga kako je on i zna li šta za Radoslava i Vitu. Ja sam u Ženevi, hotel Terminus. Mica i Ljubica javljaju se iz Pirota da su žive i zdrave.
(Srpske novine, br. 15, 12. maj 1916)
Srećko Nikolić, pisar Načelstva okruga valjevskog, iz Valjeva, star 26 godina, umro u Bastiji 3. marta, a saranjen 4. marta 1916. godine; Mileva Birčanin iz Valjeva, ul. Knez Miloševa br. 40, izveštava sina Iliju da je ona sa Tanom zdravo i mole njega da im se odmah javi.
(Srpske novine, br. 16, 14. maj 1916)
Milan Dimitrijević, major, komandant bataljona, neka se javi ženi Caki, Valjevo, koja je sa detetom zdrava. Pita za braću Zdravka i Žarka.
(Srpske novine, br. 16, 14. maj 1916)
ovanka dr Joce Milosavljevića iz Valjeva, pita za muža dr Jocu, lekara, i oca Mihaila Jankovića, pukovnika.
(Srpske novine, br. 19, 21. maj 1916)
Ljubica Pantićka i Ružica Kovač izveštavaju Arsu Pantića iz Negotina i Antu Kovača, inženjera iz Valjeva, i mole da im se jave i izveste ih o Radoju i Miti.
(Srpske novine, br. 20, 24. maj 1916)
Momčila Fešića, vojnika, traži Draga Marković iz Valjeva, i moli da joj se javi bilo na njenu adresu ili preko Crvenog krsta.
(Srpske novine, br. 40, 9. jul 1916)
Stana Ž. Andrića, iz Valjeva, izveštava svoju braću da su kod kuće svi zdravo i moli da joj se jave.
(Srpske novine, br. 41, 12. jul 1916)
Mirka Vasiljevića, narednika, traži Lazar Nikolić, ekonom, Valjevo.
(Srpske novine, br. 42, 14. juli 1916)
Moli se svaki, ko ma šta zna o Miliji R. Petroviću, učitelju iz Dračića kod Valjeva, koji je 10. februara upućen u bolnicu na ostrvo Vido i od tada se nije javio - da izvesti Svet. Gojkovića, blagajnika u Komandi Stana Ministra Vojnog.
(Srpske novine, br. 42, 14. juli 1916)
Dragan Đurić iz Mionice da se javi svojima preko Ljube Novičića, trgovca iz Mionice.
(Srpske novine, br. 44, 19. juli 1916)
Majka Miroslava Nedeljkovića, udova, ostala je u Beogradu, u Zorinoj ulici br. 30, i do sada se nije javila, tako isto i g-đa Mica Đoke Šibalića, trgovca iz Valjeva, ostala je u Čačku sa decom - da li su se obe vratile u Valjevo i gde se sada nalaze, moli za izveštaj preko Srpskih novina - p. pukovnik Dušan Nedeljković, koji je zdrav i na svom položaju.
(Srpske novine, br. 45, 21. juli 1916)
Mila Josipović, učiteljica iz Valjeva, pita gde se nalazi Dom sv. Jelene koji je bio u manastiru Sv. Roman. Da li su s decom živi i zdravi njeni bratanci Mirko i Milenko Josipovići.
(Srpske novine, br. 54, 11. avgust 1916)
Marija Cvetković iz Valjeva, moli za izveštaj o Đorđu Cvetkoviću, profesoru.
(Srpske novine, br. 55, 13. avgust 1916)
Milovan Nešković, Valjevo, javlja Živoradu Neškoviću, učitelju, da su zdravo i da su primili novac.
(Srpske novine, br. 58, 20. avgust 1916)
G. Janko Vodenlić, susdski pisar iz Valjeva, neka se javi preko redakcije ovog lista Vladimiru Stanimiroviću.
(Srpske novine, br. 66, 8. septembar 1916)
Prošlog meseca preminuo je u Valjevu stari ugledni šabački trgovac Stepan Vasić, otac g. Bogdana Vasića, učitelja. Počivši Stevan bio je poslednji od živih svojih vršnjaka, onih starinskih čestitih trgovaca koji su znali za rad i poštenje, i čuvali svoj obraz i ugled pre svega drugog. Preživeo je nekolike smrti rođene dece, preživeo u starim danima sve nedaće izbegličkog života i umro odvojen od svojih sinova i svoga doma. Bog mu oprosti umornu i dobru dušu!
Milan Dimitrijević, major, komandant bataljona, neka se javi ženi Caki, Valjevo, koja je sa detetom zdrava. Pita za braću Zdravka i Žarka.
(Srpske novine, br. 90, 3. novembar 1916)
Sa bolom u duši javljamo svojim srodnicima i prijateljima da ćemo u subotu 17. decembra ove godine u Grčkoj crkvi u Ana-Lipsu na Krfu, davati godišnji pomen svome milom i dragom sinu - sinovcu RADOVANU - RACI, učeniku Valjevske gimnazije, koji mlad i nežan u bežaniji preko crnogorskih krševa nazebe i razbole se i posle kratkog bolovanja ispusti prerano svoju mladalačku dušu 23. decembra 1915. godine u Podgorici. Neka mu je laka zemlja i Višnji Gospod podari rajsko naselje.
Ošalošćeni: otac Živko S. Stojković, konjički narednik; stric Milutin S. Stojković, kaplar 5. puka; stric Draga S. Stojković, kapetan druge klese, i ostali.
(Srpske novine, br. 107, 13. decembar 1916)