| Jul 2014

Valjevci u bežanijiUz stogodišnjicu Velikog rata

Žana Vojinović

Krajem 1915. godine ostaci srpske kr­alj­evske vojske, praćeni narodom, u tri kolone povlačili su se u gudure Al­banije i Crne Gore. Bio je to epilog 50-to­dnevnog otpora nadmoćnom ne­pr­ija­te­lju. Polumrtvi, gladni, bosi, promrzli i bolesni, razmeštali su se duž albanske ob­ale - od Skadra, Lješa i Medove, do Dr­ača i Valone. Za sobom su ostavili 50.000 hu­mki i gotovo 127.000 teških ranjenika i bolesnika.

Zahvaljujući saveznicima evakuisano je oko 158.000 vojnika i oficira: oko 145.000 na Krf, oko 10.500 u Tunis (Bi­zer­ta) i blizu 2.000 u Francusku.

Malarija i druge zarazne bolesti na Kr­fu su kosili naročito Drinsku i Du­na­vsk­u diviziju, jer su bile smeštene na po­dv­odnom tlu. Malarična epidemija uzela je ogromne razmere, a od jula 1916. obolela su 9.474 ratnika - 261 je umro. Srpske sn­age su ogromne gubitke podnele i u bi­tk­ama na Solunskom frontu, u kojima je samo Dr­inska divizija izgubila 3.804 vojnika i of­icira. Ofanziva na bugarske snage po­čela je 30. avgusta, a 17. septembra svetom je odjeknula vest da je Kajmakčalan osvojen. Odlučujući ulogu u toj pobedi imao je Dobrovoljački odred Vojina Popovića - vojvode Vuka - koji je nakon njegove smrti (15. septembra) prestao da postoji.

Od aprila 1916. godine na Krfu su iz­lazile Srpske novine i koliko-toliko ub­lažavale strah i paniku naroda, rasutog u nekoliko država. Iz tih novinskih iz­ve­štaja, rečitih izbegličkih potraga i ra­znih zapisa, kao svojevrsnu ratnu i porodičnu hroniku, izdvajamo Valjevce.

 

* * *

Tihomir Akšamović, biv. učitelj u Be­la­novici, podnarednik 4. puka prvog po­zi­va umro je 16. o. m. i sahranjen na La­za­retu. Ovo je četvrti sin, koga je izgubio u ovim ratovima Lazar Akšamović, učitelj i obveznik trećeg poziva.

(Srpske novine, br. 6, 21. april 1916)

Vojislav, sin Ranisava Jakovljevića iz Po­pučaka, srez i okrug valjevski, iz­be­gl­i­ca, rođen 10. marta 1900. godine, otišao je iz Krfa brodom za Francusku 31. januara 1916. godine. Moli se svaki onaj ko bi što čuo o njemu da to dostavi: Svetomiru M. Ja­kovljeviću, pešadijskom kapetanu, Dr­in­ska divizija.

(Srpske novine, br. 7, 23. april 1916) 

Za Aleksandra Miloševića iz Valjeva, trgovca, pita Vukosava A. Milošević iz Valjeva. Želi da joj se piše.

(Srpske novine, br. 12, 5. maj 1916) 

Za Vladimira Đorđevića iz Valjeva, pi­sara rezervne bolnice, pita int. Ko­m­it­et Crvenog krsta - Ženeva.

(Srpske novine, br. 14, 10. maj 1916) 

Branka Stankovića, narednika mu­zi­ka­­nta iz Valjeva, rođenog 1885. godine, pi­ta Andra Stanković, komesar pirotske že­lezničke policije. Pita ga kako je on i zna li šta za Radoslava i Vitu. Ja sam u Že­nevi, hotel Terminus. Mica i Ljubica ja­vljaju se iz Pirota da su žive i zdrave.  

(Srpske novine, br. 15, 12. maj 1916) 

Srećko Nikolić, pisar Načelstva ok­ru­ga valjevskog, iz Valjeva, star 26 godina, umro u Bastiji 3. marta, a saranjen 4. marta 1916. godine; Mileva Birčanin iz Valjeva, ul. Knez Miloševa br. 40, izveštava sina Il­iju da je ona sa Tanom zdravo i mole nje­ga da im se odmah javi.

(Srpske novine, br. 16, 14. maj 1916)

Milan Dimitrijević, major, ko­ma­nd­ant bataljona, neka se javi ženi Caki, Va­lje­vo, koja je sa detetom zdrava. Pita za braću Zdravka i Žarka.

(Srpske novine, br. 16, 14. maj 1916) 

ovanka dr Joce Milosavljevića iz Va­lje­va, pita za muža dr Jocu, lekara, i oca Mi­haila Jankovića, pukovnika.

(Srpske novine, br. 19, 21. maj 1916)

Ljubica Pantićka i Ružica Kovač iz­v­eštavaju Arsu Pantića iz Negotina i An­tu Kovača, inženjera iz Valjeva, i mo­le da im se jave i izveste ih o Radoju i Mi­ti.

(Srpske novine, br. 20, 24. maj 1916) 

Momčila Fešića, vojnika, traži Dr­a­ga Marković iz Valjeva, i moli da joj se ja­vi bilo na njenu adresu ili preko Cr­ve­n­og krsta.

(Srpske novine, br. 40, 9. jul 1916) 

Stana Ž. Andrića, iz Valjeva, iz­ve­št­ava svoju braću da su kod kuće svi zdravo i mo­li da joj se jave.

(Srpske novine, br. 41, 12. jul 1916) 

Mirka Vasiljevića, narednika, traži Lazar Nikolić, ekonom, Valjevo.

(Srpske novine, br. 42, 14. juli 1916) 

Moli se svaki, ko ma šta zna o Miliji R. Petroviću, učitelju iz Dračića kod Va­lje­va, koji je 10. februara upućen u bo­ln­icu na ostrvo Vido i od tada se nije javio - da izvesti Svet. Gojkovića, blagajnika u Komandi Stana Ministra Vojnog.

(Srpske novine, br. 42, 14. juli 1916) 

Dragan Đurić iz Mionice da se javi svojima preko Ljube Novičića, trgovca iz Mionice.

(Srpske novine, br. 44, 19. juli 1916) 

Majka Miroslava Nedeljkovića, udova, os­tala je u Beogradu, u Zorinoj ulici br. 30, i do sada se nije javila, tako isto i g-đa Mica Đoke Šibalića, trgovca iz Va­lje­va, ostala je u Čačku sa decom - da li su se obe vratile u Valjevo i gde se sada nalaze, mo­li za izveštaj preko Srpskih novina - p. pukovnik Dušan Nedeljković, koji je zd­r­av i na svom položaju.

(Srpske novine, br. 45, 21. juli 1916)

Mila Josipović, učiteljica iz Valjeva, pita gde se nalazi Dom sv. Jelene koji je bio u manastiru Sv. Roman. Da li su s de­c­om živi i zdravi njeni bratanci Mirko i Milenko Josipovići.

(Srpske novine, br. 54, 11. avgust 1916) 

Marija Cvetković iz Valjeva, moli za izveštaj o Đorđu Cvetkoviću, profesoru.

(Srpske novine, br. 55, 13. avgust 1916) 

Milovan Nešković, Valjevo, javlja Ži­­voradu Neškoviću, učitelju, da su zdr­a­vo i da su primili novac.

(Srpske novine, br. 58, 20. avgust 1916) 

G. Janko Vodenlić, susdski pisar iz Va­lje­va, neka se javi preko redakcije ovog li­sta Vladimiru Stanimiroviću.

(Srpske novine, br. 66, 8. septembar 1916) 

Prošlog meseca preminuo je u Valjevu st­ari ugledni šabački trgovac Stepan Va­sić, otac g. Bogdana Vasića, učitelja. Po­čivši Stevan bio je poslednji od ži­vih svojih vršnjaka, onih starinskih če­st­itih trgovaca koji su znali za rad i po­štenje, i čuvali svoj obraz i ugled pre svega drugog. Preživeo je nekolike smrti ro­đene dece, preživeo u starim danima sve nedaće izbegličkog života i umro od­vojen od svojih sinova i svoga doma. Bog mu oprosti umornu i dobru dušu!

Milan Dimitrijević, major, ko­ma­nd­ant bataljona, neka se javi ženi Caki, Valjevo, koja je sa detetom zdrava. Pita za braću Zdravka i Žarka.

(Srpske novine, br. 90, 3. novembar 1916) 

Sa bolom u duši javljamo svojim sr­od­nicima i prijateljima da ćemo u subotu 17. decembra ove godine u Grčkoj crkvi u Ana-Lipsu na Krfu, davati godišnji pomen svome milom i dragom sinu - si­no­vcu RADOVANU - RACI, učeniku Va­lje­vs­ke gimnazije, koji mlad i nežan u be­ža­ni­ji preko crnogorskih krševa nazebe i ra­zb­ole se i posle kratkog bolovanja is­pu­sti prerano svoju mladalačku dušu 23. de­cembra 1915. godine u Podgorici. Neka mu je laka zemlja i Višnji Gospod podari ra­jsko naselje.

Ošalošćeni: otac Živko S. St­ojko­vić, konjički narednik; stric Milutin S. Stojković, kaplar 5. puka; stric Draga S. Stojković, kapetan druge klese, i os­ta­li.

(Srpske novine, br. 107, 13. decembar 1916)

Upišite svoj komentar