| Jun 2009

Regionalizacija naspram valjevske ravnodušnostiGde će se u predstojećoj decentralizaciji Srbije naći Valjevo i Valjevski kraj

Zdravko Ranković

Predsednik Srbije Boris Tadić je pred Prvi maj, intervjuom u „Novostima”, potrebu skorog regionalnog reorganizovanja naše države odredio kao jedan od najprečih poslova. To je – dodatno ali i još kategoričnije – ponovio pred sam kraj maja, na zasedanju Glavnog odbora svoje Demokratske stranke, insistirajući pri tome da regionalizacija ne predstalja podelu Srbije već jačanje njenog integriteta.
 
U međuvremenu o ovom pitanju su se, pokatkad sa oprečnih stanovišta, izjašnjavali i mnogi drugi. Univerzitetski profesor prava Stevan Lilić, na primer, smatra da su regionalizacija po evropskim standardima i reorganizacija Parlamenta neophodni koraci koje bi Srbija morala brzo da preduzme na svom putu ka Evropskoj uniji. Precizirao je da bi to valjalo učiniti „u narednih šest meseci”. Profesor Lilić još kaže: „Srbija je u ovom momentu hipercentralizovana država. Ni jedna odluka ili trošak ne mogu se izvesti bez odobrenja centra. U takvim uslovima ne samo da je Srbija plodno tle za korupciju, već se i stalno produbljuje neravnomeran razvoj zemlje. Osim toga, u aktuelnoj podeli vlasti, opštine ne mogu da raspolažu imovinom, a prema evropskim standardima to je jedna od pretpostavki ostvarivanja lokalne demokratije”.

Rasim Ljajić je, pak, ponavljajući svoje zalaganje za decentralizaciju Srbije, kazao da taj veoma ozbiljan posao „ne može da se uradi preko noći”, odnosno da „decentralizaciju i regionalizaciju treba ozbiljno osmisliti i odgovorno analizirati sve aspekte”. Ističući da je ekonomski razvoj nemoguć bez decentralizacije, Ljajić kaže: „Da bi pojedini gradovi i sredine privukli investitore moraju da imaju izvorne nadležnosti u oblasti ekonomije, a ne da za sve čekaju Beograd. Regionalizam je uostalom opšti trend u Evropi i mi se tome moramo prilagoditi”.

Prenosimo još poneka viđenja:

Veroljub Stevanović, gradonačelnik Kragujevca: „Na Srbiji je samo da se ugleda i da primeni ono što su davno uradile razvijene evropske zemlje poput Italije i Francuske. Ovih dana predstavnica jedne italijanske regije potpisala je sporazum o saradnji sa predstavnicima naše vlade. Znači, regija ima toliki stepen autonomije da potpisuje sporazume sa vladama drugih zemalja. Mnogi decentralizaciju danas predstavljaju kao put ka rasparčavanju zemlje, što nije tačno. Reč je o demagogiji i izgovoru pojedinih političkih stranaka kojima odgovara centralizacija vlasti”.

Saša Paunović, predsednik opštine Paraćin: „Sredstva fondova Evropske unije ne plasiraju se preko centralnih vlada nego preko regiona. I u ovom trenutku Vojvodina i Beograd su tako organizovani da odmah mogu na šalter EU, a šta ćemo mi? Dakle, ako tako nismo organizovani nećemo moći ni da konkurišemo za ta sredstva”.

Vidosav Stevanović, književnik: „Evropska unija će da završi kao savez regija a ne savez država. Još pre 20 godina pisao sam o regionalizaciji kao jedinom izlazu Srbije iz administratzivnih nevolja. Ovo anahrono uređenje države ne može doneti ništa dobro i podržavam svakoga ko se zalaže za pravu evropsku regionalizaciju. Ako se zaista zalaže za to, podržao bih čak i Borisa Tadića, mada o njemu ne mislim ništa dobro”.

Početni korak u procesu regionalizacije predstavljaće svakako Zakon o regionalnom razvoju koji bi uskoro, u narednih nekoliko meseci, trebalo da bude usvojen. Takvim zakonskim predlogom je predviđena podela Srbije na sedam statističkih regiona: Beograd, Vojvodina, Kosovo i Metohija, centralna, istočna, zapadna i južna Srbija. Središte zapadnog dela predložene statističke podele zemlje trebalo bi da bude u Užicu.

Međutim, za uvođenje admistrativnih regiona kao znatno viši stepen decentralizacije, neophodna je promena Ustava. Moguće je da se skora podela na statističke regione ne poklopi sa još uvek dalekom budućom funkcionalnom podelom. Mada statistički regioni nemaju subjektivitet i nemaju ni jedan organ, težnja za izjednačavanjem statističkih i funcionalnih regiona biće i te kako snažna. Prema nekim mišljenjima – ta će da preraste u konačno stanje.

Čudna je otuda ravnodušnost sa kojom se, bar u Valjevu i Valjevskom kraju, ljudi na najodgovornijim političkim dužnostima odnose prema tom samo naizgled nevažnom reorganizovanju Srbije. Veoma je, od presudne je važnosti gde će se u skoroj budućnosti u teritorijalnom i funkcionalnom reformisanju Srbije nalaziti Valjevo i čitav Valjevski kraj.

Zadugo, a možda i nikad više, neće biti nove slične prilike da se propušteno popravi.

Komentari

Regionalizacija naspram valjevske ravnodušnosti | 1.08.2011 u 08:29

Upišite svoj komentar