| Mart 2013

Đoke i Mićovi

Dragan Todorović, novinar nedeljnika "Vreme"

Onaj što se zove Milovan Mića Marković napustio demokrate, ali zadrž’o poslanički mandat, koji dobio od partije. To ne može ni svaki đoka, to može samo đokamića.

Todor 227

CC

Makedonski novinar, i scenarista, At­anas Kirovski, nedavno, za Al Dža­ziru, pis’o kako stoje stvari, gl­ede medija, u Makedoniji. Pa veli, umesto da bude informativno, novinarstvo po­stalo propagandno, u medije se infilt­ri­­rali ljudi koji nemaju veze sa profesi­jom, nivo je pljuvački, uvredljiv i toliko sp­ušten, da u tome niko normalan ne mo­že učestvovati. I još kaže da je novina­rs­tvo depersonalizovano, da je ranjivo na ut­icaj vlasti, te da je to stvorilo cenzuru i autocenzuru, pa veli da nema nikakvih iz­gleda da se stvari poprave.

A pisac, i novinski kolumnista, Mi­lje­nko Jergović, veli da se ovde, će re­ći tamo u Hrvatskoj, već godinama poku­šavaju stvoriti novine za nepismene, novine u kojima neće biti puno sl­o­va, naročito malih slova... A na istu te­mu, Basara ovdašnji, turimo i njega, kaže da su tabloidi glasila razularene srpske ma­lograđanštine, zluradosti i pokvare­nja­­štva, zaogrunitih plaštom patriotizma i borbe građana da budu informisani...

Glede, i u prilog teme dokle su mediji – štampani, jer oni su, jelte, pismeniji – došli, da dodam da su krajem 80-tih, i početkom 90- tih, kad je za medije bi­lo čupavo i najčupavije, „Borba“ i nje­ni novinari bili etalon profesionalizma, što se kaže Zaštitni znak profesije. U prilog tome govori da je ta „Borba“ bi­la rasadnik iz koga su mnoge redakcije uz­im­ale novinare, „Danas“, koji je nastavio da bude neka Naša borba, pa „Blic“, „Vr­e­me“, „NIN“  niko da se zastidi ni jedne re­dakcije, ni novinara u njoj...

Ovo vreme, da se ne kaže Njihova de­mo­kratija, jer to nije Naša demo­kr­a­tija, je dovelo do toga da taj „K­u­rir“, kao nekad „Borba“, ko razume shva­ti­­će, bude bašta i rasadnik novinarstva, ne samo imena kad su u pitanju, pre o ulozi i položaju medija kada se radi. „Kurir“ je pr­vi qrac tog novinarstva, iz koga su iz­aš­li i taj Pres, i taj Informer, što ga vi­ču Službeni glasnik, za koga Prima mi­nistar izvoleo reći da nema potrebe da ga čita, zna da dobro pišu i informišu, je­rbo lično poznaje ljude koji u njemu rade.

Poseban izdanak ’vake scene, i svega to­ga, su „Naše novine“, za koje javljaju da su Glas istine koji će in­fo­rmisati na drugačiji i originalniji na­čin. U glavi tih novina piše, paz’ sad, Glas slobodne Srbije, kao i da su vlasnici lista njegovi novinari i urednici. U si­tnom impresu stoji da je Savetnik glavnog urednika Đoko Kesić. Historija novi­na­­rstva kaže da je Đoko radio u „Borbi“, ali da je bio i jedan od osnivača „Kurira“, da­kle čovek iz dve bašte, iz dva rasadnika, niče gde god ga posadiš. Dobro je da je đo­ka, malo slovo, jerbo mu to dođe kao ta st­ilska figura, paradigma takorekuć, sa­ve­tnik Glasa slobodne Srbije. Sve je otišlo u đoku, što ne bi i novinarstvo. Uo­st­alom, valjda su ljudi koji razmišljaju, i im­aju pare, pravilno postavili dijagnozu da se đoka samo đokom izbija, pa je i pr­of­e­sija otišla u tom pravcu, tamo gde gazda ka­že. A zna se i da narod, kako teorija i pr­a­ksa vele, nije sapun da se potroši, mo’š ga karaš od sabajle do sabajle, tako da sve štima, pogotovu što ni razni đoka ni­je od sapuna.

Uostalom i evo, Naše novine javljaju, a ’de bi se to bez tu pamet znalo, da je Vučić organizov’o da Ceca peva Še­iku, da je Mišković dao Tomi, a Cane Sub­ot­ić Vučiću, puno tih miliona. Eto, i E-no­vine se, na svoj originalan način, po­đo­kile, Vučić je novi Đinđić, a Canu Su­bo­tiću se čestita oslobađajuća presuda u It­aliji, sa potpisom da se nadaju da su i oni tome bar malo doprineli... jerbo je pe­rađoka i pre prvog poljupca znao da je Žabac princ.

Gde god se okreneš Naša đoka, iako sv­i­ma izgleda drugačije, Vlada veli i ja­vlja da nikad jedinstvenija. Ako za­ka­žu đoka mediji, tu je Vladina kancela­ri­ja za medije. Tokom posete Dačića Mo­li­t­venom doručku saopšteno da je po do­lasku Obame među zvanice ovaj posebno po­zdravio članove Senata, kao i predsed­ni­­ka Vlade Srbije, što je propraćeno du­gim aplauzom. Kancelarija saopštila i da je Hilari Klinton, povodom okončanja ma­ndata, pisala Dačiću, izrazila zadovo­ljs­tvo zbog zajedničkog rada na jačanju pr­os­periteta SAD i Srbije, poželela mu ve­liki uspeh i sreću u svim budućim strem­lje­njima... Samo nam ostaje da aplaudiramo. Ne bi bilo loše, a čerez svega, da se Na­šem đoki podigne i spomenik, na kome bi pisalo, Nije đoka od sapuna!

Spomenika bi trebalo još i vazdan, pošto i razni’ đoka u izobilju. Eto i npr ovaj što ga pišu ka Pr­ed­se­dn­ik Srbije podelio odlikovanja svim zem­lja­ma nastalim iz SSSR, od Putina do Luk­ašenka. Srbija se, po ti njegovi, ubi da stigne na Zapad, a on odlikuje Istok.

Tek su ove partije spomenički đoka, javljaju da je Demokratsku stranku, od gubitka izbora, napustilo 6000 člano­va. U više gradova odbornici DS pr­elaze u naprednjake, i tako ovima om­og­uć­avaju da dođu na vlast, a sve zbog zato, ve­le, što DS nema politički program, i tu ideju i viziju. A naprednjaci sve to imaju. Pl­us imaju da prebezi nastave da partici­pi­­raju u nekoj vlasti. Pa ti vidi koji je sve karakter u te partije.

Kao izrazito karakteran đoka se po­kaz­ao i onaj Milovan Mića Ma­rko­v­i­ć, u šest mandata predsednik Va­lje­v­s­kih demokrata, koji je jako napustio DS i prišao poslaničkom klubu Dušana Ša­b­ac Petrovića, koji se zove Zajedno za Sr­bi­ju. Mićov Marković, koji je zahvalju­ju­ći partiji postao poslanik, i šta još ne, mislim šta još ne u te pare i ostalo, nije vr­atio mandat. Jok, on vlasnik mandata, ta­kva demokratija na delu. To ni svaki đo­ka ne može, to može samo đokamića.

Upišite svoj komentar