NAZAD NA PRVU STRANU

Kuća Gođevac u Valjevu

Kuća Gođevca, Fotografija po završenim radovima na uličnoj fasadi
Kuća Gođevca, Fotografija po završenim radovima na uličnoj fasadi(foto: Milan Marković, fotograf Zavoda)

(ili: Kako je po svim konzervatorkim principima saniran i sačuvan objekat gradske arhitekture koji nije pod zaštitom Zakona o kulturnim dobrima)

Gođevci, jedna od najčuvenijih porodica valjevskog i užičkog kraja, doselila se početkom 19. veka iz Osata u Bosni, kraja nadaleko čuvenog po svojim veštim graditeljima. Poznato je da su ovi vešti majstori izgradili brojne crkve, kuće za stanovanje ili javne zgrade, širom Srbije. Članove velike porodice Gođevac u Srbiju je preveo Đuro Gođeva, rodom iz Gođevića u Bosni. U tome su mu pomagala i njegova braća, koja većinu porodica preseljavaju u valjevski kraj, dok je Đuro „svoje“ naselio u selo Tubići u užičkom okrugu. (Lj.Pavlović,
O Valjevu i Šapcu).Događaji vezani za Drugi srpski ustanak naterali su Đuru Gođevca da se preseli iz Tubića u selo Zarube, blizu Valjeva, i da se pridruži ostalim članovima ove brojne porodice. 

Ranko Gođevac

Ranko Gođevac

Kada su se na ovim prostorima stvorili povoljni uslovi, Đura, kao vrlo preduzimljiv čovek, svoj posao širi po celoj Srbiji. Zidarskim zanatom bavili su se, neko vreme, skoro svi muški članovi ove porodice. Za njih je karakteristično i to da su se ovim zanatom bavili samo oni članovi porodice koji su rođeni u Bosni i koji su se doselili u Srbiju kao već formirani majstori. Međutim, vrlo brzo članovi ove familije odriču se zidarskog zanata i biraju neka druga zanimanja (Lj. Pavlović, isto).

Đura Gođevac imao je tri sina. Srednjeg sina, Ranka, otac odlučuje da nastani u Valjevu i da mu omogući da se bavi trgovinom. Ranko se doseljava 1834. godine, na plac koji je otac Đura kupio 1832. godine. To je ono zemljište gde se danas nalazi zgrada direkcije bivše fabrike Milan Kitanović. Najpre je, u ovoj zgradi, bio smešten hotel Gođevac, da bi se, posle Drugog svetskog rata, u zgradu uselila Škola učenika u privredi. Pored placa, otac sinu poklanja i 70 dukata da bi započeo posao. Nekoliko godina posle, tačnije 1841. godine, Ranko se ženi i kupuje imanje u sadašnjoj Ulici Kneza Mihaila, na mestu gde se danas nalazi „kuća Gođevac“. Na ovom mestu, najpre, zida manju prizemnu kuću i magazu.

Pročitajte još:

Portreti Gođevaca (Revija Kolubara, jun 2007.)

Trgovina je napredovala, kao i Rankova porodica, koja je brojala šest sinova i tri kćeri. Svi sinovi, osim Jovana, odlaze u Beograd gde vrlo uspešno nastavljaju da se bave trgovinom i industrijom. Koliko su bili uspešni u svom poslu govori, između ostalog, i činjenica da su Gođevci 1888. godine osnovali prvu livnicu u Srbiji.

Ranko umire 1908. godine, njegov sin Jovan 1906. godine, a Jovanov sin, Miloš, tri godine pre oca, 1903. godine. Posle Rankove smrti, lokali sa razrađenom trgovinom u Valjevu ostaju prazni. Posao preuzima, dolaskom iz Zaruba, Milan Gođevac, unuk Ivanov, jednog od Đurinih sinova.

Milan širi trgovinu tako što se bavi prodajom raznovrsne robe. Posao je išao tako dobro da je 1890. godine dozidao, na prvobitnu kuću, deo sprata (levo krilo). Milana u poslu nasleđuje sin Milorad, 1930. godine. Milorad je imao sina Milovana, a ovaj sina Mila, koji je do ovih godina bio vlasnik kuće.

Sadašnji oblik kuća dobija dogradnjom 1930. godine, po projektu diplomiranog inženjera, Milorada V. Babića. Ovaj projekat je sačuvan i, ljubaznošću gospodina Mila Gođevca, ustupljen Zavodu. Inženjer Babić je vrlo vešto uklopio dozidano desno krilo zgrade u jedinstvenu celinu sa postojećim delom. Stilski je objedinio celu uličnu fasadu, a u spratnom delu postavio je centralni doksat iznad koga je realizovana atika. Doksat, sa svojim krovom, utapa se u atiku, tako da sa njim čini jednu nerazdvojivu arhitektonsku celinu. Atika je polukružnog oblika sa dve spirale i dva stupca na krajevima koji je uokviruju. Posebna pažnja stavljena je na oblik krova doksata koji je projektovan kao polukalota, sa vrhom u obliku laterne. Pokrivač je limeni u obliku riblje krljušti. Ova celina, kao najvažniji arhitektonski detalj ulične fasade, postavljen je centralno, tako da svojim položajem deli fasadu na dva jednaka dela. Doksat je trostran sa tri velika prozorska otvora koja u donjim delovima ukrašavaju balusteri. Plitka dekorativna plastika, inspirisana secesijom, raspoređena je u vrhu ulične fasade, na atici, kao i oko prozorskih otvora. Horizontalni venci, jedan središnji i dva krovna, kao i plitke horizontalne kanelure, još više ističu horizontalnu raščanjenost ove fasade. Krov je viševodan sa biber crepom kao pokrivačem.

Sudeći po originalnoj dokumentaciji iz 1930. godine, zgrada je realizovana po zadatom projektu.

Kuća Gođevca je jedno vreme imala tretman evidentiranog NKD (nepokretnog kulturnog dobra). Kao takava, ona je ušla u Plan Generalne regulacije Centar grada sa uslovima koje važe za evidentirane objekte. Kako je vremensko ograničenje za evidentirane objekte tri godine, posle isteka tog roka, 2011. godine, Zavodu su se, u dva navrata, obraćali budući pontecijalni investirori sa zahtevom da im se dostavi potvrda da objekat nije pod zaštitom. Naime, po Planu, ovaj objekat je namenjen za rušenje i na njegovom mestu je dozvoljena izgradnja višespratnice. Na sreću, oba investitora su odustala od svojih ideja (razlog ne znamo), pa, 2013. godine, zdanje kupuje Živorad Bajić koji ima ideju da, u postojećem gabaritu, zgradu sanira i vrati joj prvobitni sjaj, a unutrašnji prostor prilagodi savremenim potrebama stanovanja. Na taj način zgrada je spašena od rušenja i daljeg propadanja.
Gospodin Bajić kupuje deo kuće (spratni deo) sa dvorištem od dotadašnjeg vlasnika Mila Gođevca, dok je prizemni poslovni prostor od ranije u vlasništvu Metalca iz Gornjeg Milanovca. Treblo bi napomenuti da je gospodin Bajić pokušao da dođe do vlasnišva i prizemnog dela, međutim, do dogovora sa sadašnjim vlasnikom nije došlo.

Dakle, namera novog vlasnika je da se spratni deo zgrade i njen dvorišni prostor sanira i renovira, a unutrašnji prostor adaptira i prilagodi savremenim potrebama stanovanja. U toj nameri, angažuje firmu Izoterm, koja izvodi radove oko šest meseci. U tom vremenskom periodu, svi dvorišni objekti (čardak od 400m2 i pomoćne zgrade) su renovirani, sanirani i prilagođeni novoj pomoćnoj stambenom nameni. Glavna ulična zgrada je sanirana spolja, a unutrašnjost pretvorena u savremen stambeni prostor. Za nov unutrašnji izgled, raspored i namenu vlasnik je konsultovao arhitektu Slavicu Šakman. Unutrašnji prostor je adaptiran i osavremenjen novim materijalima, tako da je izgubio svoj prvobitan izgled i raspored prostorija. Međutim, ono što je najvažnije, je to da je novi vlasnik spoljašnji izgled zdanja zadržao do detalja, što se, u praksi, veoma retko viđa na starim zgradama koje nisu pod zaštitom države. Majstori Crnotravci su do detalja ispoštovali autentičan izgled ulične fasade i radovi su izvedeni na takav način da predstavljaju primer dobrog majstorstva. Predstoji završno bojenje ulične fasade. Izazov na vlasniku je veliki, jer je prizemni deo kuće već ranije degradiran nanošenjem termoizolacije sa savremenim bojenim nanosom u tzv. grebanoj fasadi, što, zajedno sa izborom boje, prizemni deo odvaja od svoje autentičnosti. Nadamo se da se vlasnik spratnog dela neće ugledati na postojeće stanje prizemlja, i da će spratnu fasadu tretirati kao glatku, ravno malterisanu površinu koju će bojiti paropropusnim bojama.

Kuća Gođevac predstavlja jednu od najreprezentativnijih sačuvanih stambenih objekata u gradu sazidanu u periodu između dva rata. Velika je sreća da je kuća kupljena od strane gospodina Bajića koji je imao viziju kako je sačuvati u njenom izvornom izgledu i na taj način produžiti njeno trajanje.

Napomena autora: Ovaj skromni tekst posvećujem svojim velikim prijateljima pokojnim Zdravku Rankoviću i Ljilji Ljiljak

NAZAD NA VRH