NAZAD NA PRVU STRANU

April u Rimu – April u Beogradu

Rim.

Veliki Gospodin, šarmantni manipulator i večiti mladoženja. Grad koji će vas zavesti, ali će u isto vreme koketirati sa mnogima. Niste ljubomorni, opraštate mu. Stara baraba. Gospodin čovek. Prihvatite flert, namignite mu, razvucite osmeh i pripremite najudobniju obuću koju imate jer ćete narednih par dana puno pešačiti.

Ovo neće biti tekst o Koloseumu, Vatikanu, Španskim stepenicama, Fontani di Trevi, Piazza Navoni, Rimskom Forumu, Oltaru otadžbini ili Vili Borgeze. Ne sasvim. U prvi mah kada dođeš i vidiš sva ova velelepna, grandiozna zdanja poželiš da sve ufotkaš, da nađeš najbolje kadrove, ugao, da tvoje slike izgledaju drugačije, a onda, kada se okreneš vidiš da pored tebe stoji između pedeset i petsto željnih turista koji prave isti kadar, a ti propuštaš suštinu - da uživaš u istom. Tako da ću se usuditi da vas usmerim na neku od istorija umetnisti, Jansena npr. ili na google search, jer ja bolje fotke od ovih koje su već ufotkane – nemam. Preskočiću priču o njima, jer su te priče toliko puta ispričane i provešću vas kroz one manje poznate, a ništa manje čarobne kutke ovog božanstvenog grada, koje sam uspela da otkrijem. A ova zdanja svakako posetite. Zanemarite ogroman broj turista, ignorišite ulične prodavce, karte rezervišite online kako biste izbegli višečasovno čekanje u redovima i divite se jednom od najstarijih gradova.

Prvi dan i svi naredni

CC

Vidikovci

Rim je poznat kao „Grad na sedam brežuljaka“. Sa svakog brda se može videti drugačija panorama grada. Takođe, sve zavisi i u koje doba dana idete na određeni vidikovac. Npr, neki je najlepši u rano jutro, neki u kasnu noć kada mu rasveta da druge tonove, neki dok zalazi sunce... Pa eto, možete sebi dati zadatak da nađete svoj vidikovac, pronaći svoju omiljenu panoramu.

Moj izbor je Aventin.

Taj vidikovac je božanstven. Nalazi se u parku narandži gde je, duboko sam obeđena, snimana scena iz La grande bellezza kada monahinja bere narandže. Pored narandži tu je i tunel od čempresa, pinija, četinara koji u ovom gradu rastu kao ludi i zbog kog ovaj grad, između ostalog, deluje još čarobnije. Na kraju tog tunela, potpuno simetrično, na sredini, vidi se kupola crkve Sv. Petra. Nekoliko desetina metara odatle, na levo, nalaze se velika vrata na kojima se nalazi malena špijunka i kada provirite kroz nju, zastaće vam dah.

CC

Ako se može napraviti ikakva paralela Rima sa Beogradom i Valjevom, i da pri tom puni samopouzdanja izađemo na crtu sa starim Gospodinom sa Tibra, onda su to vidikovci. U Valjevu mi je omiljeni vidikovac u Poparama, a u Beogradu obožavam panoramu sa broda 20/44 sa pogledom na Kališ i pristanište.

CC

Gastro

Kažu (Italijani) da 100% turista dolazi u Rim zbog kulturnih znamenitosti, a 110% zbog hrane.

Ako bi se vodili onom „da ljubav na usta ulazi“ ovo je bila onda ljubav na prvi zalogaj.

Dobili smo par sjajnih preporuka od ljudi koji žive u Rimu pre nego smo krenuli na put, ali je i Ivan dobio sjajnu ideju da idemo putem Entoni Bordejna i posećujemo restorane koje je i on posetio u Rimu. Pre puta, gledali smo ceo serijal iz Rima, hvatali beleške i mamma miaaaaaa... ne da nismo pogrešili, nego... njami!

CC

CC

Piknik

Nađite neku dobru salumeriju, nakupujte više vrsti sireva, pršuta i salama. Ponesite neku salaticu, voće i flašu dobrog vina. Ponesite ćebence, pribor i nađite neko lepo mesto da uživate ceo dan. Mi smo izabrali park Villa Borghese. Iznajmite bajs, pijte kapućino i uživajte.

Rimljani, bogovi stila i hedonizma

Dok hodate ulicama Rima, ne možete a da ne primetite Rimljane. Film „La grande bellezza“ upoznavajući ovaj grad i stil ovih ljudi ti postaje potpuno jasan i shvataš da tu nema nikakvog preterivanja i da ti ljudi izgledaju upravo tako. Poželiš da čim se vratiš u Beograd ili npr. Valjevo, odgledaš još jednom „veliku lepotu“ i prisetiš se svih ulica, ukusa i mirisa, fontana, terasa i trgova, svih lica i osmeha, maramice u džepu sakoa koju si slučajno opazio krajičkom oka dok si skretao u neku manje prometnu uličicu, onog finog džempera boje breskve koji je nosila jedna gospođa... i naočara! Prelepih naočara. Gde ih kupuju?

Ivan i ja smo umeli da sednemo i samo da pogađamo i lociramo Rimljane na ulici. Razlike su očigledne. Pogađamo nema greške. Evo ga, Italijan!

Ako želite da se udaljite od turista predlažem vam da se spustite na Tibar i da šetate kejom. Verujte mi, jedno veče, Ivan i ja smo dok smo šetali sreli sedmoro ljudi (brojali smo).

Zatim te divne terase! Ako šta treba da usvojimo od njih to je to. Mnogi krovovi, terase i lođe su prekriveni rastnjem. Nisam mogla a da ne zamišljam kako npr. neki skockan bračni par sedi na toj svojoj zelenoj terasi i pije vino, jede sir i čita knjigu ili samo žmuri.

Jesi gledao veliku lepotu?

-ja sam velika lepota!

CC

CC

CC

CC

Art putanja

CC

Naravno da kada prvi put obilazite Rim treba da obiđete sve spomenike kulture koje viđate u istorijama umetnosti i na razglednicama.

Od ne tako popularnih, izvikanih muzejskih ruta i turističkih đirova preporučujem vam da obiđete „Villa Doria Pamphili“ koja je ujedno i jedna od najvećih privatnih kolekcija na svetu. Tu ćete koračati podom iz 17. veka, videćete slike Karavađa, sedeti u sobi gde je Hajdn svirao... i da, obavezno uzmite audio guide.

Rim kao grad umetnosti, naravno da ima i jaku savremenu umetničku scenu.

CC

Predlažem da obavezno obiđete Muzej savremene umetnosti kada budete obilazili Park Villa Borghese. Oboriće vas sa nogu. Tu ćete videti radove Van Gogha, Mondrijana, Vorhola, Kandinskog i mnogih drugih. A možda vam se posreći pa da se baš taj dan održava javni čas baleta u jednoj od sala, kao što smo mi imali sreće da prisustvujemo. Tu imate najčarobniji restoran, koji ima jako jako povoljne cene. Ispratite izložbe koje gostuju u periodu kada ste vi tu. Kada smo mi bili, bila je postavljena izložba Šagala nedaleko od Piazza Navone, kao i izložba nadaleko poznatog fotografa Steve McCurry-ja. Zatim postoji sjajna priča o pretvaranju starih fabrika u novi umetnički kvart nazvan „Macro“ u Testtaccio-u itd...

Povratak

Mislila sam da će me uhvatiti neka sitna depra kada se budem vratila u Beograd i da će mi se učiniti nedovoljno atraktivan. Ali to se nije desilo, naprotiv!

Kada smo prelazili kolima Brankov most, osetila sam leptiriće u stomaku. Palmotićeva ulica je mirisala na lipe i niko nije bio u njoj. Nijedan turista. Sutradan ujutru sam morala na posao. Otišla sam u moju omiljenu pekaru Čarli kod bioskopa Balkan da kupim dve neslane kifle i jogurt i shvatila da nemam dinare, a da oni ne primaju kartice.

„Dobro maco, uzmi šta hoćeš pa ćeš nam doneti“.

Znala sam da sam u svom gradu.

Rim je grad koji kada posetiš ne može da ti nedostaje na nivou ćelije kao Beograd i Valjevo, ali ako ga ne posetiš može da nedostaje tvom umetničkom i intelektualnom biću. Nedostaje kolektivnom nesvesnom gde se svi mi negde srećemo.

CC

NAZAD NA VRH