NAZAD NA PRVU STRANU

Dnevnik polumaratonca

28. Beogradski maraton
28. Beogradski maraton(foto: bgdmaraton.org)

Lep je svet iz perspektive polumaratonca na dan trke - hiljade ljudi koji, isto kao i ti, posle višenedeljnih priprema konačno izlaze na beogradske ulice, hiljade istomišljenika-trkača oko tebe posle usamljeničkog treniranja u Valjevu, kada već počneš da misliš da si jedini na svetu koji se sprema za trku. Kišno, prohladno i vetrovito jutro na dan trke samo pojačavaju pozitivnu anksioznost da se odtrči tih 21km.

Ne bih ni pokušavao da opišem onaj osećaj zadovoljstva koje izaziva dobar trkački trening, posebno ne da nabrajam dobre strane bavljenja ovim sportom. Ne znam kako sam počeo, čini mi se zbog ranog buđenja, viška energije i manjka drugih dobrih ideja šta raditi u šest ujutru. Bilo je to pre skoro 5 godina i sa nekih 15 kila više nego sad.

 

Brankov most, foto: Gruja

A photo posted by @ljubar onApr 18, 2015 at 2:08pm PDT

Saveti za pripremanje (bar za ovakve amatere) se svode na postepeno povećavanje kilometraže poslednjih nedelja pred trku; obično se vikendom uklope ta duža trčanja od 10, pa 13, pa 15ak i na kraju 18-19km, sedam dana pred trku. Poslednju nedelju treba odmarati i ne previše kalkulisati sa hranom.

Međutim, ta duža trčanja u Valjevu su problem:

  • krug na Pećini ima 1250m, uz popriličnu visinsku razliku; takvih 15 krugova ne bih preporučio iole normalnima.

  • Varijanta Pećina - Lovci - pešački most - Platani pa nizvodno do mosta, potom kroz park na Jadru pa do Pećine: oko 2.5km, možda i ponajbolje rešenje, uz malo poteškoća zbog neravnog terena i dosta malih denivelacija.

  • Krušikov stadion: odličnih 400m u lepom sportskom ambijentu, posebno predveče, ali - monotono. posle 15ak krugova postaje neizdrživo dosadno.

  • Gradac: od Brane, pored Anatema prvo do vodovoda i nazad do mosta, potom dalje putem sve do iza Vajata (dokle ide put), i nazad do brane, malo više od 6km. Opet nedovoljno.

  • zimi, najbolje rešenje na žalost je traka u teretani - previše je zagađeno, često klizavo, neprohodno...

(Foto: RunKeeper)

Mislim da bi nekakav trkački klub u Valjevu mogao da ima dosta uspeha - takva udruženja entuzijasta-trkača postoje već svuda po Srbiji. Možda bi to potaklo desetine neodlučnih, neorganizovanih i nedovoljno motivisanih da se priključe i u grupi lakše napreduju. Dva-tri predvečernja viđanja tokom nedelje, jedan jutarnji long run za vikend (na primer do Petnice i nazad, do Jovanje, ili čak Pričevića) - i na sledećem maratonu Valjevo bi moglo, kao Kragujevac, Pirot itd da ima svoje ponosne predstavnike koji u cilj ulaze sa raširenim transparentom sa imenom svog grada.

Desilo se to ili ne desilo, ja znam da ću nastaviti još jače. Vidimo se na Pećini, ili na stadionu!

NAZAD NA VRH