NAZAD NA PRVU STRANU

Valjevka na prestolu: Persida Karađorđević (I deo)

Persida Karađorđević
Persida Karađorđević(foto: Wikipedia)

Sve žene na prestolu obnovljene Srbije predstavljale su po pravilu svaka za sebe svoj sopstveni fenomen. Karakteristične crte koje su te žene ispoljavale možda ne bi tako padale u oči da se nisu nalazile u jednom izuzetnom i istaknutom položaju, kao suvladarke svojih muževa. Ali ovako, one su bile na tapetu, i svaki njihov postupak posebno je cenjen, i svi skupljeni u jednu celinu davali su vernu sliku njihovih karakternih osobina. Kneginja Ljubica bila je najobičnija seljanka, ali ako se izuzme jedan njen neuračunljivi gest (sa Petrijom Miloševom milosnicom), ona je od savremenika ocenjena kao čestita i mudra žena, rezimirajući sve ukupno. Kneginja Julija, kao strankinja, nikad i ništa nije osećala za srpski narod, a ništa više ni za svoga muža, jer joj je srce pripadalo austrijskom knezu Arenbergu, za koga se kasnije, po razvodu sa knez Mihailom, i udala. Kraljica Natalija bila je vrlo lepa, a umela je zadobiti i narod iako strankinja, ali do krajnosti ćudljiva i tvrdoglava, pa je zadala tom narodu velikih neprilika usled vrlo ružne svađe sa svojim mužem – neurastenikom. Kraljica Draga sa uvelom lepotom zarobila je svoga muža, od koga je bila starija 15 godina a opterećena neprirodnom i glupom ambicijom, srušila je i sebe i njega.

Crkva u Branovini

Crkva u Branovini

Kneginja Persida pak bila je uzorna žena i majka, ali u političkoj borbi beskrompromisna, iako nedovoljno iskusna, pa često nije umela da se uravnoteži, dok u mržnji prema Obrenovićima, posle Svetoandrejske skupštine i detronacije svoga muža, nije uopšte imala granica. Od svoga oca nasledila je lepih osobina, ali isto tako i negativnih, kao što je popreko gledala na brata od strica svoga oca, protu Matiju.

Kuća Nenadovića u Valjevu (iz knjige 'Valjevo, nastanak i razvj grada')

Kuća Nenadovića u Valjevu (iz knjige 'Valjevo, nastanak i razvj grada')

Iz poznate, čuvene i slavne porodice Nenadovića, Persida se rodila usred Valjeva, bar kako danas to mesto u Valjevu postoji, dok se u ovo doba, doba njenog rođenja, nalazilo na njegovoj periferiji. Kuća u kojoj se Persida rodila bila je na mestu gde je danas Okružni sud. To je bila stara turska kuća, nešto uvučena u pozadinu lica čaršije, a ograđena najobičnijim, ali visokim prošćem. Ovu tursku kuću sa pripadajućim joj placevima Jevrem Nenadović kupio je u svoje vreme, još za Karađorđevog doba, od Turkinje Alimome, udovice Alije Spahije i njegovih sinova Mustave, Emina i Useina, Cvijete, udovice Miće simidžije i Pembe Adži-Begovića (dakle od tri porodice) kako glase pet na turskom i jedna na srpskom tapije.

Persida Nenadović

Persida Nenadović (Foto: Anastas Jovanović)

Persida se rodila 3. februara 1813. godine od oca Jevrema i majke Joke, kćerke Mladena Milovanovića. Slučaj je hteo da je Srbija te godine pala ponovo pod Tursku, i te jeseni je Persida, kao beba od nekoliko meseci, morala poći sa roditeljima u emigraciju – Rusiju, gde će provesti svoje detinjstvo i devojaštvo, i gde će se 20. maja 1830. godine u svojoj sedamnaestoj godini udati za Aleksandra, Karađorđevog sina, koji se takođe sa svojim roditeljima nalazio u emigraciji. Karađorđev sin nije imao u Rusiji veliki izbor devojaka, ako se hteo oženiti Srpkinjom. A Persida, mlada, lepuškasta i živog temperamenta, pritom unuka vojvoda Jakova Nenadovića i Mladena Milovanovića, oba Karađorđeva bliska saradnika, potpuno je odgovarala za taj brak. Istina, karakterne crte mladenaca prilično su divegrirale, ali to nije bilo od presudnog značaja. Aleksandar, kao uostalom i svi Karađorđevići, intelektualno nije bio na visokom nivou.

Poznata je uopšte razlika između dve srpske dinastije – Obrenovića i Karađorđevića, bitna razlika. Dok su Obrenovići, uzevši ih ukupno, bili jako inteligenetni, ali labavog morala, Karađorđevići su nedostatak intelekta nadoknađivali moralnim osobinama. Pri tom, Aleksandar je bio neotporan, bez energije, i teško se snalazio u osobitim i komplikovanim situacijama. Ali je zato Persida, iako mlada i bez iskustva, umela da se snađe i pokaže - što je kod žena ređi slučaj – jedan stav, koji iznenađuje. Izgleda, da je njen otac Jevrem umeo vaspitati je i pripremiti za jednu tako visoku funkciju, koja će joj pripasti. Jevrem nije bio nikakav junak, a u ustanku nije ni mogao pokazati neke podvige i zasluge jer je u to vreme bio odviše mlad. Ali je Jevrem ipak imao izvesnih osobina od velike vrednosti. Završivši više školovanje, više razume se, za ono vreme i provodeći izvesno vreme u ruskoj vojsci, on je intelektualno nadmašio sve Nenadoviće. Zahvaljujući tome, Jevrem se umeo snalaziti i u komplikovanijim situacijama. Čim je stigao iz emigracije – 1831. godine, Miloš ga je postavio u Valjevski magistrat a 1835. za ispravnika Okruga valjevskog, iako je bio tast Aleksadra Karađorđevića. Jevrem je u službi sve do odlaska kneza Miloša iz Srbije, pa i 1840, za vreme kneza Mihaila. Tek pred kraj vladavine kneza Miloša on stupa u redove ustavobranitelja i s njima ide i u emigraciju. Za vreme vlade svoga zeta Aleksandra Karađorđevića on je prvo predsednik Apelacionog suda, a potom član Državnog saveta. Ali je najinteresantnije, da Jevrem i posle Svetoandrejske skupštine, kad su mu zet i kćerka tako reći proterani iz zemlje, ostaje u Beogradu, odnosno vraća se u Beograd, gde ga niko ne dira, pa čak dolazi i na dvorske zabave, koje priređuje knez Mihailo. Pa je razumljivo da je takav čovek mogao svoju kćerku Persidu pripremiti za jednu višu ulogu.

Nastaviće se...

Tekst je prvobitno objavljen u knjizi “Valjevke”

NAZAD NA VRH