NAZAD NA PRVU STRANU

Burn, Man, Burn!

Ako je verovati Larry Harvey-ju, jednom od pokretača i Glavnom Filozofskom Oficiru (CPO) festivala, Burning Man je kao ona svećica na torti koju nikako ne možeš da ugasiš. I stvarno, ovaj umetnički festival već punih 20 godina opstaje uprkos mnogobrojnim skepticima među samim Brnerima koji ga proglašavaju mrtvim i pre nego što se pepeo gore pomenutog Čoveka od drveta pošteno ohladi i nestane u oblaku pustinjske prašine.

CC

Da li je postao prevelik, pitanje prestiža, preplavljen turistima koji suprotno svim njegovim principima kupuju svoj lenji boravak na festivalu ili je nemoguće nabaviti karte - razlozi za najavljivanu propast ovog fenomena koji uveliko poprima globalne razmere svake godine se menjaju. Ipak, Burning Man i dalje ponosno odživi svoj kratki, dvonedeljni život od trenutka kada se u jalovo alkalnu zemlju Nevade zabode prvi kolac na mestu gde će stajati Čovek, axis mundi privremene metropole koja nastane oko njega i epicentra koji je ove godine okupio 69,000 globalnih nomada u zanosu lične i kolektivne kreativnosti, autoru omiljene ljudske vrste, do njegovog ceremonijalnog spaljivanja.

Bilo kako bilo, posle višegodišnjeg virtualnog učestvovanja u ovoj jedinstvenoj proslavi života i stvaranja napokon se stiču sve okolnosti i sa kartom za Karneval Ogledala u ruci, temom ovogodišnjeg Burn-a, napuštam Los Angeles i krećem na sever. Posle celonoćne vožnje sa jednim pit stop-om u usamljenom Lone Pine, CA, ulazim u Nevadu i stižem u Black Rock City zajedno sa prvim suncem koje se posle nekoliko olujnih dana pojavljuje na horizontu i umiva ovaj grad od RV-ja, kamp kućica, kombija, šatora i raznoraznih bajkoliko psihodeličnih struktura i gradjevina načičkanih oko ulica organizovanih u obliku savršenog amfiteatra.

CC

Nekako se rešavam automobila i kao pravi virgin veteran nesputan, praznih ruku i napokon slobodan krećem u svoj prvi krug. Dok mi srce bubnji u ušima od uzbudjenja izlazim na Esplanadu i nailazim na ogromnu Gorgonu koja me tiho posmatra svojim užarenim očima. Zatečen njenim nametljivo zavodljivim prisustvom i lepotom obilazim je sa svih strana i nailazim na Serendipity, devojku u belom od glave do pete koja me zagrli i pošto joj kažem da sam tek stigao, poljubi i šapne Welcome Home.

Istog trenutka osetim da sam stvarno došao kući i postao deo ove velike porodice pustinjskih sanjara i istomišljenih zaverenika privučenih principima radikalnog self-reliance, inkluzije, samoizražavanja i razmene, i spremno stavljam mundanu svakodnevnicu na hold, razvijam krila i puštam se niz Playu.

CC

Vreme, novac i ostale ljudske konvencije ustupaju prostor fascinantim art instaliacijama koje obilazim i istražujem pešice, na komunalnom žutom biciklu zelene boje ili u veseloj gomili koja đuska, vrcka guzama i skače u raznim ritmovima na velikim pulsirajućim platformama u obliku blještavih morskih nemani, vatrenih nosoroga, iluzivnih jednoroga i drugih fantastičnih stvorenja i kreacija gotovo neopisive lepote.

Dok noć razvija široko zvezdano platno, Playa odeva svoje omiljene fluorescente boje i sprema se za veseli večernji ples. Jezik Burning Man-a je jezik poezije, ljubavi i kreacije, bilo da si došao prvi ili dvadeseti put, iz Kalifornije, Evope ili Australije, dok alkohol, aderall, amfetamini, kokain, DMT, ecstasy, Molly, Moon Rocks, MDMA, GBH, ketamin, LSD, mushrooms, marihuana i ostali legalni i nelegalni aditivi brišu granicu između opipljivog i interaktivno imaginarnog učestvovanja u svetu koji te okružuje - ako si ljubitelj i pristalica istih. Pre nego što priča o ilegalnim supstancama preotme ovaj tekst i formira vaš stav prema samom festivalu, dozvolite da vas podsetim da su droge dostupne svugde na svetu ali da je Burning Man - daleko više od brzog, instant zadovoljstva - samo jedan.

CC

Mene ne prestaje da zadivljuje neposrednost u kontaktu sa ljudima i jednostavnost interakcije u kojoj svaka individualnost kulminira u kolektivnom, bilo da si na Robot Heart, jednoj od velikih bina na kojoj nastupaju čuveni DJ-evi - u duhu Burning Man-a incognito i lišeni svog često velikog ega, da li prolaziš kroz Human Carcass Wash, lanac za pranje ljudi koje te tera da preispitaš granice svoje tolerancije, ili se polako topiš u živom Cuddle Puddle, ogromnom, kolektivnom zagrljaju.

Potpuno prepušten Burning Man-u i otvoren prema transformaciji koju on nosi u svojoj samoj suštini, osećam kako se napokon tržem iz egzistencionalnog zimskog sna i uspravljen hodam Playom odlučnim korakom iznenađujuće elokventnog burner-a koji upija svaki trenutak, reč, svaku razmenu, ideju i susret koji mi donese pustinjski vetar.

CC

Kada bih pokušao da jednom rečju sumiram utiske o svemu čemu sam bio izložen, čega sam i sam bio deo i šta sam sve propustio kroz svoja čula na mom prvom burn-u, bez ikakve dileme to bi bilo Radikalno. Od trenutka kada se potpuno isključiš iz mreže do trenutka kada nebo prošara jedan usamljeni svetlucavi spermatozid za kojim ubrzo eruptira gomila ostalih u vatrometu koji označava početak ceremonije spaljivanja. Čovek polako podiže ruke i počinje da gori pred nama, gomilom svedoka koji nemo posmatraju kako ga ližu i proždiru plameni jezici koji vatrene sene šalju duboko u mrak.

Pomalo antiklimaktično ali nikako zanemarljivo, žurka se nastavlja još koji dan dok se brneri jedan za drugim osipaju i sa sobom odnose sve što su i doneli u ovu privremenu pustinjsku oazu. Kao nekakva fatamorgana, Black Rock City polako nestaje negde iza ali i ispred mene, na imaginarnom mestu koje tinja cele godine dok ne dođe vreme da se se ponovo izvadi prašnjava Playa odeća, šešir i pustinjske naočale i krene nazad kući, do sledećeg Welcome Home!

NAZAD NA VRH