NAZAD NA PRVU STRANU

Otkrivamo: Češke uspomene iz ratnog Valjeva

Jaroslava Hlavačkova

Jaroslava Hlavačkova rođena je u Pragu, 1957. godine. Po obrazovanju je doktor istorijskih nauka, studirala je u Pragu i Kijevu, više od decenije živi sa mužem u istočnoj Africi. Ipak, postoji nit koja je vezuje za Valjevo.

Naime, njen deda, Jaroslav Janda, kao vojnik u sanitetu austrougarske vojske proveo je oko godinu dana u zarobljeništvu u Valjevu. Neku deceniju i po kasnije zapisao je svoje uspomene, a posle više od pola veka Jaroslava je te beleške priredila i objavila na sajtu Legionar Jaroslav Janda. Mi smo do sajta došli slučajno, „u dubinama Interneta“, slično kao do priče o Amerikancu koji je napisao pesmu o Valjevu i to onom od pre sto godina. Kroz prepisku sa Jaroslavom i njenom ćerkom, dobili smo dodatne informacije, i prevod tekstova sa češkog na engleski, sa koga smo ih zatim preveli na srpski.

Jaroslava kaže da joj je trebalo više od mesec dana da dešifruje i prepiše beleške svog dede. Dok je to radila, shvatila je da će biti podrebno i da ih rediguje. Naredna tri meseca provela je pripremajući komentare na istorijski okvir događaja i popunjavajući rupe koje se odnose na konkretne događaje. Ceo posao završila je u oktobru 2013. godine. Zanimljivo je da je u pripremi prikaza događaja vezanih za Valjevo 1914. i 1915. godine koristila knjigu Zdravka Rankovića „Valjevski kraj u XX veku“, kao i knjigu Krsmana Miloševića „Srbija u Velikom ratu“.

„Kao devojčica, imala sam iznenađujuće puno strpljenja da slušam ratne uspomene svog dede. Iako sam se tada trudila da upamtim svaku reč, sada kad sam starija drago mi je da ponovo otkrijem njegove priče i njegovu ličnost,“piše Jaroslava u prikazu projekta na engleskom jeziku.

CC

Kako je deda dospeo u Valjevo, i šta se zatim dešavalo?

Nakon što je Austro-Ugarska - čiji je deo bila i češka Bohemija u kojoj je živeo - objavila rat Srbiji i Rusiji, proglašena je opšta mobilizacija i Jaroslav Janda (1884-1969) je u julu 1914. bio prinuđen da se odmah javi na dužnost.

Već je ranije bio regrutavan, skoro četiri godine, u periodu od 1905. do 1908. i poslat u aktivnu službu u Dalmaciju, gde je završio sa činom sanitetskog desetara.

Kao deo Poćorekove armije, sanitetske trupe poslate su početkom avgusta na granicu Bosne i Srbije. Posle nekog vremena Janda je unapređen u čin vodnika. Kako Jaroslava piše: On i njegovi saborci trebalo je da se bore protiv Srba, koje Česi nikada nisu smatrali neprijateljima“. Naravno, Srbi u tom trenutku nisu znali da su u rovovima preko puta njih češki vojnici koji bi mnogo radije prešli na njihovu stranu. Srbi su mislili da su u pitanju Nemci i sve su ih zvali ’Švabe’“.

CC

Nakon Kolubarske bitke, Jaroslav i hiljade njegovih saboraca bili su zarobljeni. Zajedno sa srpskom vojskom, zatvorenici su u 1915. krenuli na dug put povlačenja ka Albaniji i Grčkoj. Na dugom putu u početku je i bilo hrane, ali je kasnije nastupila glad. Snalazili su se prodajući svoje stvari, maramice, prstenje, satove, nožiće – sve što su imali sa sobom kako bi dobili parče hleba ili malo kukuruznog brašna.

Za Božić su konačno stigli u Porta Valonu (Vlore u današnjoj Albaniji) i preveženi italijanskim vojnim brodovima na ostrvo Asinara. U julu 1916. prebačeni su u Francusku. Naredne godine pridružio se češkoj legiji u Francuskoj, kojoj je prišlo oko 120 hiljada čeških i nešto slovačkih zarobljenika, i koja se borila protiv mrske Austro-Ugarske imperije, za stvaranje nezavisne države. U oktobru 1918. Čehoslovačka je proglasila nezavisnost od Austro-Ugarske. Jaroslav Janda vratio se 1934. u Prag. Nakon što je demobilisan, nastavio je sa svoj mirnodopski posao. Uspomene je zapisao tek 1934. godine, u dobi od pedeset godina.

U sledećem nastavku prenosimo deo valjevskih beleški Jaroslava Jande.

NAZAD NA VRH