NAZAD NA PRVU STRANU

Kolubarin upitnik: Nikola Zdravković

Nikola Zdravković
Nikola Zdravković(foto: Nikola Jovandić )

Opišite Valjevo u dve reči

-Disharmonična harmonija

Valjevski specijalitet/specijalnost je...?

-Govor, svestrana darovitost, prirodno urođen talenat za iskazivanje sreće i ponosa rođenjem u Valjevu, vrhunski gurmanluk (B2=Borini ćevapi x Belova Karađorđeva – dobitna kombinacija, špikovana glava u Galantu koja ima dejstvo infuzije, sladoled + neponovljive priče čika Ivice u njegovoj radnji Pelivan, a povlensko jagnje ne smem ni da pominjem)…

Vidrak ili Pećina? Ili nešto treće? (Zašto?)

-Jesen i zima u punom sjaju kroz šetnje po stazama Pećine, ali proleće i leto su pravo vreme za spust kroz šumu od Markove stolice do Platana, gde je nezaobilazno, regenerišuće Valjevsko pivo koje dolazi pravac iz fabričkog bureta.

Divčibare

Divčibare

Divčibare ili Povlen? Ili nešto treće? (Zašto?)

-I Divčibare i Povlen i nešto treće. Priroda nam ne nedostaje, ali nedostaje svest o istoj.

Sremušijada na Povlenu

Sremušijada na Povlenu (Foto: Nikola Zdravković)

U Valjevu nedovoljno obraćamo pažnju na...?

-Ono što nam je već dato.

Najdraža valjevska ulica? Neka priča vezana za nju....?

-Valjevo je ogoljeno i jednim delom izgubilo svoj šarm posecanjem drveća, a ulica bez drvoreda gubi mnogo na svojoj harizmatičnosti. Nažalost, takvih ulica je sve manje, a rupa, kratera, ulegnuća na istim sve više. Ali, Valjevo se drži i ipak uzima prevagu nad ljudskom glupošću.

Najlepši deo grada je onaj preko puta Desanke ka nekadašnjem Kaleidoskopu i čuvenoj fontani sa zmijom. Pogled sa podzide iza fontane koji se pruža od Gimnazije, Narodnog muzeja, Muselimovog konaka, Granda, Zlatibora, pa do Desankinog trga i Napreda je neprocenjiv. Uvek me iznova očara i vraća pozitivu.

Povlen

Povlen (Foto: Nikola Zdravković)

U Valjevu mi najviše smeta...?

-Prostakluk, nedostatak volje, nemarnost. (Mnogo toga propada, a od velike je važnosti za grad. Dovoljno je samo spomenuti Petničku pećinu sa svojom nestvarnom lepotom koja trune, urušava se, zarasta u korov. Žalosno.)

Valjevo bi trebalo da bude ponosno na...?

-Mnoštvo ljudi koji svojim radom, kvalitetom, svestranošću žele da ostave trag svog življenja. Na svu sreću, Valjevo ih ima u velikom broju i tog pelcera imamo za izvoz.

Bazen u Petnici ili Gradac? Ili nešto treće? (Zašto?)

-Jedno bez drugog ne mogu, jedostavno idu u kompletu. Jutarnja, letnja šetnja pokraj Gradca, pa pravac na kupanjac u Petnicu.

Dom vojske bi trebalo da postane...?

-Dom vojske sa predivnim kućurcima koji se pružaju duž Karađorđeve ulice sve do Jadra daje poseban pečat ovom delu grada. Njegova namena može biti višestruka. Sećam se da sam kao mali išao sa ocem na cirkuske predstave u svečanu salu Doma. Tada su mi ti majmuni, zmije, testere, mađioničari, akrobate delovali kao nešto što ne priliči takvom zdanju, a sada vidim da sam pogrešio, jer i mađioničari su bolji nego smetlište koje je trenutno u Domu. Možda nam je upravo potreban neki Hudini da se trgnemo i stvorimo od najlepšeg zdanja u Valjevu umetničko svetilište koje će nam pomoći u pročišćenju šunda i kiča.

Strmna Gora - pogled na Valjevo

Strmna Gora - pogled na Valjevo

Najlepša valjevska bašta je...?

-Ona bašta u kojoj ljudi uživaju zarad svog gušta, a ne zarad prestiža i lažnog prikazivanja. Najlepša je bašta Avanture, tj. nekadašnjih Istraživača. Ušuškana, sa pogledom na Kolubaru, a ljudi koji dolaze su pre svega tu zbog lepog ugođaja i užitka.

Dobra vila bi Valjevu donela...?

-Čarobni napitak uz pomoć kojeg bi svako saznao šta je, ko je, spoznao sebe, krenuo od sebe, poboljšao sebe, postao pravičan prema sebi, jer jedino svesnost nas samih nam može pomoći da uznapredujemo.

Predložite budućeg učesnika/učesnicu Kolubarinog upitnika

-Tamara Jakovljević. 

* * *

Nikola Zdravković

Nikola Zdravković (Foto: Nikola Jovandić )

Nikola Zdravković rođen je 1990. godine u Valjevu gde je završio osnovnu i srednju muzičku školu “Živorad Grbić” u klasi profesora Dimitrija Tomića. Sa nepunih sedamnaest godina upisuje Fakultet muzičke umetnosti u Beogradu u klasi profesora Aleksandra Serdara, u čijoj klasi je i diplomirao i završio master studije sa najvišom ocenom. Trenutno je student treće godine doktorskih studija u istoj klasi. Radi kao klavirski saradnik na duvačkom odseku u MŠ „Kosta Manojlović“ u Zemunu.

Učestvovao je na mnogobrojnim takmičenjima u zemlji i u inostranstvu na kojima je uvek postizao značajne rezultate. Godine 2005. osvaja srebrnu medalju na Internacionalnom konkursu mladih pijanista u Barleti, kao i drugo mesto na Međunarodnom takmičenju u Goricii 2007. godine.

Svoj prvi solistički koncert održao je kao trinaestogodišnjak. Najznačajniji među njima su koncerti u Galeriji SANU, Galeriji Progres, Kolarčevom univerzitetu, Istorijskom muzeju Srbije. Aktivan je i kao kamerni izvođač na podijumuma najznačajnijih dvorana u Srbiji. Premijerno izvodi dela domaćih autora.

Godine 2010. učestvovao je na manifestaciji „Kulturno leto Evrope” u Nemačkoj i održao dva veoma zapažena koncerta u Pfafenhofenu.

NAZAD NA VRH