NAZAD NA PRVU STRANU

Kolubarin upitnik: Dušan Perić

Valjevski specijalitet/specijalnost je...

Često ničim opravdana prepotentnost Valjevaca. Osamdesete su davno prošle, ne živi se na staroj slavi, a prvi korak ka izlečenju je da shvatiš da si bolestan. Idemo u budućnost gledajući u prošlost, a bojim se da to nije dobitna kombinacija za prosperitet jednog grada. Svet se promenio, moramo i mi sa njim.

Vidrak ili Pećina? Ili nešto treće? (Zašto?)

I Vidrak i Pećina. Spomenik Borcima revolucije za mene je simbol Valjeva na koji se odlično nadovezuju zelena pluća grada ili obrnuto ako Vam je lakše da započnete šetnju blažim usponom.

CC

Divčibare ili Povlen? Ili nešto treće? (Zašto?)

I Divčibare i Povlen. Isključivost nikada nije dobra. Odrastao sam na Divčibarama i zauvek će zauzimati ogromno mesto u mom srcu, ali budimo realni nema šetnje i odmaranja u prirodi bez obilaska sva tri povlenska vrha.

U Valjevu nedovoljno obraćamo pažnju na...

Jedni na druge i na sam grad uopšte. Nema lokal patriotizma bez čistih ulica i reka.

Najdraža valjevska ulica? Neka priča vezana za nju...?

Nisam emotivno vezan ni za jednu valjevsku ulicu jer ih naprosto volim sve. Doduše, možda sve valjevske centralne ulice sem Pantićeve. Nije ulica ali uvek ću pamtiti noćne šetnje sa ocem po prvom snegu koji još šuška pod nogama zavejanom stazicom do Vidraka, pa kroz šumu do Platana i povratak kući kroz tek zabelelu Pećinu. Godinama smo imali isti ritual, dok očev glas u ušima nije zamenila ženska ruka na mom ramenu. Ostaje nada da ćemo uskoro nastaviti porodični ritual snežnih noćnih šetnji čim deca malo stasaju i ojačaju da im se ne spava sa prvim valjevskim mrakom.

U Valjevu mi najviše smeta...?

Neodgovornost. Prema gradu, prema kulturi, prema prirodi, prema sebi i sopstvenoj deci.

Živimo kao da nikada neće doći sutra, zatrpavamo ulice smećem, malo ulažemo u edukaciju mladih, većinu kultura ne zanima. Takav stav nas nigde neće odvesti.

Prema nekim istoričarima, "A za šta se onda borimo" je izjava koju Vinston Čerčil nikada nije rekao svom ministru odbrane kada mu je tražio da poveće vojni budžet na račun budžeta za kulturu ali se meni ona veoma sviđa jer dobro opisuje našu situaciju. Za razliku od Čerčila čini mi se da se Valjevo, ali i celokupna Srbija, odlučila za vojni budžet.

Lepo je da grad ima dobru putnu infrastrukturu i lepe parkove ali ako će asfaltom teći krv zbog uličnih tuča i prebrze vožnje, a parkovi biti stecište narkomanije i alkoholizma onda smo negde pogrešili. Moramo mnogo više ulagati vremena i novca u kulturu, mlade i obrazovanje jer je to motor razvoja svakog društva.

Valjevo bi trebalo da bude ponosno na...?

Sve vredne i časne ljudi koji odgovorno i sa ljubavlju rade svoj posao i donose dobrobit zajednici. Na sve one nevidljive heroje, nasmejane šalterske radnike, poštene lekare, vredne učitelje i radnike i sve one koji život u Valjevu čine lepšim. Jedan osmeh ne košta ali može da znači mnogo u ovim tmurnim vremenima.

Bazen u Petnici ili Gradac? Ili nešto treće? (Zašto?)

Gradac za šetnju, odmor i razonodu, a bazen kada treba dobro da se ispliva. Nema dobrog odmora i bistrih misli bez reke i zelenila.

Dom vojske bi trebalo da postane...?

Nezahvalno pitanje da bismo iznosili spisak lepih želja bez ozbiljnih analiza i argumenata. Ako već mogu da maštam, Dom vojske vidim kao multifunkcionalni prostor 21. veka na usluzi velikom broju građana Valjeva i organizacijama i firmama koje ovde stvaraju i privređuju. Od “coworking” prostora za mlade preduzetnike, medija centra, sale za edukacije do male otvorene i zatvorene scene za kulturne zadržaje i predivne letnje bašte za druženje i rađanje novih ideja. Tužno je da grad poput Valjeva nema ozbiljnu salu za sastanke i edukacije ili malu scenu na otvorenom za muzičke i pozorišne programe.

Najlepša valjevska bašta je...?

Svaka koja se nalazi u hladu i zelenilu bar dva drveta. Valjevo ima nekolicinu lepih baštica pod krošnjama starih stabala.

Dobra vila bi Valjevu donela...?

Još pet dobrih vila pa da prionu na zajednički posao. Postoji dosta nagomilanih problema tako da nam samo jedna dobra vila ne može mnogo pomoći.

Započeti sa edukacijom da biti građanin ne znači samo hodati po betonu. Potrebno nam je mnogo ljubavi, volje, rada i građanskog aktivizma da pomerimo stvari iz mrtve tačke. Sve u životu zavisi samo od nas, a Valjevci često čekaju Godoa koji će da reši problem u naše ime.

Predložite sledećeg učesnika/učesnicu Kolubarinog upitnika

Čoveka koji ima mnogo toga mudrog da kaže o Valjevu, moj dragi (ne)prijatelj na društvenim mrežama dr Vladimir Krivošejev.

* * *


CC

Dušan Perić, rođen jednog zimskog dana 1984. godine u Valjevu. Najponosniji na funkciju oca i valjda dobrog supruga. Učenik Valjevske gimnazije, student VIPOS-a, a zahvaljujući starijoj sestri gradjanski aktivista od mladih dana. Trenutno na radu u pečalbi, na Petom Puku, u organizaciji Caritas Valjevo na poziciji asistenta za humanitarna pitanja i menadžera projekta. U slobodno vreme, kog je jako malo, urednik web portala www.ugradu.info, privatni preduzetnik i predsednik udruzenja Dobri ljudi.

 

NAZAD NA VRH